Treće sučeljavanje pred EU izbore: Što će raditi naši predstavnici?

Sindikat znanosti i portal Ideje.hr u suradnji s članovima Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) održali su treće sučeljavanje uoči izbora za Europski parlament.

Davor Ivo Stier iz HDZ-a, Gordan Bosanac iz Možemo!, Ivan Vilibor Sinčić iz Pravo i pravda, Hrvoje Štefan iz Radničke fronte te Bojan Glavašević, nezavisni kandidat s liste SDP-a, suprotstavili su svoja stajališta o ključnim pitanjima hrvatske politike unutar EU.

Kroz četiri kruga pitanja kandidati su iznijeli svoje stavove o mogućoj promjeni konsenzualnog odlučivanja u Europskoj uniji i šire implementacije odlučivanja na temelju kvalificirane većine. Govorili su i o imigracijskim politikama, problemu iseljavanja, osvrnuli se na postojeći sustav kohezijskih fondova, ali i podijelili svoj stav o ratovima u Ukrajini i Izraelu kroz geopolitičku perspektivu te perspektivu ljudskih prava.

Svojim su ih reakcijama popratila i tri člana EGSO-a: Dragica Martinović Džamonja te Marija Hanževački i Vilim Ribić kao sindikalni predstavnici. Raspravu je moderirao novinar i voditelj Domagoj Novokmet.

Niže pogledajte video isječke s današnje rasprave podijeljene po temama.

Sažeti transkript stajališta svih sudionika nalazi se u nastavku.

1) ODLUČIVANJE U EU: KONSENZUS VS. KVALIFICIRANA VEĆINA

U EU se već dulje vrijeme ozbiljno razmatra mogućnost promjene konsensualnog načina odlučivanja. Predlaže se donošenje odluka putem kvalificirane većine.

Što ćete zagovarati, ako budete izabrani u EU parlament, i u kojoj skupini vidite Hrvatsku?

Davor Ivo Stier (HDZ): U ovom geopolitičkom trenutku otvaranje revizije ugovora je otvaranje Pandorine kutije. Moramo bolje koristiti instrumente koje imamo na raspolaganju. I sad nije potreban konsenzus za sve, već kvalificirana većina – poput pitanja izbora predsjednice ili predsjednika Europske komisije. Važno je sačuvati konsenzus, odnosno mogućnost veta, za strateške važna pitanja, no smije ga se zloupotrebljavati.

Gordan Bosanac (Možemo!): Sad nije vrijeme za otvarati temeljne ugovore, ali bit će prekasno ako se nešto ne napravi. Mi ne isključujemo ukidanje veta. Treba naglasiti da ipak preko 80 posto odluka ne ide preko veta. Baš s obzirom na geopolitičku situaciju, u slučaju vanjskopolitičkih pitanja bi trebalo maknuti veto. Isto tako, odlučivanje „svi minus jedan“ treba mijenjati po pitanju povrede vladavine prava u nekoj od članica.

Ivan Vilibor Sinčić (Pravo i pravda): Dvije su struje u EU: federalistička koja želi što više ovlasti od nacionalnih država prenijeti u Bruxelles i njoj suprotna koja želi ili sačuvati što više nacionalnih ovlasti ili vratiti neke na nacionalnu razinu. Volja birača ide u smjeru suverenizacije država članica. Mi smo protiv ukidanja veta. Ako bi se provele mjere promjene temeljnih ugovora, Hrvatska bi s 0,8 posto stanovništva Unije, u Europskom parlamentu bi imala maksimalno 1,5 posto glasačke moći. Veto u Vijeću nam je jedina opcija da zaustavimo loše zakone za Hrvatsku.

Hrvoje Štefan (Radnička fronta): Ne može se pitanje odlučivanja svoditi na pitanje prava na veto. Primjerice, 2002. smo imali 54 tisuće malih proizvođača mlijeka, danas ih imamo 2 i pol tisuće. Što su hrvatske vlasti učinile da zaustave politike koje se izglasavaju u Europskom parlamentu kojima se uništila domaća proizvodnja? Nije dovoljan samo veto, pitanje je tko nas predstavlja, i predstavlja li radnu većinu. Veto ne znači ako ga ne koristimo kad bismo trebali.

Bojan Glavašević (SDP): Ne, trenutno ne trebamo ništa mijenjati po pitanju veta. Povjerenica Šuica je vodila konferenciju o budućnosti europske unije. Ako ne želimo političko povezivanje, onda moramo razmisliti o tome gdje i na koji način zaštititi naše ekonomske interese, je li to veto ili nešto drugo. Ako želimo političko povezivanje, federalizaciju, onda treba razmišljati koji je to format. Zaštita hrvatskih nacionalnih interesa je dobro posložena mogućnošću veta, no moramo voditi raspravu o tome što želimo da EU bude.

Reakcija članova EGSO-a:

Dragica Martinović Džamonja: Jednoglasno odlučivanje za Hrvatsku i male članice mora postojati radi zaštite nacionalnih interesa. Kako se bude širila EU, trebat će neka fleksibilnost, jer će se teško moći odlučivati efikasno. Ne treba ići prema kvalificiranoj većini, već protiv zloupotrebe veta.

Marija Hanževački: Građani žele da treba ponovno procijeniti odlučivanje u EU, a to uključuje i mogućnost ukidanja veta. Proces bi trebao biti transparentniji, a trebalo bi uključiti predstavnike poslodavaca, civilnog društva, sindikata.

Vilim Ribić: Mora se pristupiti reformi odlučivanja u EU jer nije efikasno. Nitko neće zanemariti naše nacionalne interese, ali pitanje je što su naši nacionalni interesi? Ako neka zemlja uvede diktaturu, ne možete ju izbaciti iz Europske unije, jer ima pravo veta.

2) UKRAJINA I IZRAEL: GEOPOLITIKA I LJUDSKA PRAVA

Rat bijesni u Ukrajini i na Bliskom istoku. U Ukrajini se borba za ljudska prava i slobode, poklapa s geopolitičkim interesima EU, dok unutar Europske unije postoji dilema je li podrška Izraelu u suprotnosti s univerzalnim vrijednostima ljudskih prava.

Kakav ćete stav zauzeti u Europskom parlamentu o pitanju prioriteta između geopolitičkih interesa i najviših civilizacijskih vrednota?

Gordan Bosanac (Možemo!): Najgore što se nekom društvu može dogoditi je rat. Što se tiče Ukrajine, treba davati humanitarnu i vojnu podršku, no tu postoji veliko „ali“. Prošle su dvije godine, stotine tisuća mladića je poginulo s obje strane. Daljnja pomoć bez pregovora je problematična. Postoje neke zemlje koje bi mogle biti medijatori i voditi ka mirnom završetku sukoba. Što se tiče Palestine, svjesni smo da se ne može to dogoditi preko noći, no treba priznati državu. Ne podržavamo Hamas. Palestincima koji su protiv Hamasa treba poslati poruku da jesmo za priznanje.

Ivan Vilibor Sinčić (Pravo i pravda): Mi smo za mir svugdje, kako u Ukrajini, tako i u Palestini. SAD ima veći vojni proračun nego desetak država zajedno, uzeli su si za pravo intervenirati ili vojno ili indirektno. U Ukrajini su huškali narod, preuzeta je vlast u Kijevu, Juščenko je sklonjen, dovedena je druga vlast. Nije im stalo do Ukrajinaca, žele srušiti Rusiju. Tužno je što EU slijedi takvu politiku, a trebala bi tražiti prekid vatre i ubijanja i početak pregovora. Mi se zalažemo za trajni mir, apsolutno smo za priznanje Palestine.

Hrvoje Štefan (Radnička fronta): Mi smo za zaustavljanje bilo kakvih ratnih aktivnosti. Zanemaruje se klasna dimenzija. Tko gine u ratu? Ne ginu djeca bogataša, tajkuna, oligarha. Na frontu su radnici i seljaci. Rat među narodima treba stati. Huška se, militarizira, opet se postavlja pitanje čije će dijete ići u vojsku? Trebamo mir i suverene države. Izrael vodio politiku apartheida prema Palestincima, sad je to i genocidna politika, osuđivali smo to otkako postoji Radnička fronta. Nažalost, naše vlasti su postavljeni blagonaklono prema Americi. Treba osuditi terorističke napade, ali treba tu istaknuti jedno retoričko pitanje – bi li hrvatske vlasti izručile Netanyahua da se podigne optužnica protiv njega?

Bojan Glavašević (SDP): Uloga Europske unije načelno mora biti humanitarna, mirotvorna i posrednička. Između ova dva rata postoje sličnosti, ali i razlike. Agresija na Ukrajinu predstavlja višedesetljetnu tendenciju agresivnog širenja Rusije ne samo na Ukrajinu već i prema Europskoj uniji. Potpuno je opravdano da EU pomaže Ukrajini, jer je Unija zainteresirana strana u sukobu. U tom ratu meni, nažalost, nije vidljivo rješenje trenutno. U Gazi je jasno rješenje, to je rješenje dvije države, ono postoji jako dugo na stolu, no ne može se do njega jako dugo ne može doći. Problem je što za Hamas nemamo odgovor. Moramo zaustaviti pogibelj civila. Priznanje Palestine većinski je simboličan čin.

Davor Ivo Stier (HDZ): Fundamentalno se ne slažem s tim da je Zapad kriv za agresiju na Ukrajinu. Taj se narativ često čuje od proruskih snaga. Bio sam u Ukrajini tijekom rata i razgovarao s ljudima. Oni žele biti svoji na svome i sami odlučiti gdje će biti, o svojoj sudbini, a ne da im Moskva diktira, kako je nama onomad Beograd htio diktirati. Moramo podržati ukrajinski narod i njihovu borbu za slobodu. Naravno da želimo mir, ali mir u kojem će se poštovati teritorijalni integritet Ukrajine. Do mira u Gazi neće doći dok se Izrael i Palestina međusobno ne priznaju. Palestinski narod ima pravo na svoju državu, kao što Izrael ima pravo na sigurnost. Na tome treba raditi.

Reakcija članova EGSO-a:

Marija Hanževački: Građanima Unije važna je sigurnost, treba zaustaviti sukob i osigurati mir. To je jedina varijanta.

Dragica Martinović Džamonja: Osuđujemo rat, želimo mir, izražavamo solidarnost sa svim žrtvama. Izrael i Palestina se moraju naći za pregovaračkim stolom i pronaći rješenje.

Vilim Ribić: EU je odradila dobar posao oko Ukrajine, mora joj pomagati, rat se može dobiti. Što se tiče Izraela i Palestine, EU je tu doživjela veliki pad. Žalosno je što Hrvatska nije išla prema priznanju Palestine.

3) IMIGRACIJSKE POLITIKE U EU

Europska unija prima godišnje više milijuna useljenih ljudi. Iako trenutno, u uvjetima nestašice radne snage, postoji ekonomska potreba za migrantima iz trećih zemalja, mnogi misle da je takav trend socijalno, politički i kulturno neizdrživ. S druge strane, humanost prema ljudima u nevolji, jedna je od vrlina na ponos europskih društava.

Kakvu ćete politiku zagovarati prema imigracijskim trendovima? Treba li zaustaviti useljavanje i je li to moguće?

Ivan Vilibor Sinčić (Pravo i pravda): EU se bavi imigracijama i azilom, zadnji pakt je jedva prošao, u ovom obliku će biti neprovediv. Migranti će se morati smještati jednako po zemljama članicama, a tko to ne želi plaćat će 20.000 eura po čovjeku, to će smanjiti koheziju i povećati neslogu. Ratovi su jedan od razloga migracija, a ratove u Aziji uzrokuje Zapad. Treba stvoriti normalne uvjete u svojim zemljama. Afrika će imati preko 2 milijarde ljudi, ne može Europa sve te ljude primiti. Na deset migranata dolazi jedan krijumčar, ilegalnim migrantima treba odrediti maksimalnu zatvorsku kaznu.

Hrvoje Štefan (Radnička fronta): Kapitalizam je temeljni uzrok migracija, a onda i kolonijalističke, imperijalističke politike i ratovi, za koje je odgovoran Zapad na čelu s Amerikom. Tu su sada i klimatske promjene. Licemjerno je od Europe tvrđavu, sprječavati ljude koji u nuždi, zbog politika zapadnoeuropskih zemalja, traže perspektivu. Europa je između 1850. i 1912. izgubila 17 posto stanovništva, otišli su u Ameriku. Faktor koji određuje što je legalno, a što ne je opet kapital. Iz Hrvatske je iselilo 17,3 posto radno sposobnog stanovništva, uvozimo jeftinu radnu snagu u robovlasničke radne uvjete. Treba adresirati uzroke.

Bojan Glavašević (SDP): Nitko nije zadovoljan planom o migracijama. Treba pripremati raspravu o tome što želimo mijenjati. Brinem o održivosti toga. Razumijem da većina imigranata ne želi završiti u Hrvatskoj, već u Danskoj, Njemačkoj… Te zemlje imaju društvene probleme zbog ranijih migracijskih politika i model ‘plaćanja po glavi’ je osuđen na propast. Ne možemo raditi ono što Hrvatskoj kreira društvene probleme, ali moramo biti svjesni da migranti nekontrolirano ulaze u našu zemlju. Tu moramo uvesti kontrolu. Isto tako, imamo jako puno grobova uz naše granice, i to nije dobro. To se ignorira, kao što se ignorira da se ljudi utapaju na Mediteranu.

Davor Ivo Stier (HDZ): Migracije su realnost, ali njima moraju upravljati nacionalne države uz pomoć Europske unije, a ne mafije krijumčara. Zato razlikujemo legalne i ilegalne migracije, izlazimo u susret onima koji su u potrebi, ali i jasno reći da ne može svatko ući u Hrvatsku i u EU. Bilo je potrebno donijeti pakt o migracijama jer se institut azila masovno zloupotrebljava. Uvodi se trijaža, detaljniji uvjeti za azil, centri za one koji ne žele repatrijaciju. Naša policija je jako opterećena, a jedna je od najopremljenijih.

Gordan Bosanac (Možemo!): Pakt o migracijama nije dobar jer iznimno postrožuje proces dobivanja azila. Dobiti azil kad taj pakt stupi na snagu, za dvije godine, bit će ‘mission impossible’. Zloupotrebljavao se institut azila, i trebalo je nešto napraviti. No, zašto se to dogodilo? Jer ljudi nisu imali drugi način za ulazak u Uniju. Prioritet broj jedan mi je reforma pakta da se osiguraju sigurni i legalni ulasci u EU. Ovaj pakt je to potpuno ignorirao. Svi smo protiv ilegalnih migracija. No, ovaj pakt će opet dovesti do više ilegalnih migracija, nego putem azila gdje će u procesu brojni biti deportirani. Trebat ponuditi čitav niz mehanizama, a Unija, naravno, mora raditi na demokratizaciji i oporavku zemalja iz kojih dolaze migranti.

Reakcija članova EGSO-a:

Dragica Martinović Džamonja: Europa ima ozbiljan problem s migracijama, šatori su na cesti, negdje se migrantima daju hoteli, negdje centri nisu adekvatni. Ilegalne migracije nisu tako velike u postotku. Treba nam kontrolirana migracijska politika, a moramo voditi računa o humanitarnosti.

Marija Hanževački: Tretman stranih radnika je, nažalost, loš. Treba voditi računa o radnim uvjetima, priznavanju kvalifikacija i plaćama stranih radnika. Vlasti i civilne organizacije se trebaju potruditi integrirati strane radnike u društvo, od učenja jezika, do participacije.

Vilim Ribić: Trebamo nastupati humanitarno, ali ilegalne migracije nisu prihvatljive. Imamo nestašicu radne snage, ugroženi su nam brojni sustavi bez stranih radnika. To je srednjoročni problem, a onda, neki stručnjaci kažu, slijedi obrnuti problem. Treba vidjeti što ćemo s viškom stranih radnika, a heterogena društva će u takvoj situaciji biti podložna socijalnim konfliktima.

4) KONVERGENCIJA, KOHEZIJSKI FONDOVI I ASIMETRIČNE KRIZE U EU

Hrvatska je ušla u EU nepripremljena za otvoreno tržište rada, dogodio se odljev najproduktivnijeg dijela populacije. Hrvatska politika nastojala je to pitanje riješiti mjerama na nacionalnoj razini, a ne u europskoj politici. Kohezijski fondovi s 0,3 posto europskog BDP-a nisu sredstva dovoljna za rješavanje ovog problema i nameće se pitanje oblika i načine kompenzacije za zemlje koje gube stanovništvu. Krize unutar EU, s obzirom na različiti stupanj razvoja i položaja članica, su asimetrične.

Kakvu ćete politiku zastupati u ovom pogledu? Može li naša politika napraviti nešto u Bruxellesu, u savezništvu s državama članicama koje imaju isti problem? Vjerujete li u kompenzacije putem javnih investicija u takve zemlje?

Hrvoje Štefan (Radnička fronta): EU ima veliki strukturni problem, ali i problem unutar zemalja i to pogoršava njen institucionalni ustroj, fiskalni okvir… Proračun EU je mizeran ako ga usporedite sa SAD-om. Bez fiskalne unije i transferne unije, monetarna unija produbljuje nejednakosti. RF je jedina stranka koja ističe potrebu da EU bude fiskalnija i transfernija unija, a tome se protive neke zemlje. Također, opet se vraćaju mjere štednje, a potreban je čitav niz investicija koje se neće moći financirati u ovakvom okviru EU.

Bojan Glavašević (SDP): Željeznica je jedan od ključnih projekata koji može utjecati na puno faktora kvalitete života. Fokus treba biti na infrastrukturi, treba novac investirati u one projekte koje je državama članicama teško financirati. Jedna takva stvar može puno utjecati i poboljšati kvalitetu života. Plaća? Neke stvari možemo napraviti iz parlamenta, ali je izrazito važno da države članice preuzmu odgovornost za svoje građane, da kada odobravaju projekte da to budu projekti koji imaju utjecaj na kvalitetu života njihovih građana. Pitanje je koliko će iduće financijsko razdoblje biti u sukobu zbog konvergencije, upravo zbog želje za proširenje.

Davor Ivo Stier (HDZ): Predviđam da će doći do tenzije politike kohezije i većim izdavanjima za istraživanje i razvoj. Naš je interes da sačuvamo koheziju. Istraživanje i razvoj je važno i naravno da trebamo i u tome sudjelovati, da ta sredstva ne idu samo najrazvijenijima nego da budu i kod nas. Kohezija nam je omogućila da rastemo znatno više od prosjeka EU. Cilj nam je prijeći i tu granicu. Što se tiče infrastrukture, ulagali smo u autoceste, u željeznicu, a što se tiče društvene infrastrukture, ulagat će se u vrtiće, škole…

Gordan Bosanac (Možemo!): Unija ne može riješiti problem nerazvijenosti, a glasanje da se ide u mjere štednje je nevjerojatno, pogotovo nakon svega što smo preživjeli. Mi ćemo raditi na zelenoj industrijalizaciji i tražit ćemo da se osigura novac za željeznice, obnovljive izvore energije, uvedu promjene u poljoprivredi jer prestajemo s praksom da najviše subvencija ide velikim dok mali i srednji dobiju kikiriki i još ih se maltretira s opravdavanjem sredstava.

Ivan Vilibor Sinčić(Pravo i pravda): Najveći problem je ulaganje u poljoprivredu, a problematična su i ulaganja u sustave gospodarenja otpadom koji su svi redom katastrofa i bit će katastrofa. Što se tiče dijela da je EU zajedničko tržište, pitam se koje smo to mi firme kupili u drugim zemljama? Oni su nama uzeli banke, puno firmi. Uzimaju nam radnike. Mi gubimo kapital, radnu snagu i profit, a natrag nam se vraća vrlo malo. Hrvatska je malo uprihodila na zajedničkom tržištu, a još će i manje kako će dolaziti druge članice.

Reakcija članova EGSO-a:

Dragica Martinović Džamonja: Naglasila bih da smo ulaskom u EU dobili i slobodu kretanja ljudi i to je ogromna stvar. S druge strane, ona u Hrvatskoj dovodi do ogromnog odljeva mozgova, a u kombinaciji s demografskim trendovima izaziva daljnje razvojne divergencije između RH i prosjeka EU. Ako se to ne riješi, nejednakosti će se povećavati. EU ima vrijedne programe, a mi ne smijemo zaboraviti ni svoje unutarnje probleme.

Marija Hanževački: Naša skupina radnika unutar EGSO-a je išla istražiti način glasovanja i potpore stranaka isključivo za radničke prijedloge zakona. Pokazalo se da su mnogi glasali protiv Direktive o primjerenim minimalnim plaćama. Mi moramo voditi računa o tome da su građani odnosno radnici ti, koje svi kandidati žele zastupati. U Hrvatskoj je došlo do egzodusa, a razlozi su radni uvjeti, plaće, poštovanje i dostojanstveni uvjeti rada. Moramo raditi na uzlaznoj konvergenciji, voditi računa o tome da se plaće izjednačuju i rastu.

Vilim Ribić: Problem unutar Hrvatske je iznimno važno – mi moramo imati politike, voditi brigu o demografiji. Da mi budemo sređeni je nužan preduvjet. Ako promatramo odlazak naše obrazovne radne snage iz RH u EU, mi smo članstvom u EU na velikom gubitku. Jedini odgovor na to pitanje je zajednička politika zemalja koje su u istom položaju, kako bi izvršili pritisak. EU je racionalna zajednica – neke stvari možete objasniti, možete reći, možete promijeniti. Za to je potrebna aktivna politika, a ne ova kakvu je Hrvatska do sada vodila.

Završne riječi sudionika posljednjeg sučeljavanja poslušajte OVDJE!

Ključne riječi:

EGSO, EU izbori, europski parlament, ideje.hr, sindikat znanosti, sučeljavanje