Jutarnji list opet napao sindikate. I ovaj puta nas.
Obavijestili smo vas već o besprimjernom napadu Jutarnjeg lista na naš Sindikat putem napada na našeg čelnika. Najavili smo i pripremu argumentiranog odgovora na tu zlonamjernu propagandu. Sada taj odgovor ovdje možete pročitati.
I dalje radimo bez mrlje! Uvjerite se.
Obavijestili smo vas već o besprimjernom napadu Jutarnjeg lista na naš Sindikat putem napada na našeg čelnika. Najavili smo i pripremu argumentiranog odgovora na tu zlonamjernu propagandu. Sada taj odgovor ovdje možete pročitati. Odlučili smo, također, reklamirati sve vrline tih novina pa smo vas s kompletnim člankom iz Jutarnjeg lista bili upoznali na ovim stranicama i prije ovog odgovora u slučaju da vam je to dragocjeno moralno i intelektualno iskustvo promaklo. Bez njega se teško može shvatiti u kakvom je blatu dio medijskog prostora.
Na ovom mjestu prvo ćemo utvrditi činjenice i razobličiti neistine, a zatim ćemo objasniti motive redakcije Jutarnjeg lista za ovaj postupak.
KAKO JE POČELO? Jutarnji je list 6. kolovoza na naslovnoj stranici i u velikom formatu na 2. i 3. stranici objavio tekst s naslovom “Ribićeva tajna: Šef sindikata milijune dobio od četiri vlade. Banski dvori: Ribića više ne možemo financirati.” (za čitkiji tekst vas upućujemo na stranice Jutarnjeg lista)
JOŠ NEKI ČLANCI.
Na sreću krupni kapital ne drži sve medije, pa su neki veoma profesionalni. Tako je na primjer Novi list od 7. kolovoza 2010. prenio razgovor s Vilimom Ribićem pod naslovom “Čelnik sindikata znanosti burno reagira na optužbe o tajnim ugovorima s Vladom.” Na taj tekst nastavlja se i komentar novinarke Gabrijele Galić , a i Jutarnji je napravio nakon dva dana još jedan tekst koji više nije tako bezočan ali se uklapa u stvaranje neke iskrivljene predodžbe o ciljevima i radu našeg Sindikata.
KONFERENCIJA ZA TISAK.
U petak 13. kolovoza gospodin Ribić održao je konferenciju za tisak čiji audio snimak možete ovdje poslušati. Na njoj smo dokumentirano dokazali svu pravnu i ugovornu besprijekornost tog posla, te namjensku upotrebu sredstava (vidi slike).
– izvještaj HINE (preuzeto s Poslovnog dnevnika)
– izvještaj infopunkt (uključuje i video) (preuzeto s Metro portala)
– reportažu Novog lista
APSURDNE TVRDNJE.
Preko cijele naslovne stranice Jutarnjeg dominiraju dvije ključne riječi: tajna i milijuni. Sugerirana sumnjivost ne adresira se na Sindikat, već na osobu mutnih svojstava koja se zove Vilim Ribić. Sumanute tvrdnje glase:
1. Ribić ima tajnu o tome da od Vlade dobiva ogromna sredstva već punih 12 godina. (vidi pod Ad 1)
2. Na taj štetni i neopravdani ustupak mimo zakona uspio je privoliti čak četiri predsjednika Vlade. (vidi Ad 2 )
3. Ribić nije sredstva koristio namjenski već ih je upotrijebio za izgradnju sindikalnog doma. Citira se neimenovani izvor da sindikalni povjerenici nisu vidjeli ta sredstva. (vidi Ad 3 )
4. Od straha pred Ribićem financijska inspekcija ne usudi se ući u Sindikat. (vidi Ad 4 )
5. Vlada će prestati financirati Ribića. (vidi Ad 5 )
ISTINA GLASI.
Pogledajmo komentar gornjih gluposti.
Ad 1/ Kako može biti tajna nešto što je potpisano kao ugovor? Svakome tko je htio znati nije bila tajna. Sredstva ne dobivamo tek 12 godina, već punih 19 godina, dakle, od uspostave demokratskog poretka.
Ad 2/ Nije Ribić privolio četiri predsjednika Vlade već njih osam. Počelo je još dok je predsjednik Vlade bio Manolić, a ministar Pavletić (vidi odluku ). Ispada da je Ribić najmoćniji čovjek u državi. Svih sedam su se pokorili pred njim i njegovim zahtjevom. Više nego smiješno. Sigurni smo u to da je po mišljenju jutarnjeg biltena hrvatskih bogataša financiranje rada sindikalnih povjerenika od strane poslodavaca jako štetno, iako je to inače uobičajeno u velikom broju demokratskih zemalja, a tamo je regulirano zakonom ili kolektivnim ugovorom. čim smo se osnovali, u prvim međunarodnim kontaktima, saznali smo za tu praksu i tražili od naše Vlade isto. U želji da podupire demokratske institucije Vlada je tom argumentiranom zahtjevu udovoljila. Nešto kasnije Zakonom o radu određeno je da svi sindikalni aktivisti imaju pravo na 6 sati plaćenog rada tjedno za Sindikat. Svagdje gdje je to moguće ljudi obavljaju ta zaduženje u okviru radnog vremena i svoje redovne plaće. Međutim, u nekim zanimanjima to nije moguće, već se taj rad mora obavljati dodatno. Takav je slučaj naših nastavnika i znanstvenika. Njih nije moguće angažirati u redovnom radnom vremenu jer im se ne može umanjiti norma niti produžiti napredovanje. Zašto je to tako vidi pobliže u tekstu Sporazuma koji smo potpisali još 1998. godine, a koji vam ovdje dostavljamo. Također, taj Sporazum je krajnje odgovoran dokument s pozitivnim učincima za državni proračun jer obuhvaća samo polovicu aktivista, i to onih u nastavi i znanosti. Zato Sindikat i prima polovicu sredstava a ne iznos za sve aktiviste. Dakle, ne primaju se sredstva za nenastavno osoblje za koje se može urediti oslobađanje od radnih obaveza u okviru 6 sati redovnog radnog vremena i u okviru redovne plaće. Isplata sredstava u obliku dodatka na plaću nastavnika morala bi se plaćati kao prekovremeni rad pa bi to državu koštalo neusporedivo više, te su stoga sami predstavnici države bili zainteresirani za ovakvu varijantu financiranja. Zanimljivo da Sporazum Jutarnji nije objavio, iako je novinarka rekla da ga ima u posjedu. Naime, tekst sam po sebi demantira navedene laži. Uvjerite se.
Ad 3/ Ribić nije ovlaštena osoba koja može donositi odluke o namjenskoj ili nenamjenskoj upotrebi tih sredstava. Ribić ima ovlasti za samostalne financijske odluke tek u visini od 50 tisuća kuna u tri mjeseca, a za odluke iznad toga Statutom je ovlašteno Upravno vijeće Sindikata. Da je Ribić donio odluku takve naravi ne bi bio dugo na funkciji. Dakle, odluke se u Sindikatu donose kolektivno.
Sredstva je Sindikat koristio striktno namjenski, što svjedoči 20 registratora (vidi slike gore) u kojima se nalaze potpisana rješenja svih naših povjerenika u ovih 19 godina. Sredstva smo doznačavali na podružnicu. Povjerenici ta sredstva na nekim podružnicama koriste za honorar za svoj sindikalni rad, a negdje sasvim nesebično za druge sindikalne aktivnosti, izlete, sportske igre, sindikalne pomoći…Ako smo sredstva koristili namjenski i o tome postoji svjedočanstvo onda je jasno da ih ne koristimo za izgradnju sindikalnog doma. Taj dio je najpokvareniji dio teksta. Novinarka je nazvala jednog člana Malog vijeća, a on joj je objasnio činjenice i istinu. Ona je bez navođenja imena objavila nešto sasvim drugo od onoga što je on rekao, a da ne bi bila izložena riziku tužbe nije navela ime našeg kolege s kojim je razgovarala.
Ad 4/ Sindikat znanosti pozdravlja dolazak bilo koje financijske inspekcije u Sindikat. Sindikat redovito i uredno dostavlja izvještaje sukladno Zakonu. Svojevremeno smo se prilikom izrade Zakona o radu zalagali da se financije sindikata učine transparentnima u dijelu koji nije štrajkaši fond, kao što je to u nekoliko zapadnih zemalja. Nije nas nitko podržao, pa niti Vlada.
Međutim, Sindikat ima snažnu unutarnju kontrolu. Nekoliko tijela Sindikata vrši nadzor, od kojih je najvažnije Nadzorno vijeće (izabrano na Saboru Sindikata od 300 delegata). Predsjednik Nadzornog vijeća u vrijeme kada smo formirali našu financijsku strategiju bio je dr. Boris Cota, današnji savjetnik predsjednika Republike. I u njegovo vrijeme kao i danas, Nadzorno vijeće imalo je uvijek pozitivna izvješća.Upućujemo na odredbu Sporazuma prema kojoj Sindikat mora vratiti sredstva ako ih je nenamjenski trošio.
Ad 5/ Vlada neće “prestati financirati Ribića” jer Ribića nikada nije niti financirala. Vlada neće prestati financirati niti Sindikat i rad njegovih povjerenika sve dok ne ukloni takvu odredbu iz Zakona o radu.Bude li pokušala napraviti nasilje nad Sporazumom koji je sastavni dio kolektivnog ugovora a koji i dalje vrijedi, potražit ćemo pravdu na sudu. Mi smo uvijek rekli da smo spremni preispitati način na koji znanstvenici i nastavnici ostvaruju to pravo iz Zakona. Samo ne pristajemo na razgovor o tome da se aktivistima to pravo uskrati.
Bude li Vlada uskratila Sindikatu ovo financiranje, tada ćemo problem dići na međunarodnu razinu. Već je vrijeme da se međunarodna sindikalna i politička javnost upozna s krizom socijalnog dijaloga kao posljedice izostanka postupaka u dobroj vjeri ove Vlade prema sindikatima. Razoreno povjerenje posljedica je podlih i nedobronamjernih postupaka baš kao što je otvaranje ovog pitanja putem Jutarnjeg lista.
UGROŽAVANJE PRAVA DRUGIH SINDIKATA. Uskrati li Vlada to pravo nama, onda će vjerojatno i drugim sindikatima učiniti isto izmjenom Zakona o radu i na taj način oslabiti snagu sindikata, kao demokratske organizacije par excellance i protuteže kapitalu.
MOTIVI JUTARNJEG. Jutarnji obračunava s radnicima, javnim sektorom i sindikatima već dulje vrijeme. Jutarnji nije samo glasnogovornik krupnog kapitala već je i sam krupni kapitalist kojem u ovoj krizi ne ide dobro. Krivi su im javni sektor, država i sindikati. Vladu stalno optužuju da nije dovoljno odlučna (kako bi profiti Jutarnjeg bili što veći). Većina naših članova ne prati sustavno što pišu, ali tu količinu laži nemoćno promatramo već mjesecima. Prisjetimo se. Napadali su zaposlenike u javnim službama, sindikate i čelnike sindikata:
1. pisali su tekstove, kao plahta velike, o tome da u obrazovanju imamo najnižu normu u Europi. čista laž.
2. pisali su isto takve plahte na dvije strane da sveučilišni profesori za 13 tisuća kuna rade samo 6 sati tjedno.
3. pišu o našim radnicima generalno kao neradnicima i parazitima.
4. napadaju sindikate, a osobito sindikalne čelnike, i to zbog pravedne ideje o doprinosu solidarnosti, zbog toga što jedan čelnik živi u državnom stanu, zbog navodno visokih plaća u sindikatima, objavljuju sliku luksuzne kuće bivšeg sindikaliste a koja uopće nije njegova…Potrebno je poljuljati vjeru članova u sindikalno čelništvo i time oslabiti sindikat, pa zbog toga kritiziraju i kada je netko štedljiv i uspješno upravlja sredstvima članova, ali kritiziraju i sindikate koji su u financijskoj krizi. Napadaju i kada sindikalni čelnik ode u politiku, ali kritiziraju i kada sindikalni čelnik godinama ostaje u sindikatu. Ne napada Jutarnji list napuštanje sindikata, a niti vjernost sindikatu, već napada sindikate.
5. iskrivljuju podatke i lažu o visokim plaćama u javnim službama.
6. agresivnom kampanjom dugo se već zalažu za otpuštanje 50 do 100 tisuća ljudi iz javnih i državnih službi.
Nedavno smo pomoću studije Instituta za javne financije pobili sve njihove laži o navodno pretjeranom broju zaposlenika u javnom sektoru. Pri tome je upravo gospodin Ribić višekratno u javnosti ukazivao na Jutarnji kao izvor sistematskih neistina o javnom sektoru i o sindikatima. Pri čemu mi nismo bili nikakvi apologeti, već naprotiv bili smo veoma kritični prema neefikasnosti javnog sektora, izostanku reformi i slabostima sindikata (vidi kolumne u Objektivu na ovim stranicama). Ovaj napad na gospodina Ribića proizvest će nekoliko učinaka za njihovu histeričnu i potpuno promašenu politiku usmjerenu protiv nas.
1. Potkopava se naša vjerodostojnost u nastupu. Kada Ribić bude govorio o činjenicama o javnom sektoru asocijacije čitatelja, gledatelja ili slušatelja će biti: to je onaj koji je dobio milijune. Računaju da će time naš utjecaj biti umanjen u javnom prostoru.
2. To je pokušaj diskreditacije ključne osobe u pregovorima sada oko rebalansa i smanjenja naših plaća.
3. To je pokušaj diskreditacije svih sindikata pred najavljeni referendum.
Ti bi nam učinci bili smrtni udarac kada ne bi bilo nas živih i kada ne bi bilo drugih medija. Borit ćemo se kao što se usudio boriti David protiv Golijata. Po reakcijama naših članova vidimo da su ljudi cijepljeni protiv podmetanja svome sindikatu. Ova situacija ima i svoju utješnu stranu. Da nismo važni ne bi nam to radili. Ima i depresivnu stranu. Radimo godinama čisto bez mrlja. Umjesto da nas se ističe na naslovnoj stranici kao pozitivan primjer, medijski smo tretirani isto kao i pripadnici njihovog sloja od kojih je dobar dio u Remetincu. Od sindikalaca nitko nije u Remetincu. Štoviše, čelnica o kojoj su mediji neutemeljeno pisali da je sindikalni novac trošila na kupnju naočala (sic) je svoj mandat stavila na raspolaganje, te je odlukom svoje organizacije razriješena dužnosti. Možda neki od nas vide naprednu ulogu Jutarnjeg lista u pitanjima antifašizma, ljudskih prava i liberalne demokracije, što je nesporno, pa s tog aspekta relativiziraju poziciju Jutarnjeg i ne vide sustavnost i intenciju u borbi koju taj medij vodi za svoje prozaične interese kao krupnog kapitaliste. Ti interesi su manji porezi i time veći profiti. Za takav cilj spremni su razoriti obrazovanje, znanost i zdravstvo, kao javni servis građana, demontirati socijalnu državu i potkopati sindikate kao demokratske institucije. Na ovom našem primjeru to se sjajno vidi. Krupni kapital uvijek nastoji dovesti do nametanja vladavine bogatih (plutokracije) kao svoje verzije demokracije u kojoj su istinske demokratske vrijednosti tek paravan za neometano bogaćenje i društveno raslojavanje. To je prijetnja čovječnosti i demokraciji. To je pokušaj da se nametne političko-ekonomski sustav protivan ekonomskim interesima demokratske većine. Da je to tako i u Americi, upućujemo na nobelovca Paula Krugmana i njegovu knjigu „Savjest liberala”. čitajući tu knjigu vidjet ćemo nevjerojatnu sličnost s Amerikom i razumjet ćemo da Jutarnji radi po već dobro isprobanim receptima neoliberalne i konzervativne škole.
Takvoj novini Sanader je tri mjeseca pred izbore omogućio povlaštenu stopu PDV-a. Šund se u kulturnom svijetu oporezuje višom a ne nižom stopom. Zašto Jutarnji ne bi predložio Vladi da za izlazak iz krize njemu odredi istu stopu PDVa koju inače plaćamo na korisne proizvode? Time bi se mogao smanjiti deficit, a ne bi se morala dirati prava učitelja i znanstvenika. Povlaštenu stopu uživala bi samo informativna i ozbiljna glasila.
Ključne riječi:
financiranje povjerenika, napadi na sindikat, rad sindikata, reakcija na medije