Obrazovanje u Europi – uloga sindikata

30. svibnja u Briselu se održala konferencija Education in Europe: Public Investment, Privatisation and Reforms. Konferencija se bavila ulogom obrazovnih sindikata u procesu Europskog semestra te utjecajem tog procesa na reforme obrazovanja, privatizaciju i ulaganja u obrazovanje. Konferenciju je organizirao ETUCE (European Trade Union Committee for Education), a zaključci konferencije mogu se svesti na sljedeće:

Detekcija stanja:

1. javna ulaganja u obrazovanje tijekom krize pretrpjela su smanjenja diljem EU, a kao poluga za to djelomično je poslužio i proces EU semestra;
2. diljem EU kriza je dovela do jačanja trendova privatizacije obrazovanja, korporativističkog upravljanja i gubljenja percepcije obrazovanja kao javnog dobra;
3. postoji svojevrsni „demokratski deficit“ i na razini Europske komisije (EK), a još više na nacionalnim razinama, a koji se tiče uključivanja sindikata i općenito socijalnog dijaloga u okviru EU semestra;

Zašto je sindikatima EU semestar važan:

4. EU semestar je proces koordinacije politika na razini EU koji ima utjecaj na obrazovne sustave diljem Europe;
5. EU semestar je politički proces u kojem postoji prostor za komuniciranje i nametanje određenih ideja i politika (kako dobrih, tako i loših) – ako sindikati nisu aktivno uključeni – ideje i politike kreirat će EK i vlade te druge organizirane skupine čiji će interesi, pritisci i ideje dopirati do EK i nacionalnih Vlada;
6. ključni dio EU semestra su Preporuke (CSR) koje za zemlje članice svake godine izrađuje Europska komisija. Nesnalaženje sindikata oko EU semestra dovela je do situacije da se olako donose preporuke koje nisu u njihovom interesu i ne obuhvaćaju ključne probleme s kojima se suočavaju obrazovni sustavi diljem EU;
7. preporuke su često bile općenite i neodređene te čak i kada su bile usmjerene u korist sindikata nije dolazilo do njihovog ispunjavanja. Nitko nije inzistirao na njihovom konkretiziranju, a EK i nacionalnim vladama su prioritet bile preporuke koje su se ticale ekonomskog upravljanja, ponajviše smanjivanja deficita i javnog duga;

Kako se sindikati mogu aktivnije uključiti:

8. sindikati se u proces EU semestra moraju uključiti svake godine na početku ciklusa – prije donošenja preporuka. Kad su preporuke donesene preostaje samo kritika – koja je najčešće bez rezultata;
9. da bi se uključili u procese koji prethode donošenju preporuka, preduvjet je da sindikati osvijeste važnost EU semestra i različitih dokumenta koje taj proces iznjedruje na njihove organizacije i interese njihovih članova te da imaju jasne i artikulirane interesne pozicije i viziju ključnih promjena i trendova u obrazovnom sustavu koje žele promovirati;
10. sindikati se mogu više orijentirati na svoje nadnacionalne institucije (poput ETUCE-a) i njihove mogućnosti direktne komunikacije sa službama Europske komisije (EK);
11. sindikati bi trebali posvetiti više pažnje međunarodnoj suradnji i djelovanju u okviru procesa EU semestra jer na taj način dolaze do novih spoznaja i znanja, preduhitruju donošenje nepovoljnih preporuka te jačaju svoju nacionalnu pregovaračku poziciju i lakše ostvaruju svoje nacionalne interese. EU semestar moraju pokušati iskoristiti u svojem interesu – ako stajališta ne nameću sindikati – nametnut će ih netko drugi!

Konferencija je bila kruna ETUCE-ovog projekta Investing in Education: Strengthening the involvement of teacher trade unions in the European Semester on Education and Training koji se provodio od 2015. do 2017. te je rezultirao izradom praktičnog priručnika za obrazovne sindikate koji im daje uvid u sve korake Europskog semestra, opisuje njihov značaj i posebnosti te prikazuje koje su mogućnosti uključivanja sindikata u pojedine procese EU semestra. Priručnik možete preuzeti ovdje.

Osim priručnika projekt je rezultirao i vrlo zanimljivim istraživanjem Education and Training Policy in the European Semester kojeg su proveli istraživači University of Nottingham, a prikazuje percepciju stanja i trendova u obrazovnom sustava od strane obrazovnih sindikata s područja svih zemalja EU. Istraživanje možete preuzeti ovdje.

Svi obrazovni sindikati Matice hrvatskih sindikata su članovi ETUCE-a, a konferenciji su prisustvovali prof. Igor Radeka (predsjednik Sindikata znanosti) te Matija Kroflin (makroekonomist Sindikata znanosti). ETUCE je udruženje europskih sindikata u obrazovanju i znanosti, osnovano 1977. Zaštitnik je interesa europskih nastavnika i znanstvenika i socijalni partner Europske komisije. Od 2010. djeluje kao europska podružnica Education International-a te obuhvaća 132 sindikata u 49 zemalja. Prof. Radeka je izabrani hrvatski predstavnik u Odboru ETUCE-a.

Obrazovne Preporuke za Hrvatsku

Hrvatska je postala članica EU 2013. godine te je od tada dobila četiri seta preporuka, no tek se najnovijem dokumentu Preporuka (vidi ovdje) od 22.svibnja našla jedna koje se tiče direktno obrazovanja. Preporuka glasi:

“Poboljšati obrazovanje odraslih, osobito starijih radnika, niskokvalificiranih radnika i dugotrajno nezaposlenih. Ubrzati reformu obrazovnog sustava.”

Ovakva situacija u RH vrlo se dobro uklapa u osnovne zaključke koji su izneseni na konferenciji i to kroz dva aspekta.

Prvi se tiče činjenice da od 2014. do 2016. Hrvatska zapravo nije dobivala preporuke koje bi se ticale obrazovanja. To govori da u Hrvatskoj uopće nema problema u obrazovnom sustavu ili da se ti problemi ne komuniciraju prema EK. Nažalost, Hrvatska itekako ima problema u obrazovanju i to na svim razinama, od dostupnosti predškolskog odgoja, zastarjelih nastavnih programa i negativne selekcije učiteljskog i nastavnog kadra, neprepoznatljivosti strukovnog obrazovanja pa do vrlo specifičnih problema u visokom obrazovanju koja se tiču neadekvatnih uvjeta napredovanja, financiranja obrazovanja, zakonski neusklađenog zapošljavanja mladih znanstvenika na projektima Hrvatske zaklade za znanost, te u konačnici vrlo lošeg socijalnog dijaloga koji se očituje i u činjenici da sustav visokog obrazovanja već duže od dvije godine nije pokriven granskim kolektivnim ugovorom te samim time nisu regulirana neka specifična pitanja zaposlenih u visokom obrazovanju.

Vlada, kao ni drugi institucionalni subjekti obrazovnog sustava (poput Sveučilišta) očigledno nemaju interesa informirati EK o svim tim problemima, dok sindikati iz područja obrazovanja do sada nisu pronašli kanale kako da EK informiraju o svojim stavovima i idejama po tim pitanjima. Naravno, postoji i mogućnost da EK, zbog orijentacije na fiskalnu konsolidaciju, određene ideje i poglede ignorira. No, fiskalna situacija se diljem Eu, pa i u Hrvatskoj mijenja na bolje i za očekivati je da preporuke u buduće više neće biti toliko usmjerene na fiskalnu konsolidaciju te bi se time trebao otvarati prostor i za neke druge prioritete. Obrazovanje bi trebalo svakako biti nametnuto kao jedan od prioriteta i u tom segmentu trebali bi se angažirati i sindikati i sukladno ranije spomenutim zaključcima s konferencije pokušati pridonijeti sukladno svojim mogućnostima.

Drugi aspekt tiče se neodređenosti i općenitosti same Preporuke koja kaže: „…Ubrzati reformu obrazovnog sustava.” Ta preporuka ne govori kako, u kojim rokovima, s kojim sadržajima ni tko –  i tu također leži prostor da sindikati, ali i svi drugi društveni faktori kojih se reforma obrazovnog sustava tiče, djeluju, kreiraju i predlažu svoja rješenja te na taj način stvaraju pritisak na vlast i zahtijevaju provođenje reforme. S druge strane važno je da sindikati budu upoznati i s drugim preporukama kako bi bili spremni na njih argumentirano reagirati i pokušati ih u socijalnom dijalogu na nacionalnoj, ali i EU razini modificirati, podržati ili spriječiti.

Socijalni dijalog u RH i EU semestar

U Hrvatskoj socijalni dijalog između države i sindikata javnih službi, pa tako i sindikata obrazovanja ne funkcionira. Ograničen je na informiranje sindikata od strane Vlade kako bi se zadovoljila forma, ali dijalog i suradnja na rješavanju problema nije uspostavljena. Stoga, ne čudi činjenica da ništa bolje nije ni po pitanju komunikacije s Vladom kada je u pitanju proces EU semestra. Sindikati su do sada bili eventualno informirani, ali ni na koji način ozbiljno i aktivno uključeni. A da bi trebali biti, potvrđuju dokumenti poput Zaključaka Vijeća EU o Novom startu za snažan socijalni dijalog  (vidi ovdje) u kojem Vijeće:

1. konstatira:
   „Socijalni dijalog je ključni faktor… za dobro funkcioniranje socijalne tržišne ekonomije i značajna komponenta kreiranja EU socijalnih politika i politika zapošljavanja;“
2. pozdravlja:
   „potrebu za smislenim uključivanjem socijalnih partnera u kreiranje i implementaciju reformi na nacionalnoj razini, uključujući i proces EU semestra, u skladu sa Smjernicama zapošljavanja;“
3. poziva zemlje članice da naprave potrebne korake kako bi:
   „izravno uključile socijalne partnere u dizajniranje i implementaciju relevantnih reformi i politika, u skladu s nacionalnim praksama;“

S obzirom na situaciju da stvari u Hrvatskoj po pitanju socijalnog dijaloga nisu na odgovarajućoj razini, sindikatima preostaje da se pokušaju više orijentirati na nadnacionalnu razinu (putem međunarodnih organizacija poput ETUCE-a) i na taj način pokušaju komunicirati svoje ideje i probleme prema EK, informirajući ju između ostalog i o nezadovoljavajućoj razini dijaloga na nacionalnoj razini. Takav princip rada sigurno neće biti lako uspostaviti, zahtjeva dodatan rad, educiranje, ljude i međusobnu komunikaciju i koordinaciju između obrazovnih sindikata. Također, nikakav uspjeh nije zagarantiran – no vjerojatnost da se nešto postigne sigurno je veća nego da se sindikati nastave pretvarati da EU semestar ne postoji te da pasivno promatraju, bezuspješno kritiziraju i trpe posljedice negativnih i loših preporuka.

Ključne riječi:

Education in Europe, ETUCE, Europski semestar, konferencija, privatizacija