Srednja.hr, 28.2.2021. -Garašić: Sindikat će biti glasan svaki put kad su ugrožene akademske slobode

Intervju s novom predsjednicom Velikog vijeća objavljen je na stranicama portala srednja.hr, a ovdje ga prenosimo u cijelosti:

Nova čelnica visokoškolskog sindikata Vesnica Garašić otkrila svoje planove: Imamo dva velika problema

Piše: Denis Gaščić

S izv. prof. dr. sc. Vesnicom Garašić, novom predsjednicom Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, razgovarali smo o radu i budućnosti Sindikata, najvećim problemima u visokom školstvu, radnim uvjetima znanstvenika, položaju sveučilišnih asistenata i nezaobilaznom Vilimu Ribiću. Profesorica Garašić u razgovoru se osvrnula i na, kako kaže, neodgovarajuće neoliberalne ideje, prekarni rad te prijave stranih znanstvenika na naše javne natječaje.

Iako smo intervju s izv. prof. dr. sc. Vesnicom Garašić dogovorili čim je sredinom siječnja, nakon ostavke prof. dr. sc. Igora Radeke, postala predsjednica Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja, održali smo ga tek prije nekoliko dana. Garašić nam je, naime, uz isprike, pojasnila kako je situacija na Sveučilištu u Zagrebu toliko izvanredna da joj je kao sindikalistici zadala brojne obveze. O toj situaciji, ali i ostalim temama vezanim uz visoko obrazovanje, imali smo nekoliko pitanja.

Hoćete li i dalje biti predstavnica Sindikata u Senatu Sveučilišta?

Tek sam prije nekih mjesec dana preuzela dužnost predsjednice Velikog vijeća, puno je novih obaveza nad kojima još i nemam kompletan pregled, pa čim steknem realan uvid u sve to, u Sindikatu ćemo donijeti odluku o tome tko će biti predstavnik našeg Sindikata u Senatu Sveučilišta u Zagrebu, u ovim novim okolnostima.

Kako vidite budućnost rada Sindikata? Hoćete li, kao predsjednica Velikog vijeća, mijenjati smjer u kojem je Sindikat do sada išao?

Smjer kojim je do sada Sindikat išao neću mijenjati, jer su članovi Sindikata zajedno s dosadašnjim predsjednicima smjer kvalitetno promislili i odredili. Očuvanje i unapređenje materijalnih, socijalnih i profesionalnih interesa naših članova, kako nastavnog tako i nenastavnog osoblja, najvažniji je zadatak Sindikata. Jedan od neophodnih okvira koji mora postojati da bi se ovi interesi neometano mogli ostvarivati, pored odgovarajućeg financiranja i uređenja sustava, jest prisutnost akademskih sloboda, postojanje istinske autonomije sveučilišne i znanstvene zajednice, koja uključuje kako institucijsku tako i onu individualnu autonomiju svakog sveučilišnog nastavnika, s punim pravom na samoupravu te slobodu istraživanja i podučavanja. Stoga će ovaj Sindikat, kao i svaki puta do sada, kada su bile ugrožene akademske slobode (bivši Hrvatski studiji i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) biti glasan i upozoravati na neprimjerenost takvih događanja. Na potrebu zaštite akademskih sloboda i osiguranje dobrih radnih uvjeta kao ključnih varijabla za budućnost visokog obrazovanja u europskom prostoru upozoreno je i na europskoj ministarskoj konferenciji EHEAROME2020 vezanoj za bolonjski proces, održanoj u studenom 2020. godine, a čiji smo bili jedan od sudionika.

Za vrijeme svog mandata nastojat ću radne zadatke podijeliti na što više članova Sindikata. Naime, poznato je da zajednički rad povezuje i ujedinjuje ljude. A upravo u ovim zahtjevnim i teškim vremenima, osjećaj međusobne povezanosti i podrške predstavlja neprocjenjivo blago.

Kako komentirate ostavku prof. dr. sc. Radeke?

Prof. dr. sc. Radeka je dugo godina s velikim entuzijazmom i jako kvalitetno radio u Sindikatu. Dogodio mu se propust da predsjedništvo Sindikata nije cjelovito informirao o točnim iznosima isplate koju je primio u okviru svoje vanjske suradnje kao nastavnik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sindikat je posljedično nesvjesno izašao u javnost s neistinitim informacijama. A kako se u Sindikatu svih ovih 31 godinu djelovanja izuzetno pazi na istinitost iznošenja svih podataka prema javnosti, ostavku koju je ponudio bivši predsjednik Velikog vijeća to je tijelo prihvatilo. Vanjska suradnja sveučilišnih nastavnika, u okviru koje sveučilišni nastavnik osim na vlastitom fakultetu predaje i na nekom drugom fakultetu, ne samo unutar matičnog već i unutar drugog sveučilišta, je kompleksna tema i nedovoljno dobro definirana zakonima i propisima, i na tome svi zajedno moramo što je moguće prije i što je moguće kvalitetnije poraditi, na dobrobit i studenata i sveučilišnih nastavnika.

Planirate li kakve nove projekte u Sindikatu?

U Sindikatu smo neprestano u akciji i planiranju malih i velikih projekata, bez obzira radilo se o organiziranju različitih individualnih pogodnosti za članove Sindikata, kao što su stambeno zbrinjavanje članova, povoljnije zdravstvene usluge i osiguranja, povoljniji uvjeti kreditiranja banaka, povoljnije ulaznice u kazališta i povoljnije mogućnosti sportske rekreacije uz MultiSport karticu, stipendiranje djece naših preminulih članova, da nabrojim samo neke, pa do projekata koji se odnose na funkcioniranje sustava znanosti i visokog obrazovanja. Tako smo trenutno aktivni u projektu izrade sveukupne baze podataka o visokom obrazovanju i znanstvenom istraživanju u Hrvatskoj, a koja će nam poslužiti kao kvalitetno temelje za argumentiranu javnu raspravu o potrebi odgovorne reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja, donošenja novog zakona u istom području, kao i uvođenja cjelovitih programskih ugovora. Planiramo još snažnije povezivanje s europskim sindikatima u području znanosti i visokog obrazovanja.

Koji su po Vama najveći problemi znanstveno-nastavnog osoblja?

Daleko najveći problem znanstveno-nastavnog osoblja u cjelini je nedovoljno ulaganje u znanost, područje koje je u Hrvatskoj, za razliku od drugih europskih zemalja, previše marginalizirano od strane naše politike. Stoga je nepostojanje odgovarajuće opremljenih laboratorija za kvalitetna znanstvena istraživanja i otežanost pristupa potrebnoj svjetskoj znanstvenoj literaturi boljka mnogih, osobito malih, visoko specijaliziranih struka u našoj zemlji. Drugi veliki problem predstavlja stalno odlaganje rasprave o efektivnijem uređenju sustava znanosti i visokog obrazovanja, odnosno odlaganje donošenja novog zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Iz te dvije činjenice, nedovoljnog ulaganja i nedovoljno kvalitetno promišljenog sustava proizlazi većina ostalih problema. Tako na primjer trebalo bi poraditi na poboljšanju kvalitete sustava napredovanja znanstveno-nastavnog osoblja. U okolnostima nedovoljnog financiranja znanosti i nedovoljno kvalitetno uređenog sustava nastaju negativne pojave unutar same znanstveno-nastavne zajednice, gdje borba za ostvarenje partikularnih interesa na štetu cjeline postaje izražena, i narušava kvalitetu rada u sustavu.

Kako gledate na poziciju sveučilišnih asistenata? Mnogi od njih imaju problema s primjerice podizanjem kredita jer ne rade na neodređeno?

Sveučilišni asistenti su kategorija zaposlenika o kojima svi moramo posebno odgovorno brinuti, jer predstavljaju budućnost sustava. Naš Sindikat je posebno ponosan jer je za ovu kategoriju zaposlenika uspio izboriti radni odnos sa svim pravima koji iz toga proizlaze, makar i na određeno vrijeme. Naime u mnogim drugim europskim zemljama doktorandi su u statusu stipendista, nemaju potpisane ugovore o radnom odnosu. Ono s čime se trenutno borimo u sustavu je diskriminacija asistenata i poslijedoktoranada zaposlenih na znanstvenim projektima, koje u nekim ustanovama tretiraju kao „zaposlenike drugog reda“. Naime iako rade isti posao, dobivaju manje plaće i imaju manja prava od kolega asistenata koji su financirani iz državnog proračuna, a pri tome su im i dodatno uskraćena prava na prijevoz, regres, božićnicu i slično. Na nezakonitost takvog postupka glasno upozoravamo odgovorne osobe u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, kao i uprave visokih učilišta, javnih instituta, znanstvenih centara izvrsnosti i slično.

S druge strane, kako gledate na činjenicu da se natječaju za docenta tempiraju tako da se otvaraju u trenutku kad asistentima istječe ugovor, odnosno kad asistenti doktoriraju?

Načelo profesionalnosti i odgovornosti za sustav obavezuje svakog tko radi u javnim službama da na javnom natječaju izabire najboljeg kandidata. Međutim, činjenica da u Hrvatskoj imamo relativno malu znanstvenu zajednicu, koja broji negdje oko 12.000 znanstvenika i još je uvijek k tome jako zatvorena, dovodi do situacije da se osobito u strukama koje su zastupljene malim brojem znanstvenika, točno zna tko je u mogućnosti javiti se na javne natječaje, pa se kalkulira s vremenom raspisa natječaja kako bi se „željeni“ kandidat mogao prijaviti na natječaj. To u nekim slučajevima jest, ali ne mora uvijek nužno značiti negativnost, prvenstveno ako ne oštećuje niti jednog drugog kandidata, jer postoje situacije kada se ovakvim postupkom pokušava zaustaviti zabrinjavajuće visok trend odljeva mozgova, i zapravo brine o našim najboljim mladim znanstvenicima, nudeći im odmah nakon doktorata posao na neodređeno vrijeme. Otvaranje Hrvatske u znanstvenom smislu prema Europi je neizbježno, a kako i u Europi dolazi do pogoršanja radnih uvjeta u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, sve je više tzv. prekarnog rada, onog na određeno vrijeme, sigurno je da će biti sve više prijava stranih znanstvenika na naše javne natječaje na odgovarajuće pozicije na fakultetima i znanstvenim institutima. Trebat će znati držati balans između naše odgovornosti da u sustavu zapošljavamo najbolje znanstvenike, a to znači i one iz Europe, kako bismo osigurali što kvalitetniju nastavu na visokim učilištima, ali i naše brige da smanjimo odljev kvalitetnih mladih znanstvenika iz Hrvatske.

Kolika je, po Vama, uloga predsjednice Velikog vijeća u radu Sindikata? Kako komentirate da, za razliku od drugih sindikata, glavni tajnik ima toliko važnu ulogu u radu Nezavisnog sindikata znanosti?

Uloga predsjednika/predsjednice Velikog vijeća definirana je Statutom Sindikata znanosti. Ona uključuje zastupanje i predstavljanje Sindikata, vođenje sindikalne politike, organizacijske i koordinirajuće aktivnosti, nadzorne, savjetodavne kao i izvršne ovlasti. Međutim po tom istom Statutu, predsjednik/predsjednica Velikog vijeća dio svojih ovlasti može prenijeti na predsjednika Sindikata, glavnog tajnika, potpredsjednike i članove Malog vijeća, na koje onda naravno prelazi i odgovornost za izvršenje prenesenih ovlasti. U našem Sindikatu dosta ovlasti biva preneseno na glavnog tajnika, zbog njegovog bogatog iskustva u sindikalnom radu, ali i činjenice što je gospodin Vilim Ribić profesionalni sindikalist, a ostali članovi predsjedništva Sindikata to nisu, već se radi o znanstvenicima i sveučilišnim profesorima koji zadržavaju svoj posao na matičnim institucijama. Mišljenja smo da je važno da na predsjedničkim funkcijama ovog Sindikata imamo radno aktivne osobe iz sustava znanosti i visokog obrazovanja koji probleme tog sustava stoga i poznaju iz najveće moguće blizine. U Hrvatskoj je u tom pogledu situacija različita. U pravilu, u onim sindikatima gdje predsjednici nisu profesionalni sindikalisti, glavni tajnici preuzimaju vrlo veliku ulogu u radu sindikata. Slično je i u svijetu. Tako su glavni tajnici izuzetno važne osobe u operativnom radu u Europskoj konfederaciji sindikata, Education Internationalu, ali i u drugim europskim sindikatima, što smo na primjer imali prilike vidjeti prilikom posjete naše delegacije irskom sindikatu sveučilišnih profesora (IFUT) u 2019. godini.

Dodatno, potrebno je i razlikovati percepciju u javnosti od stvarnog stanja. Gospodin Vilim Ribić je predsjednik Matice Hrvatskih sindikata, a trenutno je i predsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća, pa mnogi njegovi javni istupi nisu u izravnoj vezi sa znanošću i visokim obrazovanjem, već sa socijalno-ekonomskim pitanjima i borbom protiv neodgovarajućih neoliberalnih ideja u odnosu na zaposlenike u javnim službama i financiranju obrazovanja i znanosti. Zato Vi vjerojatno imate percepciju da on ima važniju ulogu u našem Sindikatu nego što je uistinu ima.

Želite li štogod dodati ili naglasiti, a da Vas nisam pitao?

Voljela bih istaknuti da u svijetu koji nas okružuje, prepunog naglašenog individualizma i natjecanja, u Sindikatu znanosti kontinuirano gradimo mjesto susreta, dijaloga i suradnje, mjesto uvažavanja i respektiranja iskustva svakog pojedinog člana, kako bismo za probleme s kojima se nastavno i nenastavno osoblje susreće u sustavu znanosti i visokog obrazovanja pronašli najbolja moguća rješenja, a ujedno osvjetljavanjem individualnih problema i njihovim rješavanjem pridonosili što boljem općem uređenju sustava. U temelju svih naših aktivnosti i odnosima među članovima leži pojam solidarnosti, a u odnosu prema Vladi nastojanje da izgradimo što je moguće jači i kvalitetniji socijalni dijalog.

Ključne riječi:

autonomija sveučilišta, Igor Radeka, intervju, izdvajanja za znanost, srednja.hr, Sveučilište u Zagrebu, Vesnica Garašić