Vilim Ribić
Rođen 8. prosinca 1956. godine naše ere, u Osijeku.
Sindikalna biografija
- Osnivač Sindikata.
- 1990.-1993.: predsjednik Sindikata
- 1993.-2018.: predsjednik Velikog vijeća Sindikata u sedam mandata (1993.-1995., 1995.-2000., 2000.-2004., 2004.-2006., 2006.-2010., 2010.-2014., 2014.-2018.)
- 2018.-2022.: glavni tajnik Sindikata
- Ostalo: Dobitnik priznanja kao osnivač Sindikata, za dugogodišnje zaslužno vođenje Sindikata
Stručna i radna biografija
- Diplomirao na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Paralelno studirao i filozofiju i komparativnu književnost. U isto vrijeme radio kao portir u poduzeću “Sigurnost”.
- 1985. god. dobio posao na Televiziji, kao novinar, izabran između 400 ljudi. Ali nakon nekog vremena daje otkaz radi cenzuriranja priloga.
- 1986. god. prelazi na Institut za suvremenu povijest i radi na ekonomskoj povijesti. Iste godine upisao poslijediplomski studij iz makroekonomije.
- Pri kraju poslijediplomskog studija, nakon odslušanih predavanja i položenih ispita, pri kraju magistarske radnje, u vrijeme demokratskih promjena, potaknuo osnivanje Sindikata i postao suosnivač Socijaldemokratske stranke Hrvatske (istupio 1990.).
- Od svibnja 1990. godine profesionalno zaposlen u Sindikatu znanosti.
Osobno
- Sindikat osnovao slučajno. Godine 1989. ogorčen svojom plaćom u Institutu za suvremenu povijest iz gnjeva pravednika napisao članak o položaju znanstvenika u Danasu. Nakon toga, htio tek stvorenu interesnu organizaciju, potrebnu znanstvenicima, prepustiti renomiranima. Ali nisu renomirani baš tako naivni.
- O Ribiću govore da je motor organizacije, radoholičar, da ima pozitivnih svojstava, ali i temperamenta, tvrdoglave principijelnosti. Čovjek ideje ili frojdovski rečeno čovjek sublimiranog libida. Osobno misli da je tek dokoličar koji nema što raditi pa radi 80 sati tjedno. Vjeruje da mu leži riječ, pisana i usmena. Nada se i vjeruje da će se vratiti u znanost sa šezdeset godina kao znanstveni novak, kada će se kao i svi novaci napokon i oženiti. U 44. godini podstanarstvo kod privatnog gazde zamijenio je podstanarstvom kod svog poslodavca, a od 2016., u 60. godini života napokon postao vlasnikom svog krova nad glavom.
