Banka.hr, 4.7.2015. – Zablude o Grčkoj

Zablude o Grčkoj

Uoči grčkog referenduma banka.hr donosi tri teksta različitih stajališta: Zvonimira Šikića, Ante Žigmana i Matije Kroflina koji piše o uzrocima trenutne situacije u Grčkoj i odnosima te zemlje i Trojke

Matija Kroflin Objavljeno 06.39, 04.07.2015.

Autor je mag. oec. zaposlen u Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja

Mogući izlazak Grčke iz eurozone bio bi presedan i jedan od najznačajnijih ekonomsko-političkih događaja u povijesti europske integracije. Prvi puta došlo bi do koraka unatrag, jednostranog odbacivanja prevladavajuće ekonomske doktrine u Uniji i do odabira alternativnog puta. Ako bi pritom Grčka, u određenom kraćem roku polučila i ekonomski uspjeh, ili ako joj u ekonomskom smislu ne bi bilo gore nego sada, temelji ekonomske politike Unije i vjerodostojnost europskih institucija bili bi temeljito narušeni. Moguće posljedice takvog raspleta teško je procijeniti, međutim, moguće je promisliti o razlozima zašto su se Grčka i njeni vjerovnici našli u trenutnoj situaciji.Razumijevanje tih razloga, odnosno uzroka je iznimno bitno i za Hrvatsku jer ju se često plaši grčkim scenarijem i pritom joj se istovremeno preporučuju mjere rezanja potrošnje (austerity) slične onima koje su se provodile u Grčkoj.

Kao prvo, treba istaknuti kako je hrvatska javnost loše informirana o trenutnim zbivanjima u Grčkoj. I dok je to još shvatljivo s obzirom na medijsku kakofoniju u cijelom svijetu, neshvatljiva je rasprava o uzrocima trenutne situacije u Grčkoj, koji su poznati već neko vrijeme. Prilično je uočljivo da je javnost u Hrvatskoj od strane dijela medija i osoba koje oblikuju mišljenje javnosti, neobjektivno informirana o stvarnim uzrocima grčkog defaulta i mogućeg izlaska iz eurozone. Štoviše, neobjektivnost je posljednjih dana bila popraćena i primjerima posprdnih te uvredljivih kategorizacija grčke Vlade i Grka kao naroda općenito.

U konačnici, zaključci velikog broja domaćih komentara, analiza, ali i običnih novinarskih izvještavanja sugerirali su da je odgovornost za trenutnu situaciju isključivo na grčkoj strani.

Činjenica je da je Grčka krajem 2000-ih trošila daleko iznad svojih mogućnosti te da je javni sektor bio prenapuhan, a plaće i mirovine preizdašne. S dolaskom krize visoka razina zaduženosti i strukturne slabosti ekonomije došle su do izražaja. Iako se najčešće raspravlja upravo o tim aspektima kao uzrocima trenutne situacije i pritom se nerijetko u prvi plan stavlja otrcani stereotip rasipnog, lijenog mentaliteta Grka koji ne žele vraćati svoje dugove i provoditi reforme, to nisu stvarni razlozi zašto je Grčka danas tu gdje je.

Iskrivljena slika

Isto tako, uz samo prezentiranje iskrivljene slike o Grčkoj često se ne pravi razlika između perioda prije dolaska Trojke u Grčku i nakon toga, iako je za današnju situaciju presudno razlikovati probleme stvorene fiskalnom neodgovornošću grčke politike prije krize od problema uzrokovanih mjerama čije je provođenje od nje tražila Trojka od 2010. godine.

Kao prvo, prilično je lako na stranicama Eurostata vidjeti kako se Grci teško mogu nazvati lijenima. Grci su godinama vodeća zemlja EU po broju odrađenih sati tjedno. Tako su u 2014. tjedno radili 42 sata, dok je prosjek EU 28 zemalja 37,2 sata. Pritom treba imati na umu da podaci o produktivnosti rada po osobi i odrađenom satu za 2013. pokazuju kako je Grčka iznad brojnih Europskih zemalja i blizu prosjeka EU 28.

Isto tako, neprimjereno je kod komentiranja situacije u drugoj državi opetovano ponavljati kako tu državu vode neuki “salonski socijalisti”, kako grčku Vladu nazivaju neki domaći komentatori. Iako svatko može imati pravo na svoje viđenje politike koju Syriza zagovara treba imati na umu da je ona formirala legitimnu grčku Vladu te da ju podupire 36 posto stanovništva. Isto tako u svojem dosadašnjem djelovanju ničim nije pokazala lijevi radikalizam (široka nacionalizacija, suspenzija privatnog vlasništva ili tržišta itd.).

Nadalje, Grčke mirovine nisu ono što o njima piše dio medija. Njihov udio u BDP od 17 posto zaista je najviši u Europi, ali ne zbog njihove iznimne visine već zbog sloma ekonomije i oštrog pada BDP-a. Udio mirovina u BDP prije krize bio je neznatno iznad prosjeka EU 28 zemalja.

Nadalje, i teza o tome kako Grci nisu uložili dovoljno napora u provođenje mjera koje su se od njih tražile, također opada u vodu kada se pogledaju neki osnovni podaci. Naime, od 2009. do danas Grčke fiskalne neravnoteže i neki njihovi uzroci su bitno reducirani. Tako je zaposlenost u javnom sektoru smanjena za 255 tisuća (vidi str.38. ovdje), odnosno 25 posto.

Plaće su i mirovine srezane, a kao provedena je i (vidi str.39. i 40. ovdje) jedna od najozbiljnijih mirovinskih reformi prilikom koje je dob za umirovljenje sa jedne od najnižih do 2060. pomaknuta na četvrtu najvišu dob u EU.

Stvari sa mjerama rezanja potrošnje išle su do te razine da se ukinula i nacionalna televizija.

Podaci Eurostata

Međutim, te iste mjere dovele su do kolapsa gospodarstva. Podaci Eurostata ponovno su neumoljivi. Javna potrošnja je od 2009. do kraja 2014. smanjena za 40 mlrd eura, ali je u istom periodu došlo i do pada BDP-a za više od 25 posto, što je sasvim logična posljedica s obzirom na kontrakciju potrošnje u stanju recesije.

Broj zaposlenih je smanjen za 23 posto, a stopa nezaposlenosti je porasla s 11 na 26 posto. Broj ljudi zahvaćenih rizikom od siromaštva povećao se za 8 posto. Iako je rast javnog duga bio pod kontrolom, udio javnog duga u BDP-u povećan je sa 126 na 177 posto upravo zbog drastičnog pada BDP-a.

S druge strane, Grčkoj su mjere rezanja potrošnje sugerirane upravo radi smanjivanja javnog duga i mogućnosti njegove otplate u budućnosti.

Osudu takve pogrešne politike ističu brojni svjetski ekonomisti, a i same stručne službe jednog od članova Trojke, MMF-a, koje su u više dokumenata zaključile kako stroge mjere rezanja ne daju rezultate s kojima ih se opravdava (vidi ovdje, ovdje, ovdje i ovdje). Dapače, one su u situacije recesije iznimno opasne, što se i potvrdilo na slučaju Grčke.

Institucije i demokracija

Nobelovac, prof. Joseph Stiglitz, tijekom svog nedavnog gostovanja u Hrvatskoj istaknuo je kako se odluke često donose na temelju nepotpunih informacija, ali kada postane jasno da postojeće teorije imaju ugrađene pogreške, treba mijenjati smjer. Ovu poruku mnogi u Europi, ali i u Hrvatskoj do sada nisu željeli čuti. Nažalost, moguće je da zagovornike politike rezanja i kreatore ekonomske politike na europskoj razini, niti slom jedne cijele zemlje i neizvjesna budućnosti Europske unije neće natjerati na promjenu stajališta. U tom slučaju, i ako Grci na nedjeljnom referendumu izaberu prekid kontinuiteta politike rezanja, nedavna izjava predsjednika Europske komisije, Jean-Claude Junckera, koji je grčku Vladu optužio za izdaju zbog egoizma, postat će primjerom licemjerja europskih institucija.

Bez ulaska u detalje samih pregovora i u to tko je napravio kolike kompromise u odnosu na početnu poziciju, jasno je da će se egoizam iskazati u inzistiranju EU birokracije na provođenju politike koja razara grčku ekonomiju, i to suprotno volji njenih građana.

I na kraju, posebno su interesantne domaće reakcije koje referendum shvaćaju kao izdaju Syrizinih obećanja i prebacivanje odgovornosti na građane. Takve ocjene je prilično teško shvatiti tim više što je Syriza dobila izbore na temelju obećanja da će se suprotstaviti daljnjem rezanju potrošnje. S tim je ciljem ušla u pregovore s vjerovnicima te od njega očito nije odustala i trenutno je jedini politički logičan potez koji je mogla povući.

Ponovno stavljanje platforme na temelju koje su dobiveni izbori na referendumsku provjeru nikako nije prebacivanje odgovornosti jer bi u slučaju negativnog ishoda po grčku Vladu gotovo sigurno došlo do njene smjene. To je jedini demokratski ispravan put za postupanje u ovako bitnom trenutku koji može izmijeniti budućnost i položaj Grčke.

Problem definitivno nije grčka odluka o raspisivanju referenduma već nedemokratska reakcija vodstva EU koja se posljednjih dana najjasnije mogla prepoznati u izjavama predsjednika Europske komisije.