VLADA RH

Premijer

dr. Ivo Sanader

MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA

Ministar

dr. Dragan Primorac

Predmet: Otvoreno pismo

Zagreb, 19. listopada 2004.

Poštovani premijeru, uvaženi ministre!

Kao što dobro znate, tri su Vas sindikata prosvjete i znanosti zamolila za sastanak prije štrajka i nakon njega. Vi niste odgovorili, a onda ste u tjednu kada je štrajk održan primili predstavnika sindikata državnih službenika, koji nisu štrajkali. Zanimljivo. Nije ništa čudno u tome da imate Vašoj stranci bliske sindikalne čelnike, ali zapostaviti druge, nezavisne sindikate, pa i udruge bliske drugim opcijama, zapostaviti interese njihovih članova, što vlast radi već mjesecima - e, to je već ozbiljno pitanje. Geslo "tko nije s nama taj je protiv nas" dugoročna je mina pod demokratske odnose i diskriminacija zaposlenika u njihovim kolektivnim pravima, međunarodnim standardima nedopuštena.

Neshvatljivi postupci nastavljaju se jučer. Umjesto predstavnika tri sindikata prosvjete, primili ste samo jednoga, i to na pet minuta, na način da o tome druga dvojica nisu bila informirana. S obzirom da se u pet minuta ništa ozbiljnoga nije moglo razgovarati, i s obzirom da ste informaciju o sastanku pustili u javnost, moguće je izvući samo jedan zaključak: sastanak Vam je trebao kao predstava kojom ćete razbiti povjerenje među sindikatima, umanjiti njihov ugled i vjeru ljudi u sindikalne čelnike, s namjerom da takav događaj posvađa sindikate i učini nastavak najavljenih aktivnosti nemogućim. Svima ste poslali poruku da je štrajk bio nepotreban jer, se tobože sve može dogovoriti na jednoj kavici, i to za pet minuta.

Besmisleno je obrazloženje da je sastanak organiziran zbog granskog kolektivnog ugovora. Da je tako, bio bi to prvi slučaj da jedan premijer zbog toga prima neki sindikat, a značio bi da ćete uskoro primiti i sve druge koji trenutno granski pregovaraju.

Poštovani premijeru i poštovani ministre!

Nismo ljuti, već smo prisiljeni čestitati Vam na doista odlično zamišljenoj operaciji, iako vjerujemo da niste ostvarili učinak. Doduše, ne bi to bilo tako teško, uvijek se nađe način i medij za potkopavanje. Pri tome doista i možete ostvariti cilj, ali takve su pobjede pirove.

Nismo ljuti, već smo žalosni, jer je to film koji smo već gledali devedesetih godina. Vjerovali smo da je došlo novo vrijeme, da iskreno pristupate preuzetim međunarodnim obavezama, uključujući i poštivanje konvencija i pravila ponašanja prema sindikatima. Međutim, djela ne odgovaraju riječima i bitno odudaraju od vaših komentara, barem kad se radi o sindikatima.

Nismo ljuti, već smo tužni, više zbog onoga što ste napravili sebi nego što ste napravili nama, više zbog slike naše hrvatske vlasti nego zbog onoga što ste ovim postupkom napravili tisućama koji su bili u štrajku. Ako je to način kako shvaćate vlast i vladanje, onda nas to brine. Sindikati su slabija strana i ne valja ih potkopavati. Valja obrnuto, pokazati puno uvažavanje volje radnih ljudi, dostojanstvo prema njihovim organizacijama, uvažavanje njihovih demokratski legitimiranih predstavnika. To vlast mora činiti radi sebe, da bi od naroda mogla očekivati uvažavanje svoga legitimiteta, osim ako ne misli da je za to dovoljna policija i državna prisila.

Vi politiku možete shvaćati kao vještinu manipulacije ljudima i organizacijama, ali onda ne možete računati na potporu sindikata, a još manje na istinske rezultate suradnje sa sindikatima. Vaše riječi o važnosti sindikata u svjetlu ovih okolnosti znače da su vam doista važni samo oni sindikati s kojima možete manipulirati ili oni koji imaju unutarstranački utjecaj.

Naše je da Vas upozorimo da to nije dobro za demokraciju, da je to mina pod socijalne odnose i da ćete poticanjem svađa među sindikatima stvoriti nepovjerenje u vlast i bitno umanjiti kvalitetu demokracije u zemlji. Demokratska vlast takvim se metodama ne služi.

I za kraj, kao što se zakoniti pritisak šezdeset tisuća ljudi nikada ne može smatrati ucjenom, isto tako posebno upozoravamo da se u demokratskom životu svaki pokušaj manipulacije sa sindikalnim čelnicima, ne može drugačije shvatiti nego kao manipulacija sa 70 tisuća ljudi.

Niti jedan od čelnika nije isto što i njegov sindikat, i nadamo se da su u zajedništvu naši sindikati, naši članovi, naši ljudi, a ne tri sindikalne osobe. Vrijeme će brzo pokazati je li to tako.

Socijalni dijalog koji velikodušno najavljujete nije vaš dar, on treba biti jedno normalno stanje, neovisno o štrajku. Nitko ga ne bi trebao shvaćati kao posljedicu pritiska, ali isto tako on nije niti sam sebi svrha, a pogotovo ne kao nešto što ste nam dali po cijenu gubitka našeg ugleda i dostojanstva.

Uzmete li nama dostojanstvo uzeli ste ga svim zaposlenicima u prosvjeti i znanosti. Da li to razumijete?

S poštovanjem,

Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća Sindikata znanosti

Mato Elkaz, predsjednik Sindikata hrvatskih učitelja