Tportal, 24.4.2018. – Radoholičar kratkog fitilja koji je život posvetio sindikalnoj borbi

Tportal je objavio portret Vilima Ribića povodom njegove najave da se više neće kandidirati za funkciju predsjednika Velikog vijeća Sindikata znanosti. Tekst prenosimo u cijelosti:

PORTRET VILIMA RIBIĆA

Radoholičar kratkog fitilja koji je život posvetio sindikalnoj borbi

Autor: Vedran Brkulj

Objavljeno 24.04.2018 u 08:53

Nakon 25 godina Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, odlučio je da je bio dosta na spomenutoj funkciji. U subotu je, podsjetimo, na Saboru svog sindikata priopćio da se više neće kandidirati

Razlog je činjenica da za četiri godine odlazi u mirovinu i smatra da bi bilo loše da se rješenje naprasno traži kad ode. Uz to, smatra da treba pripremiti organizaciju da ne ovisi o jednom čovjeku i da funkcionira kao mehanizam.

‘To je jedna od najboljih odluka koje je donio Ribić. Evo, baš ste me uhvatili dok o tome razgovaram s Mijatom Stanićem iz Nezavisnog sindikata cestara i obojica smo se složili kako smo i pomalo zavidni jer je Ribić prvi donio takvu odluku. Shvatio je da nakon njega ne mora biti potop i napravio je najpametniji mogući potez’, kazao je za tportal Željko Stipić, čelnik školskog sindikata Preporod.

Ribić je rođen 8. prosinca 1956. godine u Osijeku. U Zagrebu je studirao filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu, a paralelno je bio i na Ekonomskom fakultetu, na kojem je diplomirao.

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća zaposlio se na Institutu za suvremenu povijest i radio na ekonomskoj povijesti. Pri kraju poslijediplomskog studija, u vrijeme demokratskih promjena, potaknuo je osnivanje sindikata i postao suosnivač Socijaldemokratske stranke Hrvatske, iz koje je istupio 1990. godine.

Od svibnja iste godine profesionalno je zaposlen u Sindikatu znanosti, a sam je ustvrdio kako ga je osnovao godinu ranije sasvim slučajno.

Naime, ogorčen plaćom u Institutu za suvremenu povijest, u gnjevu pravednika napisao je članak o položaju znanstvenika u listu Danas. Nakon toga stvorio je sindikat.

Čovjek od riječi i principa

Sindikalisti i političari s kojima smo razgovarali opisuju Ribića kao radoholičara, tvrdog pregovarača, čovjeka od principa koji se uvijek držao dogovorenog.

‘Vilim i ja se poznajemo od početka devedesetih i mogu reći da se od onda do danas nije promijenio. Uvijek je bio osebujan i vrlo emocionalan. Kako onda tako i danas, zna mu se dogoditi da plane jer izgara u želji da dokaže nešto i da se izbori za nešto. Uslijed toga se zna dogoditi i da povrijedi nekoga. Međutim, kad ga prođe taj njegov plamen i kad vidi da je pogriješio, onda je spreman ispričati se. Njegov kratak fitilj nešto je što ga je pratilo i obilježilo njegovu sindikalnu karijeru’, istaknuo je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnog sindikata Hrvatske.

Sever napominje da je ono što bi mnogi mogli učiti od Ribića konstantna želja za učenjem i novim saznanjima.

‘Ribić jako puno čita, prati i proučava. Njemu je radni dan cijeli dan. Znalo se događati da zaglavi i prespava na poslu. Dok su imali ured u Ilici, bio je jedan trosjed na kojem bi spavao. On je sindikalac koji puno čita, prati i zna to i prenijeti iako se ponekad stekne dojam da docira jer ga nervira kad pokušava prenijeti nešto, a na drugoj strani to se odbija kao od zida’, pojasnio je Sever.

Napominje da je Ribić dobar pregovarač, ponekad tvrd, ali da uvijek ima razrađene strategije za pregovore.

‘Neke kolege su mu zbog toga znale prigovarati jer mu strategije idu na duži rok, a kad izgleda da je popustio, na kraju se pokaže da je to popuštanje bilo s računicom za budućnost. Dobro zna procijeniti situaciju’, mišljenja je Sever.

Da je Ribić osebujan lik, svjedoči i crtica vezana uz telefonsku sekretaricu na njegovu mobitelu. Naime, svojedobno, kada se on ne bi mogao javiti na mobitel, oglasila bi se njegova sekretarica Vilma te bi se predstavila glasom Vilima Ribića i objasnila da se on ne može javiti, ali da poruku možete ostaviti nakon zvučnog signala.

Ana Miličević Pezelj iz Saveza samostalnog sindikata Hrvatske, kao i Sever, poznaje Ribića gotovo trideset godina. Otprije tri godine zajedno su u Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

‘Neću reći da smo se uvijek razumjeli. Bilo je često razmimoilaženja. Ono što mu treba priznati je da je čovjek koji ima stav i koji zna kako ga artikulirati. Nije od onih koji pate od trulih kompromisa. Krasi ga to da cijeli život uči, a često ne zna povući granicu između rada i privatnog života’, napominje Miličević Pezelj.

Na pitanje što mu prvo pada na pamet kada mu se spomene ime Vilima Ribića sindikalist Dalibor Kuba bez puno premišljanja rekao je: ‘On je pošten čovjek.’

‘Riječ je o radoholičaru, vrijednom čovjeku koji je svoj cijeli radni vijek posvetio sindikalnoj borbi’, kazao je Kuba, dodajući da, kao i svaki čovjek, ima i neke minuse.

Skupa večera u Madridu

‘Kad ‘zapili’ da nešto mora biti onako kako je zamislio, zna to biti naporno jer se u takvim situacijama teško naći na pola puta. Međutim nesporno je to da je Ribić obilježio posljednjih trideset godina sindikalizma u Hrvatskoj. Dok smo mi gruvali, on je računao. Uvijek je imao strategiju, imao je iza sebe ljude koji su uvijek gledali naprijed i računali’, prisjetio se Kuba.

Prisjetio se potom i anegdote iz Madrida 1995. godine, kada je izazvao nevjericu kod Mađara koje je pozvao na večeru.

‘Pozvao me Ribić tada s još dvojicom kolega iz Mađarske na večeru. I tako, pojelo se i popilo, a na kraju je svatko svoj ceh trebao platiti jer je Vilim rekao da je on samo zvao na večeru’, prisjetio se Kuba, kako je rekao, klupka zmija u Ribićevu novčaniku i dodao da su nakon predočenog računa Mađarima ostale knedle u grlu.

U tri desetljeća dugoj karijeri često je bio u ratu s ministrima obrazovanja i znanosti, znao se sukobljavati s novinarima, ali rijetko tko je prolazio kao bivši ministar financija Slavko Linić.

Linić bi bio dobar ministar u diktaturi; Linić je autističan; Linić nije mentalno izašao iz komunističkog shvaćanja stvari; da Linić ima razuma, već bismo postigli dogovor; Linić na sastancima vodi monologe sa sobom…

Sve su to izjave koje je o SDP-ovom ministru financija svojedobno dao Ribić. Iako je bilo obostranih prijetnji tužbama, Linić tvrdi da do njih nikada nije došlo.

‘Meni je bilo zadovoljstvo raditi s njim, a cijenio sam ga kao sindikalca jer je dobro poznavao materiju. Znao se postaviti čvrsto u obrani nekih zahtjeva. Cijenim protivnike koji su žestoki jer ni ja nisam osoba koja je laka za pregovore i razgovore. Koliko god je tu bilo obostranih prozivki, jer ni ja njemu nisam znao ostati dužan, mogu reći da je uvijek poštivao ono što bismo dogovorili. Bez obzira na teške riječi koje su padale, ja o njemu mislim sve najbolje jer je bio dobar protivnik’, kazao je Linić.

Stan, plaća i vožnja u poslovnoj klasi

Na meti medija našao se kada je usred krize odlučio graditi sindikalni dom u Ulici Florijana Andrašeca u Zagrebu. Obrazlagao je to tada činjenicom da je kriza vrijeme za gradnju jer su građevinari spustili svoju cijenu rada i premda se pisalo da će sindikat zbog toga bankrotirati, to se nije dogodilo.

Da je gradnja doma bio dobar potez, smatra Stipić.

‘Moj dojam je da je to dobar potez. Ribić je uvijek želio da ga njegov sindikat nadživi, što je dosta rijetka pojava u Hrvatskoj. Taj sindikalni dom je rezultat njegove vizije da sindikat ostane snažan i nakon što on ode sa scene. To je nešto što mu se mora priznati. Ne ulazim tu sad kako se došlo do sredstava, ali mišljenja sam da je gradnja dobar potez’, kaže Stipić.

Podsjetio je i da je danas, kada su aktualne priče o skupljanju potpisa za različite referendume, zapravo Ribić bio jedan od začetnika akcije prikupljanja potpisa protiv outsourcinga u javnim službama, a tada je prikupljeno oko 600 tisuća potpisa.

‘Njegov sindikat dao je velik obol protiv privatizacije autocesta’, napomenuo je Stipić.

U ratu s novinarima našao se zbog leta u poslovnoj klasi na putu za Bruxelles. Tvrdio je tada da kartu plaća EU i da uvijek tako leti, a svojedobno je na stranicama sindikata na ne­o­bi­čan na­čin u svo­jem ži­vo­to­pi­su naveo kako je u 44. go­di­ni, odno­sno 2000. godine, ‘pod­sta­nar­stvo kod pri­va­tno­g ga­zde za­mi­je­nio pod­sta­nar­stvom kod svo­jeg po­slo­dav­ca’.

Istaknuo je da ži­vi u sta­nu od 40-ak če­tvor­nih me­ta­ra u bli­zi­ni Vi­no­grad­ske bol­ni­ce, ko­ji je u vla­sništvu sin­di­ka­ta, te da za nje­ga pla­ća na­jam od 700 ku­na.

‘Ži­vim za sin­di­kat, sa sin­di­ka­tom i u sin­di­ka­tu. Još smo 2000. go­di­ne že­lje­li ri­ješi­ti mo­je stam­be­no pi­ta­nje. Sin­di­kat mi je htio da­ti kre­dit ka­ko bih si ku­pio stan, ali ta­da bi to osta­vi­lo loš do­jam. Za­to smo ku­pi­li stan ko­ji je u vla­sništvu sin­di­ka­ta i iz ko­je­ga ću ja oti­ći kad na­pu­stim vod­stvo sin­di­ka­ta. Ži­vim skro­mno u tom mra­čnom sta­nu’, napisao je prije deset godina Ribić.

Godinu kasnije, gostujući u ‘Nedjeljom u dva’ na HRT-u, otkrio je da ima plaću od 13 tisuća kuna neto.

Do odlaska u mirovinu za četiri godine bit će u sindikatu te ima ugovor prema kojem će biti savjetnik pa će pomagati kolegama jer, kako je rekao, sindikat je njegov život.

Ključne riječi:

povlačenje s funkcije, Sabor Sindikata