Bez ulaganja u obrazovanje i znanost nema napretka

U organizaciji Matice hrvatskih sindikata održan je okrugli stol na temu obrazovanja i znanosti, na kojem su predstavnici političkih stranaka i predizbornih koalicija imali priliku predstaviti svoje programe.

Rasprava je bila strukturirana oko pet ključnih područja: 1. kvaliteta obrazovanja, 2. kurikularna reforma, 3. materijalni uvjeti,  4. privatizacija, vaučerizacija i jednaka dostupnost te 5. znanost i visoko obrazovanje. Uvod u okrugli stol i u samu raspravu dao je predsjednik Matice Vilim Ribić.

Politički uvod – krenimo od štrajka

• Zašto prosvjeta najčešće štrajka u zemlji? Punih četvrt stoljeća uvijek isto.

• Je li tome uzrok jedna neodgovorna populacija – prosvjetarska, kao grupacija uhljeba koji malo rade, kako nas bombardira neoliberalna i prokapitalska propaganda.
• Leži li uzrok u prebuntovnim sindikatima u najobrazovanijoj populaciji s najmanjim plaćama u zemlji? Možda je problem u tome što prosvjetari svih 25 godina biraju loše sindikalne lidere? Kako to da im se ne potrefi izabrati one prave, koji će mirno odšutjeti rast plaća u jednom sektoru i ne poduzimati ništa?
• Štrajkaju li prosvjetari uvijek samo zbog plaća?
• Ne štrajkaju li možda i zato što sami plaćaju svoja stručna usavršavanja, što u školama nema elementarnih radnih potrepština, što djeca nemaju ni sapuna niti toalet papira, što nema učinkovitih mjera protiv nasilja nad nastavnicima, što u znanosti nemaju sredstava za projekte, za časopise, što im se priječi zapošljavanje i napredovanje, što iste plaće imaju oni najbolji i oni najlošiji itd. itd?
• Sindikati smiju štrajkati samo za plaće, ali ne i za loš tretman obrazovanja i znanosti, međutim, strijela svakog štrajka odapinje se s luka mizerije u kojoj prosvjetni radnici rade i žive.

• ODGOVOR: 25 godina nezadovoljstva odnosom svake politike do sada. Zajednički nazivnici svih politika do sada su:

• nebriga za sustav pri čemu su plaće i financiranje tek jedna od komponenti,
• postupci politike sasvim suprotni riječima i parolama,
• politici su prioriteti svi drugi: jednom umirovljenici, drugi put branitelji, treći put seljaci, četvrti put brodogradnja itd. itd.

• To je najdublji razlog uzrok zašto prosvjetari najviše štrajkaju.

• U takvom trajnom stanju opet jedni izbori i opet se nadamo dobiti neke naznake o tome što će biti s obrazovanjem i znanošću u iduće četiri godine, naznake koje bi trebalo izvući iz magle i memle nejasnih stajališta, neiskrenih obećanja, neutemeljenih a dobrih namjera raznih političkih opcija.

• Zato smo danas ovdje!! Pokušajmo.

Pitanje reforme obrazovanja i znanosti?

Što su uopće reforme, a napose u obrazovanju, što je sudbina dosadašnjih pokušaja, jesu li sindikati kočničari reformi?

• Vulgarno-neoliberalna misao svaku reformu tretira kao smanjenje troškova u sustavu javne potrošnje. To se ne smiju zvati reforme već mjere rezanja.
• U obrazovanju reforma teško može dati uštede, ona može povećati kvalitetu, koja se ne može mjeriti samo kvantitativnim mjerilima, a troškovnima nikako.
• Istinska reforma u obrazovanju košta, kaže Sahlberg, najmanje 1% BDP-a.
• Do sada je bilo nekoliko relevantnih reformskih napora: promjena obrazovnih programa, državna matura, neuspio pokušaj reformiranja visokog školstva itd. Neke su reforme zaboravljene (HNOS). Pitanje je koštanja takvih neuspjelih reformi.
• Sindikati su u svim reformskim pokušajima sudjelovali aktivno i kreativno. Primjer Zakona o odgoju i obrazovanju i stupnjevi napredovanja. Primjer rada Sindikata znanosti na reformi visokog obrazovanja koju je srušila politika u neviđenim neprincipijelnim koalicijama. Protiv te reforme nikad čvršći savez SDP-a i HDZ-a. Na istoj strani u borbi protiv napretka bili su Hebrang i Vesna Pusić, Petar Selem i Gvozden Flego, itd. itd.

• Ako gledamo mnogobrojne štrajkove kao i sudjelovanje u reformama onda proizlazi da su zapravo sindikati jedina društvena i politička snaga koja stalno brine o obrazovanju, ili za stolom ili u pritisku. To političke stranke svakako nisu. Niti jedna do sada.

Zašto su sindikati obrazovanja podupirali reforme?

• ODGOVOR: Zato jer su njihovi članovi oni koji u sustavu rade i koji su najsvjesniji koliko je sustav manjkav, koliko traži promjene i koliko bi mogao biti bolji. Niz je manjkavosti na koje politika treba dati odgovore.
• Sindikati ih imaju ali nemaju instrumente.

U raspravi su kao predstavnici svojih političkih opcija sudjelovali ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar (predstavnik koalicije Hrvatska raste), Nikola Ružinski i Martin Oršulić (Domoljubna koalicija), Ivan Buljan i Gordan Cmrečki (ORaH), Ivo Josipović (Naprijed Hrvatska), Jelena Pavičić Vukičević (Koalicija rada i solidarnosti) te Ivica Puljak (stranka Pametno).

Potom su izrečene stavove analizirali stručni komentatori Saša Ceci (Institut Ruđer Bošković), Zoran Kurelić (Fakultet političkih znanosti u Zagrebu) te savjetnik premijera za znanost Neven Budak (Filozofski fakultet u Zagrebu), a osvrt su dali i sindikalni čelnici Branimir Mihalinec (predsjednik NSZSŠH), Igor Radeka (predsjednik NSZVO) i Sanja Šprem (predsjednica SHU).

Rasprava je bila izuzetno kvalitetna, a bilo je vremena i za niz dosjetki i duhovitih situacija, od kojih bismo posebno istaknuli nadahnutu izjavu ministra Vedrana Mornara na temu integracije Sveučilišta kako će “prije Sava poteći uzvodno, nego što će Pravni fakultet izgubiti svoju pravnu osobnost.”

Više informacija dostupno je u audio zapisu okruglog stola te u tekstu koji prenosimo s portala direktno.hr:

Sindikati obrazovanja s političkim strankama u raspravi o obrazovanju

Govoreći o visokom obrazovanju Gordana Rusak iz Mosta upozorila je da visoko školstvo postaje privilegija imućnih, čime se iz sustava briše velik dio sposobnih

Datum objave: 26.10.2015 | 15:30 Autor: ik/h

Potaknuti uvjerenjem da zaposleni u obrazovanju u Hrvatskoj najviše štrajkaju zato što nijedna politika dosad nije posvetila dovoljno brige tom sustavu, u Matici hrvatskih sindikata organiziran je u ponedjeljak okrugli stol na kojemu su čelnici sindikata obrazovanja od političkih stranaka koje izlaze na predstojeće parlamentarne izbore zatražili odgovore na pitanja što će učiniti za bolju kvalitetu obrazovanja, bolje materijalne uvjete zaposlenih ili hoće li nastaviti kurikularnu reformu.

Predstavnici političkih stranaka i koalicija koje su sudjelovale u raspravi, složile su se u pogledu važnosti obrazovanja i trenutnih manjkavosti u kvaliteti zbog kojih je nužno nastaviti promjene i reforme u sustavu, od osnovnog do visokog obrazovanja. Na upit predsjednika Matice hrvatskih sindikata Vilima Ribića kriju li stranke svoje namjere da smanje plaće u javnom sektoru, kao što se može čuti u “neoliberalnoj propagandi u dijelu utjecajnih medija”, dobili su odgovor da u sustav obrazovanja i znanosti treba ulagati, a ne im smanjivati sredstva, no to će opet ovisiti o BDP-u i stanju gospodarstva u cjelini.

Da plaće u sustavu nisu dostatne i trebaju biti veće složila se većina, pa tako i predstavnici Domoljubne koalicije, u kojoj napominju da se program HDZ-a temelji na razvoju gopodarstva, a iz toga razvoja osigurat će se i sredstva za znanost i obrazovanje.

“Nema nijedne promjene bez novca”, kazao je Martin Oršolić u ime te koalicije napomenuvši da se osim povećanjem BDP-a znatna sredstva trebaju osigurati iz Europskih fondova.

“Cilj nam je da se u okviru inftrastrukturnih fondova EU uzme što više novca za infrastrukturu i prostora škola kako bi se u idućih nekoliko godina postiglo da sve škole rade u jednoj smjeni jer je bez toga teško provesti kurikularnu reformu”, dodao je Oršolić.

Ministar obrazovanja i znanosti Vedran Mornar nastupio je kao predstavnik koalicije Hrvatska raste rekavši da porast plaća u prosvjeti i drugim javnim službama ovisi o porastu BDP-a, te da su znatna sredstva iz EU fondova osigurana za reformu sustava obrazovanja.

“Najviše sredstava uložit će se na dodatnu izobrazbu nastavnika jer nijedna promjena kurikuluma neće funkcionirati ako se nastavnike ne pouči kako da ta znanja na novi i moderniji način prenesu učenicima. Gotovo milijardu kuna iz EU fondova uložit će se u sve programe vezane uz reformu kurikuluma, a do 2020. godine za sve programe u sustavu znanosti i obrazovanja, uključujući i poboljšanje studentskog standarda i infrastruksturu, uložit će se iz EU fondova 7,5 milijardi kuna”, kazao je Mornar. Dodao je da je kvaliteta obrazovanja narušena  padom sustava vrijednosti u kojemu  je novac na prvom mjestu, umjesto znanja, rada i poštenja.

Ivo Josipović iz koalicije Naprijed Hrvatska, osvrnuo se na činjenicu da škole ne služe samo za obrazovanje nego i za odgoj, te se založio da se nastvanicima u satnicu vratei izvannastavne djelatnosti, kao što su tehničko obrazovanje, glazbena mladež, sportske aktivnosti i sl.

Jelena Pavičić Vukičević iz Koalicije rada i solidarnosti upozorila je da će se u idućih nekoliko godina pojaviti problem tehnološkog viška nastavnika zbog sve manjeg broja djece te će im trebati omogućiti prekvalifikaciju. Istaknula je i ulogu našeg društva, kao socijalnog, da omogući svakom djetetu stjecanje kvalifikacije, “kruh u ruke”, kroz besplatno školovanje, besplatne udžbenike i stipendiranje.

Govoreći o visokom obrazovanju Gordana Rusak iz Mosta upozorila je da visoko školstvo postaje privilegija imućnih, čime se iz sustava briše velik dio sposobnih.

Ivica Puljak iz koalicije Pametno osvrnuo se na Bolonjski proces rekavši da ima dobre ciljeve, ali lošu provedbu te da i izbore čelnika na sveučilištu treba lišiti politizacije.

U ime ORaH-a Ivan Buljan kazao je da studiranje u Hrvatskoj nije besplatno jer se studiranje ne mjeri samo time koliko država izdvaja za pojedinog studenta već je tu i smještaj, prehrana, prijevoz, stipendije, te istaknuo kako se iz BDP-a premalo izdvaja za znanost.

Jedan od nezavisnih stručnjaka pozvanih na skup Neven Budak podsjetio je prisutne da su rasprave o strategiji obrazovanja i odgovaranja na pitanja o tome nepotrebni jer je Strategija obrazovanja već usvojena u Saboru, kao program od nacionalnog interesa, a u njoj su izrađene sve mjere i zacrtan je jasan pravac u kojem će se strategija obrazovanja i znanosti provoditi.

Ključne riječi:

Matica hrvatskih sindikata, obrazovanje i znanost, okrugli stol, političke stranke