MMF: Neke pretpostavke neoliberalizma su pogrešne
Istraživači MMF-a nedavno su uputili još jednu važnu kritiku službenom djelovanju vlastite institucije. Pretpostavke neoliberalizma o otvaranju inozemnom kapitalu i smanjenju države nisu potpuno točne; zemlje poput Njemačke ne bi trebale provoditi austerity mjere; političari i institucije poput MMF-a koje ih savjetuju ne bi se trebali voditi vjerom već dokazima – neki su od glavnih naglasaka rada Jonathana D. Ostry-a i njegovih kolega iz MMF-a.
Istraživači MMF-a nedavno su uputili još jednu važnu kritiku službenom djelovanju vlastite institucije. Pretpostavke neoliberalizma o otvaranju inozemnom kapitalu i smanjenju države nisu potpuno točne; zemlje poput Njemačke ne bi trebale provoditi austerity mjere; političari i institucije poput MMF-a koje ih savjetuju ne bi se trebali voditi vjerom već dokazima – neki su od glavnih naglasaka rada Jonathana D. Ostry-a i njegovih kolega iz MMF-a.
U lipanjskom izdanju MMF-ovog Financial & Development magazina objavljen je tekst Neoliberalism: Oversold? zamjenika direktora istraživačkog odjela MMF-a Jonathana D. Ostry-a i dvoje njegovih kolega. Tekst je kritika određenih fundamenata neoliberalizma i kako dolazi upravo iz istraživačkog dijela institucije koja neoliberalizam desetljećima globalno promovira i instrumentalizira, predstavlja vrlo bitnu osnovu za promišljanje određenih ideja i koncepata na kojima se bazira današnja ekonomska politika mnogih zemalja.
Ostry i njegovi kolege neoliberalizam svode na dva ključna stupa. Prvi je jačanje konkurencije kroz deregulaciju i otvaranje domaćeg tržišta, između ostalog i financijskog. Drugi stup je pak manja uloga države koja se postiže kroz privatizaciju i ograničavanje država da generiraju deficite i akumuliraju javni dug.
Tekst ističe kako je neoliberalizam kroz povećanje svjetske trgovine spasio milijune ljudi od siromaštva, kako su direktne strane investicije često dovodile do transfera tehnologije i znanja iz razvijenih ka zemljama u razvoju te da je privatizacija javnih poduzeća u mnogim slučajevima dovela do efikasnijeg pružanja usluga i smanjenja fiskalnog tereta država. Međutim, određene koristi od neoliberalizma, koje su godinama promovirane kao neupitne, uvelike se precijenjene.
Po mišljenju autora, poticanje konkurencije kroz otvaranje inozemnom kapitalu dovelo je do povećanja rizika od financijskih kriza te je u samoj krizi povećalo nejednakosti. MMF-ovi istraživači upućuju i kritiku politici rezanja potrošnje, odnosno austerity politici u zemljama s visokim fiskalnim potencijalom poput Njemačke, Velike Britanije ili SAD-a. Ističu kako su epizode fiskalne konsolidacije bile u prosjeku praćene padom, a ne rastom BDP-a, a kod izbora između „života s dugom“, uz njegovo postepeno smanjenje putem rasta BDP-a, ili inzistiranja na proračunskim suficitima, ističu kako bi zemljama poput Njemačke bilo bolje odabrati prvi put. U konačnici, ističu i kako su financijska otvorenost i rezanje potrošnje povezani s povećanjem nejednakosti, a povećanje nejednakosti pak šteti rastu.
Nastavak kritike „iznutra“
Već je i sam naslov teksta pomalo kontroverzan. Naime, autori bez ustručavanja koriste termin neoliberalizam, iako na samom početku ističu kako je to etiketa koju češće koriste kritičari nego tvorci predmetnih ideja. Nimalo manje kontroverzan nije i sam kraj teksta kojeg autori zaključuju sa sljedećom preporukom: „Kreatori politike i institucije koje ih savjetuju, poput MMF-a, moraju se voditi dokazima koji pokazuju što funkcionira, a ne vjerom.“
Tekst osim direktnih kritika određenih ideja sadrži i brojne druge detalje koji se mogu iščitati između redaka i predstavlja nastavak već podužeg popisa različitih MMF-ovih istraživača koji ukazuju na pogreške i ideološke, a ne znanstvene temelje službene politike koju je ta institucija provodila i/ili još uvijek provodi u brojnim zemljama. O nekim sličnim tekstovima već smo pisali ovdje.
Značajno je i da je sam Ostry u intervjuu za Financial Times istaknuo kako rad ne odražava „mainstream kulturu“ MMF-a i kako vjerojatno prije pet godina ne bi uopće bio objavljen u službenoj publikaciji Fonda. I poznati harvardski ekonomist Dani Rodrik u svom je komentaru teksta ukazao na diskrepanciju između službenog djelovanja MMF-a i radova njegovih istraživača. „Operativni dio MMF-a u kojem se oblikuju programi za pojedine zemlje te se pregovara o uvjetima zajmova tipično je mnogo ortodoksniji. Tamo je promjena sporija i zaostaje.“ – naglasio je Rodrik.
