Drugo sučeljavanje uoči EU izbora: Kakva je budućnost EU politika?

Sindikat znanosti i portal Ideje.hr u suradnji s članovima Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) održali su drugo sučeljavanje uoči izbora za Europski parlament.

Branka Lozo iz Domovinskog pokreta, Marko Vešligaj iz SDP-a te nositelji zasebnih listi grupe birača, Ladislav Ilčić i Nina Skočak suprotstavili su svoja stajališta o ključnim pitanjima hrvatske politike unutar EU.

Kroz četiri kruga pitanja kandidati su iznijeli svoje stavove o mogućoj promjeni konsenzualnog odlučivanja u Europskoj uniji i šire implementacije odlučivanja na temelju kvalificirane većine. Govorili su i o imigracijskim politikama, problemu iseljavanja, osvrnuli se na postojeći sustav kohezijskih fondova, ali i podijelili svoj stav o ratovima u Ukrajini i Izraelu kroz geopolitičku perspektivu te perspektivu ljudskih prava.

Svojim su ih reakcijama popratila i tri člana EGSO-a: Violeta Jelić kao predstavnica poslodavaca, Lidija Pavić-Rogošić ispred udruga civilnog društva te Vilim Ribić, kao sindikalni predstavnik. Raspravu je moderirala novinarka Jasmina Popović.

Niže pogledajte video isječke s današnje rasprave podijeljene po temama.

Sažeti transkript stajališta svih sudionika možete pročitati niže, a završne riječi sudionika preslušajte OVDJE.

1) ODLUČIVANJE U EU: KONSENZUS VS. KVALIFICIRANA VEĆINA

U EU se već dulje vrijeme ozbiljno razmatra mogućnost promjene konsensualnog načina odlučivanja. Predlaže se donošenje odluka putem kvalificirane većine.

Što ćete zagovarati, ako budete izabrani u EU parlament, i u kojoj skupini vidite Hrvatsku?

Branka Lozo (Domovinski pokret): Snažno ćemo se zalagati za jednakopravnost svih članica Europske unije. Ništa drugo nije valjano. Pogotovo zato što predstavljamo ovako malu državu. Ravnopravnost se mora oslikati u svim mjerama i alatima koji su nam na raspolaganju. Posebno je to važno jer godinama doživljavamo demografski slom, zbog kojeg ekonomski ne možemo rasti. Vjerujem da ćemo se uspjeti izboriti za ravnopravan status.

Ladislav Ilčić: Centralizacija EU-a je udar na demokraciju. Izlaznost na europske izbore je dvostruko manja. Centralizacijom bi ingerencije preselili na Europski parlament i Europsku komisiju koji imaju manji legitimitet. Mnogi ljudi to ne znaju. Uskraćivanje mogućnosti veta je opasna odluka, pogotovo za Hrvatsku koja čini nekih 0,8 posto Europske unije.

Nina Skočak: Glavne odluke se trebaju i dalje donositi konsenzusom. No, problem vidimo u tome što neke države poput susjedne Mađarske, koja je bliska Putinu, mogu preko noći staviti veto na određene odluke. Širenjem Europske unije dobit ćemo više manjih država članica koje imaju različite interese. Podržala bih i kvalificiranu većinu, ali mora se uvesti mehanizam zaštite za manje države, zemlje članice.

Marko Vešligaj (SDP): Strateške i glavne odluke se moraju donositi konsenzusom, ne smije se zabraniti veto. Debata koja se otvorila o tom pitanju je važna za budućnost Europe. Neke bi se odluke puno efikasnije donosile kvalificiranom većinom. Treba biti veća uloga Europskog parlamenta u donošenju višegodišnjeg financijskog okvira. Zalažemo se za zaštitu nacionalnih interesa unutar Europske unije.

Reakcija članova EGSO-a:

Lidija Pavić-Rogošić: Građani smatraju da treba poboljšati donošenje odluka, uzimajući u obzir interese svih članica, što znači i preispitivanje konsenzualnog glasovanja. O svim pitanjima treba odlučivati kvalificiranom većinom, a jedine iznimke su primanje novog članstva i promjene temeljnih načela EU-a

Vilim Ribić: Neke odluke doista zahtijevaju konsenzus, ali bi većina trebala ići kvalificiranom većinom. I kvalificirana većina može ići u smjeru zaštite interesa malih zemalja članica.

Violeta Jelić: Brine me po kojim će se kriterijima određivati što su važne, a što manje važne odluke. EGSO nije dovoljno prepoznat kao korektiv.

2) UKRAJINA I IZRALE: GEOPOLITIKA I LJUDSKA PRAVA

Rat bijesni u Ukrajini i na Bliskom istoku. U Ukrajini se borba za ljudska prava i slobode, poklapa s geopolitičkim interesima EU, dok unutar Europske unije postoji dilema je li podrška Izraelu u suprotnosti s univerzalnim vrijednostima ljudskih prava.

Kakav ćete stav zauzeti u Europskom parlamentu o pitanju prioriteta između geopolitičkih interesa i najviših civilizacijskih vrednota?

Marko Vešligaj (SDP): Osuđujemo rusku agresiju na Ukrajinu, koja je započela još 2014. godine. Rat užasno iscrpljuje europsko gospodarstvo, no time branimo europske vrijednosti i to je bitno. Na Bliskom istoku uvijek su postojali problemi. Naravno da svatko osuđuje grozan teroristički napad Hamasa u Izraelu, no ovo što se događa u Gazi je ogromno krvoproliće, poginulo je gotovo 15 tisuća djece. Svijet mora to zaustaviti i krenuti prema političkom rješenju, a to je priznanje Palestine.

Nina Skočak: U središte svoje politike ne stavljam ni svjetske moćnike, ni milijardere, ni kompanije, već ljude. Iza mene su europske vrijednosti kao što su mir, demokracija i zajedništvo. U slučaju Ukrajine, dosta je jasno, EU je stala uz osnovne ljudske vrijednosti. Europski čelnici su pokazali dozu dvoličnosti u slučaju s Palestinom. Ako biram između civilizacijskih vrijednost i geopolitičkih interesa, uvijek biram vrijednosti. Europa je pokazala manjak empatije prema onome što se događa u Gazi.

Ladislav Ilčić: Zemlje koje priznaju Palestine govore o rješenju dvije države. Palestinci to ne žele jer oni ne priznaju Izrael, i to ne samo Hamas nego i Fatah. Podržavam premijera što ne želi priznati Palestinu. Problem je s pogrešnom interpretacijom ljudskih prava. Civilizirano, uljuđeno društvo poznaje uređene odnose. Ti uređeni odnosi ograničavaju ljudima prava. Problem je što se individualne želje prezentiraju kao prava i zbog toga Europa slabi. Temeljan ljudska prava se stavljaju na stranu, a želje poput homoseksualnih brakova se promoviraju.

Branka Lozo (Domovinski pokret): Po pitanju agresije na Ukrajinu, Europa je reagirala kasno i usporeno. Obrambena pomoć zbog administrativne kompleksnosti je dovela do individualnih reakcija zemalja. Vidio se problem ustroja. Što se tiče bliskog Istoka, treba osigurati demokraciju i poštivanje ljudskih prava u tim zemljama. Nitko ne može opravdati ponašanje prema civilima i ubijanju djece, to je akt za osudu. No, ni teroristički čin se ne može opravdati. Posla za EU ima strahovito puno, da osigura pravdu na obje strane.

Reakcija članova EGSO-a:

Violeta Jelić: Čim prije treba zaustaviti sukobe, započeti s dijalogom i eventualno biti medijator.

Lidija Pavić-Rogošić: Imali smo nekoliko debata u vezi humanitarne krize u Gazi, zauzeli smo stav da to što prije treba prepoznati i što ranije zaustaviti sukob.

Vilim Ribić: Osudili smo teroristički napad Hamasa i naglasili potrebu humanitarne pomoći Gazi. Ovdje postoje samo univerzalne ljudske vrijednosti, sadašnja hrvatska politika je sramotna, važno je priznati Palestinu kako bi se zaustavio sukob.

3) IMIGRACIJSKE POLITIKE U EU

Europska unija prima godišnje više milijuna useljenih ljudi. Iako trenutno, u uvjetima nestašice radne snage, postoji ekonomska potreba za migrantima iz trećih zemalja, mnogi misle da je takav trend socijalno, politički i kulturno neizdrživ. S druge strane, humanost prema ljudima u nevolji, jedna je od vrlina na ponos europskih društava.

Kakvu ćete politiku zagovarati prema imigracijskim trendovima? Treba li zaustaviti useljavanje i je li to moguće?

Ladislav Ilčić: Europa treba imati strožu politiku. Pogledajte Švedsku, narasla je s 8 na 12 milijuna i to migracijom. Promijenila se slika europskih gradova, nema integracije. Imigranti nas lako izmuljaju, imamo brojne humanitarne udruge koje su uzrokovale humanitarne katastrofe. To je lanac koji pogoduje organiziranom kriminalu. Treba nam puno čvršće čuvanje granica, jasnija politika prema ilegalnim migracijama poput australske. Migracije će uvijek postojati, pitanje je kako integrirati ljude, tko će doći i treba postojati kontrola.

Branka Lozo (Domovinski pokret): Što se tiče ilegalnih migracija, naš stav je čvrst, granicu treba štititi. Priljev migranata se dogodio stihijski, Europa bi se time, i sva njena tijela, trebala pozabaviti. Status azilanta treba bolje regulirati, od integriranja, preko učenja jezika pa do pronalaska posla. Dakle, treba sve osigurati da ljudi započnu život, a ne smještaj, novac i slobodno vrijeme da rade što god hoće.

Nina Skočak: Često postoji narativ da pomažemo migrantima, no možda oni više pomažu nama, jer očito postoji potreba za radnom snagom, koju sami ne možemo zadovoljiti. Trebamo imati jače integracijske politike, da se ne stvaraju getoizirani kvartovi. Ljudi trebaju imati pravu šansu u društvu. Ukoliko Europa želi doseći neke ciljeve digitalizacije i zelene tranzicije, trebat će nam visokokvalificirana strana radna snaga te privući takve stručne radnike koji uglavnom idu u Kinu ili Ameriku.

Marko Vešligaj (SDP): Bez strane radne snage hrvatsko gospodarstvo danas ne bi moglo funkcionirati. Hrvatska treba migracijsku politiku. Što smo napravili? Gotovo ništa. Događa nam se to stihijski, preko nekih agencija, pojedini će se ljudi obogatiti. Strani radnici su u nehumanim uvjetima. Ne smijemo si dozvoliti da u imigraciji budemo prolazna stanica na putu do Njemačke. Ove ljude koje smo izgubili, nažalost, dobar dio se neće vratiti natrag. Naravno da smo protiv ilegalnih migracija, mislimo da nema potrebe za vojskom na granicama, policija je ekipirana za to, a SDP je već jednom pokazao kako se humano može tretirati i te ljude.

Reakcija članova EGSO-a:

Violeta Jelić: Trebamo štititi granice s kvalitetnim kadrom. Najveći problem je integracija, treba naučiti jezik zemlje, neki uvjeti moraju postojati

Lidija Pavić-Rogošić: Podržavamo legalnu migraciju, trebamo stranu radnu snagu. Nismo za ilegalnu migraciju, ali smo za humanu pristup ilegalnim imigrantima

Vilim Ribić: Koliko će dugo trajati nestašica radne snage? Nobelovci kažu da je to srednjoročna pojava koja će se mijenjati razvojem tehnologije, poglavito umjetne inteligencije. Što ćemo ako budemo imali višak radne snage?

4) KONVERGENCIJA, KOHEZIJSKI FONDOVI I ASIMETRIČNE KRIZE U EU

Hrvatska je ušla u EU nepripremljena za otvoreno tržište rada, dogodio se odljev najproduktivnijeg dijela populacije. Hrvatska politika nastojala je to pitanje riješiti mjerama na nacionalnoj razini, a ne u europskoj politici. Kohezijski fondovi s 0,3 posto europskog BDP-a nisu sredstva dovoljna za rješavanje ovog problema i nameće se pitanje oblika i načine kompenzacije za zemlje koje gube stanovništvu. Krize unutar EU, s obzirom na različiti stupanj razvoja i položaja članica, su asimetrične.

Kakvu ćete politiku zastupati u ovom pogledu? Može li naša politika napraviti nešto u Bruxellesu, u savezništvu s državama članicama koje imaju isti problem? Vjerujete li u kompenzacije putem javnih investicija u takve zemlje?

Nina Skočak: Zagovaram stav da migracije moraju biti izbor. Nažalost, u Hrvatskoj je to za većinu mladih apsolutna nužnost. Hrvatsku u kontekstu EU vidim da surađuje s drugim zemljama koje imaju iste probleme i u Europskom parlamentu bih se zalagala za to. Kao praktično ekonomsko rješenje vidim veće ulaganje u kohezijske fondove i politike u tim zemljama, međutim ne treba zaboraviti da mladi ljudi ne emigriraju samo iz ekonomskih poteškoća, već sve više i zbog nezadovoljstva generalnom društvenom situacijom, korupcije, demografskih deficita, itd. Kad govorimo o Hrvatskoj, korupcija i manjak temeljnih demokratskih vrijednosti su glavni problemi koje trebamo riješiti.

Marko Vešligaj (SDP): Kad razgovaramo o demografskoj politici, mjere s kojima započinjemo sada imat će efekte tek za 20-25 godina. Sve nove članice EU su se suočile s velikim odljevom radne snage, prvenstveno mladih ljudi. Negdje je došlo i do malo većeg povratka. Trebamo raditi na tome da se ljudi vraćaju u Hrvatsku, stvarati bolju društvenu klimu. Zbog korupcije, nepotizma, urušavanja društvenih vrijednosti i bujanja desničarskog nacionalizma puno je obrazovanih otišlo iz zemlje – liječnici, profesori, inženjeri, IT stručnjaci, ljudi koji bi trebali tvoriti elitu našeg društva. Treba pametno koristiti EU fondove i raditi na decentralizaciji financiranja, voditi brigu o ruralnim, brdsko-planinskim i otočnim prostorima.

Branka Lozo (Domovinski pokret): Hrvatska je prva zemlja u EU po izvozu svoje obrazovane, radno sposobne radne snage. Sada sele cijele obitelji. Kada djeca u inozemstvu krenu u školu, to je već prijelomni trenutak nakon kojeg je povratak vrlo težak. Investirali smo u školovanje ljudi, a sad nemamo kompenzaciju od zemlje koja dobiva obrazovanu radnu snagu. Mi smo se zalagali za model koji obvezuje zemlje primateljice obrazovane radne snage na određenu kompenzaciju.

Ladislav Ilčić: Ključna stvar je manjak radne snage. Zašto? Jer imamo manje djece. Ključna stvar kod nataliteta je vrijednosni sustav. U Europskoj uniji se povijesni dokazani vrijednosti sustav koji se temelji na obitelji i otvorenosti životu ignorira. Danas se u EU promiču čudni društveni koncepti temeljeni na promjeni spola i LGBT agendi. To ne donosi rezultate. Građani mogu birati između dva puta Europske unije, jedan od njih je ovo što kažu socijalisti i zeleni, koji sliježu ramenima ili zastupaju anti-natalitetne ideje. Možemo se i okrenuti dokazanim vrijednostima.

Reakcija građana EGSO-a:

Violeta Jelić: Plaća je glavni razlog zašto ljudi odlaze. Kroz kompenzacijske mjere se nešto može poduzeti, sigurna sam. Suočeni smo s problemom da uvozimo radnu snagu.

Vilim Ribić: Naš problem je egzodus stanovništva, a ne demografija. Ključno je pitanje kako spriječiti odlazak? Pravo rješenje se nalazi u EU, u kompenzacijskim mjerama. Trebamo se povezati sa zemljama koje imaju slične probleme

Lidija Pavić-Rogošić: Pitanje iseljavanja je pitanje kvalitete života, ne samo plaće, i nije samo hrvatsko pitanje, već pitanje nerazvijenih krajeva. Važni su kohezijski fondovi, ali ne samo ti, već povezivanje različitih fondova kako bi se što kvalitetnije utrošila sredstva i postigao učinak.

Ključne riječi:

EU izbori, ideje.hr, Predizborno sučeljavanje Sindikata, sindikat znanosti, sučeljavanje