Priopćenje Sindikata znanosti povodom nepravomoćne presude Općinskog radnog suda

U Zagrebu, 26. travnja 2018.,

PRIOPĆENJE SINDIKATA ZNANOSTI POVODOM NEPRAVOMOĆNE PRESUDE OPĆINSKOG RADNOG SUDA U ZAGREBU KOJOM MU SE NALAŽE ISPLATA NAKNADE ŠTETE SVEUČILIŠTU U ZAGREBU

U trenutku sastavljanja ovog priopćenja uvodno valja konstatirati da Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu protekla četiri mjeseca obavljaju nastavnu i znanstvenu djelatnost bez dopusnice slijedom čega su sukladno važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u prekršaju za koji im se može izreći sankcija u iznosu do 100.000,00 kuna. Naime, spomenuti Zakon propisuje da će se novčanom kaznom od 30.000,00 do 100.000,00 kuna za prekršaj kazniti pravna osoba koja znanstvenu djelatnosti ili djelatnost visokog obrazovanja obavlja bez dopusnice kad je ona za obavljanje djelatnosti potrebna prema odredbama zakona koji regulira osiguravanje kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju.

Hrvatski studiji kao sastavnica Sveučilišta u Zagrebu u ovom trenutku opstaju isključivo iz razloga što niti jedna od nadležnih institucija (Agencija za znanost i visoko obrazovanje kao ni Ministarstvo znanosti i obrazovanja) u segmentu reakreditiranja visokih učilišta ne rade svoj posao kao i zahvaljujući otvorenim političkim pritiscima i lobiranju da Hrvatski studiji opstanu mimo i unatoč pravilima o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju.

U ovakvu situaciju Hrvatske studije nije doveo Sindikat znanosti, nego odgovorne osobe na Sveučilištu. Smisao štrajka poduzetog na Hrvatskim studijima od strane Sindikata znanosti u travnju 2017. godine bio je zaštita akademskih, socijalnih i ekonomskih prava svojih članova na toj ustanovi, a kojima je brojnim nezakonitim postupcima uskraćeno pravo na slobodu znanstvenog i nastavnog rada kao i pravo na akademsku samoupravu. Uslijed tih nezakonitih postupaka Rektorata Sveučilišta, izostala je pravovremena izrada novih studijskih programa kao osnove za ishođenje dopusnice za rad unutar zakonskog roka od 3 godine koji je istekao početkom ove godine.

Da su se tada uvažila stajališta Sindikata, Hrvatski studiji danas bi funkcionirali unutar zakonskog okvira u svim segmentima svoga rada. Nastavak nezakonitog rada Hrvatskih studija i danas samo potvrđuje da je Sindikat znanosti u štrajk ušao potpuno opravdano te da je sve što je prije, za vrijeme i nakon štrajka iznosio istinito i opravdano.

U odnosu na zaprimljenu presudu, Sindikat znanosti ističe da je riječ o nepravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu protiv koje će u otvorenom zakonskom roku uložiti žalbu, a s obzirom da Sud u presudi nije utvrdio da bi Sveučilištu šteta nastala radnjama koje čine organizaciju ili provedbu štrajka.

Naime, treba pojasniti da Sveučilište u Zagrebu zapravo nije tužilo Sindikat znanosti radi štete koju je pretrpjelo nezakonitim organiziranjem i provedbom štrajka nego radi pojedinih medijskih istupa i izjava čelnika Sindikata (ali i osoba koje Sindikat niti nisu ovlaštene zastupati), danih prije i poslije štrajka (izuzev jedne) uz pravno potpuno promašenu argumentaciju da su takve izjave sastavni dio organiziranja i provođenja štrajka te da je štrajkom iz tog razloga Hrvatskim studijima nanesena šteta.

Sukladno svojem Statutu, ostvarivanje svojih ciljeva, a poglavito zaštite materijalnih i socijalnih interesa članstva, Sindikat – osim štrajkom (dakle obustavom rada) kao posljednjim sredstvom pritiska, provodi i informativnom aktivnošću i utjecajem na javno mnijenje, dakle dvama potpuno različitim sindikalnim metodama zaštite gospodarskih i socijalnih interesa članova. Informiranje javnosti o stajalištima Sindikata, sukladno važećem Zakonu o radu i Statutu Sindikata, ne može se smatrati sastavnim dijelom organiziranja i provođenja štrajka, osobito ne u okolnostima u kojima te izjave nisu niti dane za vrijeme samog provođenja štrajka.

Dakle, u ovoj parnici radni sud je, suprotno dispoziciji tužitelja (Sveučilišta u Zagrebu), zapravo odlučio o naknadi štete nastaloj objavom informacija u medijima, što nije mogao ne samo iz razloga što tužbeni zahtjev nije postavljen na toj pravnoj osnovi nego i zato što za takvu vrstu sporova radni sud uopće nije nadležan. Također, za to nisu ispunjene ni procesne pretpostavke iz Zakona o medijima s obzirom da Sveučilište u Zagrebu izjave za koje se tereti Sindikat prethodno nikada nije demantiralo kao netočne, za njih nije zatražilo javnu ispriku niti ih je osporilo na bilo koji drugi način.

Primjeri izjava za koje se tereti Sindikat znanosti su:
– „Štrajku daju zeleno svjetlo zbog niza nezakonitih odluka uprave Sveučilišta“;
– „mnoge odluke Uprave Sveučilišta nezakonite i predstavljaju narušavanje akademskih sloboda i autonomije sveučilišta”;
– “takve nezakonite odluke nužno vode ka ukidanju studija filozofije na Hrvatskim studijima“;
– tužitelj vrši „odmazdu prema neistomišljenicima“, odnosno da su „odluke Uprave Sveučilišta nezakonite, akademski neetične i neprincipijelne jer upućuju na obračune s neistomišljenicima i posljedično na gušenje slobode kritike na Sveučilištu i manipulaciju ljudima“;
– “Nevjerojatno je kako se nezakonitosti na Sveučilištu pokrivaju autonomijom” i da
– „traže uspostavu pravnog poretka na instituciji HS-a, pa i Sveučilištu u Zagrebu;
– „stanje na Hrvatskim studijima pogoršava se, osobito od veljače prošle godine kada je rektor oduzeo Hrvatskim studijima autonomiju odlučivanja i nametnuo neodgovorno Stručno vijeće“;
– „Prekidom štrajka ne nestaju razlozi zbog kojih smo ga pokrenuli. S ovakvim rektorom i takvim odnosom prema zakonu i stupnju nasilja koje se na Sveučilištu primjenjuje, ne vidim da će tenzije prestati“.
– Sud ne razumije autonomiju sveučilišta”;
– “Vjerujem da je sud donio odluku jer ne razumije pojam akademskih prava i autonomije sveučilišta”, te da „Sveučilište gubi na svom ugledu“.

Sud je svoju odluku donio bez da je u sudskom postupku uopće ispitivao ili utvrđivao istinitost navedenih izjava kao ni njihovu stvarnu podobnost da nanesu neimovinsku štetu, a što mu je bila dužnost.

Tako između ostalog sud utvrđuje krivnju Sindikata za davanje izjava o nezakonitosti rada i djelovanja Sveučilišta, te pri tome utvrđuje kako ne postoje odluke nadležnih institucija kojima bi bila potvrđena nezakonitost rada Sveučilišta.

Suprotno utvrđenju suda, slijedom upravnog nadzora nad zakonitošću rada Sveučilišta, kojeg je na zahtjev Sindikata provelo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, u odgovoru datiranom 2. kolovoza 2017. godine, Ministarstvo je potvrdilo nezakonitost i protustatutarnost odluka Sveučilišta. Dakle, medijske objave o nezakonitosti odluka Sveučilišta su istinite, te ne mogu predstavljati osnovu za dosudu naknade štete.

S druge strane, treba istaknuti da je sud svoju ocjenu o postojanju štete utemeljio isključivo na iskazima, prorektora Sveučilištu u Zagrebu prof. dr. sc. Ante Čovića te zakonskog zastupnika Hrvatskih studija izv. prof. dr. sc. Maria Grčevića, a koji su u svojim iskazima pred sudom iznosili paušalne i ničim dokumentirane izjave o navodnom gubitku ugleda Sveučilišta u Zagrebu pred međunarodnim partnerima te pred domaćom javnošću, dok se podatak o padu broja upisanih studenata na Hrvatskim studijima u akademskoj godini 2017/18., kojeg je u svom iskazu kao jedini konkretni navod o nastanku štete Sveučilištu u Zagrebu iznio Mario Grčević, ukazuje kao očita neistina slijedom čega navedeni iskaz zakonskog zastupnika Hrvatskih studija po mišljenju Sindikata znanosti zapravo sadrži elemente kaznenog djela davanja lažnog iskaza.

Posebno naglašavamo, da osim što je pravno neosnovana, sporna presuda predstavlja i opasan presedan u sudskoj praksi koji ograničava i otvara mogućnost penalizacije korištenja ustavnog prava na slobodu govora i javnu kritiku, osobito u području rada javnih ustanova financiranih sredstvima državnog proračuna. Skandalozno je u tom smislu utvrđenje suda sadržano u obrazloženju presude, a sukladno kojem nitko nema pravo ukazivati i govoriti o nezakonitostima u društvu, ako one prethodno nisu utvrđene odlukama nadležnih tijela. Sindikat ne zagovara neodgovorno korištenje medijskog prostora, međutim u uvjetima kada bi se javni istupi o nepravilnostima funkcioniranja u radu brojnih javnih ustanova i kritika njihova rada svela na onu koju je moguće izreći samo u okolnostima kada o tome postoje odluke neučinkovitih, sporih i općenito potkapacitiranih nadležnih tijela, moglo bi se govoriti o potpunom dokidanju prava na slobodu govora i javnu kritiku.

Podnošenjem tužbe protiv Sindikata, Sveučilište u Zagrebu, umjesto da kao odraz intelektualne širine i elitizma izgrađuje čvršće odnose među svim akterima u akademskoj zajednici, povezuje ih i ujedinjuje, nastavlja lošu praksu komunikacije preko odvjetničkih ureda sa svima koji su nezadovoljni načinom na koji se Sveučilištem upravlja ili u vezi načina upravljanja Sveučilištem traže polaganje računa i odgovornost. Nakon tužbe Sveučilišta protiv studenta Hrvatskih studija, što je presedanski slučaj ne samo u Hrvatskoj nego i svjetskoj akademskoj povijesti, na red je došao i Sindikat, odnosno posredno i svi njegovi članovi, koji su zapravo ti koji stvarno snose trošak plaćanja ove sudske akrobacije i imaginarne naknade neimovinske štete Sveučilištu.

Međutim, Sindikat znanosti odgovorno stoji iza svakog svog postupka, nastavlja svoj rad na zaštiti i promicanju svih gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova te je i ubuduće spreman snositi trošak zaštite tih prava kao i trošak zaštite drugih vrijednosti demokratskog društva bez kojih nema slobodne i produktivne akademske zajednice.

Za Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja

Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća, v.r.
Prof.dr.sc. Igor Radeka, predsjednik, v.r.
Ana Petošić, dipl.iur., v.r.

Ključne riječi:

Ana Petošić, Hrvatski studiji, Igor Radeka, Općinski radni sud, sindikat znanosti, Sveučilište u Zagrebu