Izvještaj o međunarodnoj suradnji
Jedan od vidova naše aktivnosti u međunarodnom sindikalnom pokretu jest i sudjelovanje na konferencijama i skupovima, zahvaljujući većim dijelom potpori sindikalne udruge Education International, čiji smo član i koja okuplja 28 milijuna učitelja, srednjoškolskih profesora i sveučilišnih nastavnika diljem svijeta.
MEĐUNARODNE AKTIVNOSTI SINDIKATA
Jedan od vidova naše aktivnosti u međunarodnom sindikalnom pokretu jest i sudjelovanje na konferencijama i skupovima, zahvaljujući većim dijelom potpori sindikalne udruge Education International, čiji smo član i koja okuplja 28 milijuna učitelja, srednjoškolskih profesora i sveučilišnih nastavnika diljem svijeta. Na Svjetskom kongresu o radnom pravu upoznali smo svjetska kretanja i trendove u radnim odnosima. Dobro smo razumjeli da su fleksibilniji radni odnosi neminovnost u cijelom svijetu. To nije moguće spriječiti ili zaustaviti već se radi samo o tome kako im se kao sindikati prilagoditi, i kako odrediti pravu mjeru između prava i fleksibilnosti. Na Balkanskoj konferenciji o obrazovanju bili su Vilim Ribić i Zvonimir Šikić, s koje je osnovni dojam da balkanske zemlje, pa čak i Grčka, imaju vrlo nisku stopu izdvajanja za obrazovanje.
Lisabonsku konferenciju o cjeloživotnom obrazovanju pohodila je naša mlada kolegica Tamara Jelić-Kazić, kao i Seminar o alternativnom rješavanju radnih sporova u Irskoj, zemlji koja ima poučna dugogodišnja iskustva u tom području i u kojoj jako malo radnih sporova završava na sudu. Na Svjetskoj konferenciji Education Internationala o visokom obrazovanju, koju sam imao priliku pohoditi u ožujku ove godine, kao i na Svjetskom konresu EI-a na kojem nas je zastupao Vilim Ribić suočili smo se glavnim teškoćama visokog obrazovanja u svijetu, koji su vrlo različiti od naših problema. Važno je spomenuti nekoliko glavnih naznaka:
Broj studenata u svijetu u posljednjih 30 godina povećao se 10 puta, a broj nastavnika 2 puta – uvjeti nastavnika sve su teži, budžeti sve manji, a posao u visokom obrazovanju mladim ljudima sve manje atraktivan. Svjetski sindikati žestoko se protive privatizaciji i komercijalizaciji obrazovanju, pa i visokom obrazovanju, pogotovo onom divljem, profitnom, koje izmiče državnoj regulativi. Javno školstvo nema alternative u obrazovanju za demokraciju, i izgradnju kulturnog i etičkog pluralizma i humanističkog obrazovanja. U visokom školstvu samo javno obrazovanje jamči i autonomiju sveučilišta.
GATS (General Agreement on Trade Services) i Svjetska banka provode kampanju uvođenja tržišta u obrazovanju na čini se, jednoj vulgarnoj koncepciji tržišnih odnosa, tako stranoj prirodi sveučilišta. Silno je važno ono što radi Education International na međunarodnoj pozornici, u dijalogu na najutjecajnijim mjestima u svijetu, od svjetskih financijskih institucija do američke vlade. Zahvaljujući tim naporima neki su eksperimenti (kao vaučerizacija obrazovanja) povučeni a neki obustavljeni u startu. Smatramo da je visoko obrazovanje javna služba u javnom interesu, a ne roba. Zagovaranje komercijalizacije visokog obrazovanja znači prodor kratkoročnih interesa koji je profitno motiviran u javni neprofitni sektor i u radni proces dugog trajanja, kojem treba prosvjetiteljska zaštita države radi stabilnosti i mogućnosti ulaganja u procese koji po definiciji ne smiju biti podložni kratkoročnim oscilacijama. Argumenti za privatizaciju i komercijalizaciju visokog obrazovanja su argumenti samo nekih za dobrobit samo nekih.
Zanimljive su dvostruke pozicije GATS-a i Svjetske banke, dok u siromašnim zemljama zagovaraju volontere učitelje, radi kvantitete obrazovanja, u razvijenim zemljama brinu o kvaliteti zagovaranjem privatizacije. EI se tome žestoko odupire i zagovara obrazovanje za sve kao civilizacijskih ideal. Internacionalizacija visokog obrazovanja i mobilnost kadrova između država, tema je koja sve sindikate zaokuplja. Postoji bojazan da će potpuna liberalizacija prodaje obrazovnih usluga u međunarodnim razmjerima, razoriti nacionalne sustave obrazovanja ako države i vlade ne budu uključene u odlučivanje u tom procesu.
Naposljetku, ono što je najvažnije: kvaliteta obrazovanja i metode mjerenja kvalitete teme su u središtu pozornosti sindikata u svijetu. Nažalost, sve to još nisu postale teme za raspravu i kod nas, kod kuće, u našem sindikalnom pokretu i u našoj javnosti. Komercijalizacija visokog obrazovanja koja nam se dogodila u posljednjih nekoliko godina, širenjem studiranja iz tzv. osobnih potreba, prošla je gotovo bez ikakvih reakcija, a mislim da je proizvela niz negativnih efekata o kojima ovdje nemamo vremena progovoriti.
Mi moramo u našem sindikatu o svim ovim pitanjima dobro promisliti, ne uzimati, niti jedno stajalište niti rješenje iz svijeta zdravo za gotovo, a prave teme i pitanja, stavljati na dnevni red. Međunarodni kontakti, pogotovo oni sa susjedima, kako članicama EU, tako i tranzicijskih zemalja, u svemu tome su nam vrlo važni.
U Zagrebu, 14. lipnja 2002.
dr. Ivo Goldstein, član Maloga vijeća
