Nisu javni dug i deficit okovi hrvatske ekonomije, već nesposobna politika

Jesu li deficit i javni dug okovi hrvatske ekonomije ili možemo li izaći iz krize neovisno o rastu javnog duga, glavne su teme okruglog stola održanog u petak, 5. prosinca, u organizaciji Sindikata znanosti. Sudionici, renomirani ekonomski analitičari, ulaze u krug onih osoba koji bi, po našem mišljenju, ovu zemlju mogli izvući iz krize, za razliku od protagonista postojeće ekonomske paradigme koja ne daje rezultata ni u zemlji ni na kontinentu. Sama rasprava bila je prava intelektualna poslastica koju vrijedi poslušati u našem audio zapisu.

Vilim Ribić je u uvodnom dijelu najavio kako je ovo prvi u nizu okruglih stolova, tribina i konferencija čija je namjera reafirmirati i druga ekonomska gledišta s obzirom na javnu i medijsku dominaciju samo jedne ekonomske doktrine čija je suština politika rezanja. Ribić je upozorio na vidljivi krah te doktrine. Upitao je i gdje su otišle sve žrtve koje su radnici u javnom sektoru do sada dali za gospodarski oporavak i koja je bila svrha toga? Sada čak smjer mijenja i Europska unija.

„Javni dug je vječan, ali i porezi su vječni. I jednima i drugima treba upravljati država. Javni dug može biti lijek za društvo, ako se njegov značajan dio koristi u tržišno opravdane investicije, ali može biti i otrov društva ako se koristi samo za neproizvedenu potrošnju koja poboljšava komfor života“, napomenuo je prof. dr. sc. Ivan Lovrinović (preuzmite prezentaciju) iz Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Profesor Lovrinović istaknuo je i neke načine kojima bi se mogao smanjiti javni dug poput poticanja rasta BDP-a i povećanja prihoda, prodaje državne imovine, smanjenja rashoda proračuna, refinanciranja, monetizacije, inflacije, kao i mogućnost kombiniranja navednih mjera. Međutim, najvažniju, a to je poticanje rasta i prihoda, Hrvatska ne koristi.

Počasni predsjednik Sindikata znanosti, prof. dr. sc. Zvonimir Šikić, upozorio je kako javni dug nije nikakav bauk, kako će on uvijek biti tu i uvijek će biti enorman. Problem je u tome što se pojam javnog duga koristi kao alat za zastrašivanje građana. „Priča oko javnog duga je priča oko uništavanja socijalne države. Javni dug Japana iznosi 227 % BDP-a, a Bugarske 20 posto BDP-a. Prema tome, ako je javni dug neka mjera onda bi Bugarska trebala biti u puno boljoj situaciji nego Japan“, rekao je Šikić dodavši kako je javni dug Velike Britanije nakon 2. svjetskog rata jedan od najvećih javnih dugova u povijesti. “Mislite da je tada Velika Britanija počela provoditi stroge mjere štednje? Naravno da nije pa upropastila bi se. Umjesto toga, javni dug  je rastao da bi se održao život i da bi sve moglo normalno funkcionirati”, zaključio je Šikić.

Prof. dr. sc. Drago Jakovčević s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu istaknuo je kako se postojeći ekonomski model u Hrvatskoj temelji na tri komponente. Tu su fiskalna konsolidacija, smanjenje troškova u javnoj upravi i fleksibilizacija tržišta radne snage, a sve one dovode do urušavanja gospodarstva. Naglasio je kako je jedan od problema RH oslanjanje na tzv. politiku ponude što je potpuna zabluda, jer nije moguće očekivati povećanje investicija i povećanje ponude bez povećanja agregatne potražnje. Potrebno je najprije podignuti raspoloživi dohodak i kapital da bi investicije imale smisla. Sukladno tome, plaće su temelj uređenja ekonomskih i društvenih odnosa. SAD je iz krize izašao nakon samo 14 mjeseci i to drastičnim povećanjem javne potrošnje i drastičnim smanjenjem poreza“, podsjetio je Jakovčević.

„Većina građana živi bolje nego prije 20 godina. No, viši standard rezultat je prekomjernog zaduživanja, a ne gospodarskog rasta. Važna posljedica rasta baziranog na potrošnji je deindustrijalizacija koja dovodi do konstantnog opadanja zaposlenosti, jer se uz pomoć kredita kupuje sve iz inozemstva“, rekao je prof. dr. sc. Dragomir Sundać (preuzmite prezentaciju) s Ekonomskog fakulteta u Rijeci. Istaknuo je kako države unutar EU zagovaraju svaka svoju nacionalnu strategiju rješavanja krize, dok jedino Hrvatska nema nikakvu. „Ekonomski i socijalno propadamo, a sve to se događa u nevjerojatnoj tišini“, poentirao je Sundać.

Okrugli stol je moderirao Ratko Bošković koji je na temelju podataka pokazao kako su svi napori Vlade u smanjenju i kontroliranju  državnih rashoda u posljednjih pet godina bili uzaludni i nisu imali efekta na deficit jer se nije uspjelo zaustaviti snažan pad prihoda. Opadajući prihodi i stagnantni rashodi stalno su dovodili do deficita, a oni su se morali financirati povećanjem javnog duga. Veći javni dug značio je i veće kamate koje su pak dodatno povećavale rashode. Kulminacija tog začaranog kruga jasno je vidljiva na podacima za 2013., istaknuo je Bošković.

Na okruglom stolu diskutirali su još i Matija Kroflin, makroekonomist Sindikata znanosti i akademik Zvonimir Baletić.

Za više informacija poslušajte audio zapis s okruglog stola:

5.12.2014. Okrugli stol – Jesu li deficit i javni dug okovi hrvatske ekonomije

Ključne riječi:

deficit i javni dug, Drago Jakovčević, Dragomir Sundać, Ivan Lovrinović, okrugli stol, Ratko Bošković, Zvonimir Šikić