Vjesnik kao tvrtka ili institucija
O argumentima za zadržavanje dnevnog lista Vjesnik pročitajte više u kolumni Vilima Ribića iz tjednika Objektiv.
O argumentima za zadržavanje dnevnog lista Vjesnik pročitajte više u kolumni Vilima Ribića iz tjednika Objektiv.
Vlada je odlučila ne financirati propale tvrtke. To je aksiom i pravilo tržišnog gospodarstva. To je preduvjet uspješne ekonomije. Međutim, kao i svako pravilo tako i ovo ima izuzetke. Na primjeru lista Vjesnik može se to najbolje razumjeti. Hrvatsko društvo u takvim pitanjima nema izoštrene kriterije. U javnosti prevladava mišljenje da treba spasiti list Vjesnik, a pod spasenjem razumijevaju pronalaženje zainteresiranog kupca, odnosno privatizaciju. Tako je nedavno zborio i predsjednik Josipović. Doista, je li privatizacija spasenje?
Sindikati na sjednicama GSV-a uporno problematiziraju pitanje Vjesnika. Oni smatraju da pitanje opstanka lista Vjesnik nadilazi pitanje očuvanja radnih mjesta i preživljavanja jedne tvrtke, već je nadasve pitanje kulturnog i javnog života Republike Hrvatske i očuvanja identitetnih institucija hrvatskog naroda. Civilizirani narodi ne rješavaju se olako svojih tradicionalnih institucija a Vjesnik je jedna takva u našoj zemlji.
Osim argumenta tradicije postoji jednako važan, ako ne i važniji argument sadašnjosti. Medijska scena u RH zagađena je razularenim senzacionalizmom i tabloidskim žutilom, neobjektivnošću, manipulacijom i propagandom. Počesto smo svjedoci da su mediji zapravo sredstva dezinformiranja. To su sredine nekažnjenog kršenja zakona i propisa te učestalih povreda dostojanstva i prava pojedinaca, a osobito se to odnosi na medije u krupnom privatnom vlasništvu. Na žalost, u bjesomučnoj trci za profitom takvi mediji imaju publiku podilazeći animalnoj strani ljudske naravi (zavist, uzdizanje bogatih hohštaplera svih vrsta, naglašavanje rivalstva među ljudima, naslađivanje tuđom nevoljom, promocija crnila u našim životima…). Zvjerinjak koji se prodaje.
S druge strane, svi oni mediji kojima primarna zadaća nije profit, već racionalno informiranje, obrazovanje i podizanje svijesti građana, moraju u jednoj maloj zemlji biti javni servisi i moraju uživati potporu države. Bez takvog pristupa ne bi preživjeli niti prevrijedni Hrvatski radio niti Hrvatska televizija.
Na području dnevnih novina postoji također javni interes za postojanjem dnevnog lista kojemu će primarna zadaća biti objektivno informiranje te istraživačko i analitičko novinarstvo. Takve ozbiljne novine, da su i najbolje, ne mogu biti profitabilne u maloj zemlji sa skučenim tržištem. New York Times, sa specifičnom publikom, može se lako održati na tržištu od 300 milijuna ljudi. Vjerujem da bi u Hrvatskoj imao teškoća s tiražom unatoč vrhunskoj kvaliteti.
Zadnjih godina Vjesnik nije bio kvalitetna i atraktivna novina nikome, pa niti publici koja naginje sadržajima veće analitičnosti i većeg volumena. Jedna neodgovorna politika pretvorila je list u banalnog slugu svojih dnevno-političkih potreba i tako mu oduzela profesionalnu uvjerljivost i atraktivnost.
Inače, nema ništa loše u postojanju dnevnog lista koji je blizak Vladi i njenim gledištima. Naprotiv, to je poželjno. Međutim, takav list mora raditi na profesionalan način, s kritičkim otklonom od neposrednih interesa izvršne vlasti i uz obavezno iznošenje i suprotnih gledišta. Takav bi list vrlo brzo vratio povjerenje čitateljske publike i zbog istinitosti i profesionalnosti postao referentno mjesto na koje se poziva veći dio medija. Na taj način bi se sužavao prostor neprofesionalnom djelovanju u drugim medijima.
Građani, pogotovo onaj obrazovaniji sloj, sigurno imaju potrebu za objektivnim upoznavanjem stvarnih stajališta Vlade. Na žalost, u tabloidima o tome čitatelji najčešće pronalaze iskrivljene informacije s očitom manipulativnom svrhom.
Tabloidi se često koriste kao instrument pritiska na politiku u interesu njihovih vlasnika. Vlada mora imati kanal objektivnog informiranja o sebi u interesu njenih građana.
Iz tih razloga sindikati se opiru privatizaciji lista Vjesnik jer bi to zapravo predstavljalo definitivno izbacivanje ozbiljnog tipa novina iz hrvatskog javnog života i dovelo do stvaranja još jednog tabloida u nizu. To Hrvatskoj doista ne nedostaje. Zato Vlada mora zauzeti stajalište na tragu prepoznavanja javnog interesa.
Nadalje, s predloženom strategijom list Vjesnik može ostvarivati i pozitivne financijske rezultate, a za to je potrebno strpljenje, pomoć Države i radikalne unutarnje promjene u samom listu s novim ljudima na čelu.
Država mora zahtijevati od svakog vodstva što bolje financijske rezultate i vršiti pritisak u tom smjeru postavljajući mjerila profesionalne i financijske uspješnosti. Međutim, ako list u profesionalnim krugovima zadobije visoke ocijene onda je on Hrvatskoj potreban pa i po cijenu financijske neuspješnosti kojoj je uzrok skučeno tržište. Cijena održavanja takvog lista manja je od kulturne i informativne štete društvu koje bi ostalo bez ozbiljnih dnevnih novina.
Vjesnik se treba ustrojiti kao javni servis, slično Hrvatskoj-radio televiziji ili na neki drugi originalan način o čemu treba provesti raspravu među zainteresiranima.
Apsolutizacija profitabilnosti baš u svim sferama društva, pa i u kulturi, informiranju i javnom životu, vulgarna je neoliberalna mantra koja dolazi iz retorte dueta Čačić-Linić. Njih, kao i njihovog klona Ivana Šukera odlikuju uska praktična ekonomska znanja, ali i deficit razumijevanja širih društvenih implikacija pojedinih ekonomskih odluka.
Zagreb, 22. ožujka 2012.
Vilim Ribić
