Bauk kreditnog rejtinga kruži hrvatskim javnim prostorom

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Hrvatska se upravo zadužila po najboljim uvjetima do sada i to po vrlo niskim kamatnim stopama. To se dogodilo unatoč lošem kreditnom rejtingu. Time se potvrdilo ono na što upozoravamo već mjesecima. U vrijeme obilja kapitala u zemlji i inozemstvu, visina kreditnog rejtinga nije presudna. Ona može biti relevantna kada postoji oskudica kapitala.

Iako se radi o poznatoj činjenici, zanimljivo je koliko intenzivno bauk kreditnog rejtinga kruži u hrvatskom medijskom i javnom prostoru.

Ne možemo se oteti dojmu da je ta tema, koja je često i udarna vijest, zapravo medijski spin lansiran iz podzemlja financijaško-političke simbioze s ciljem da se obeshrabre sva potraživanja i legitimna očekivanja građana i radnih ljudi.

Priča o kreditnom rejtingu uklapa se, također, kao opravdanje za ogluhu na dug koji država ima prema javnim i državnim službenicima.

Baš kao i priča o tečaju, čiju deprecijaciju Vlada nikako ne podupire, jer je Vladin prioritet stabilnost, kao što reče gđa Dalić. Razumljivo je da je njenom socijalnom sloju stabilnost doista najvažnija, ali zato je većini građana prioritet otvaranje novih radnih mjesta, rast plaća i snažniji rast proizvodnje.

Posebno je indikativno da umjesto smanjenja tečaja, reče ministar financija, mi imamo druge metode za podizanje konkurentnosti, a to je interna devalvacija, ili čitaj, smanjenje cijene rada. Zanimljivo, braneći poreznu reformu on je stalno isticao kako će njeni učinci biti rast neto plaća, međutim vidljivo je iz ove izjave da on zapravo računa kako će poslodavci smanjivati bruto plaću te tako “naštimati” da neto plaće ostanu iste svima (osim menadžerskom sloju, koji sebi neće smanjivati bruto, već će pokupiti i zadnju lipu u svoj džep). Baš u skladu s vrijednostima i idealima potpredsjedničinog idola, gđe Thatcher, koju će svijet zauvijek zapamtiti po izjavi da je „pohlepa nešto dobro“.

Sada je upravo poreznom reformom Vlada također smanjila poreze samo bogatima, najviše menadžerima, sloju kojem pripada i sadašnji ministar financija, kao i, primjerice, suprug gospođe Dalić. On je zahvaljujući Marićevoj reformi primio plaću veću za 5200 kuna, dok je učitelj, koji ima otprilike toliku mjesečnu plaću primio 114 kuna više. Sve je to zbog teške vladine borbe za bolji kreditni rejting. Spomenuti gospodin neće niti kune od svog viška potrošiti, već će najvjerojatnije dodatno štedjeti ili potrošiti u Dubaiju.

Za nacionalnu ekonomiju bilo bi puno važnije da su plaće podignute učitelju i radniku, jer bi te plaće potrošili i to većinom na domaće proizvode.

To sve zajedno definitivno razotkriva da se niti za mandata ove vlasti neće voditi suverena ekonomska politika u interesu narodne većine, otvaranja radnih mjesta i zaustavljanja masovnog iseljavanja.

Usmjeravanje toliko pažnje javnosti na kreditni rejting služi da bi se skrenula pažnja s problema nedostatka poslova i radnih mjesta, nedostatnog rasta proizvodnje i izostanka perspektive za mlade ljude. To je uobičajena strategija oligarhijskih elita i u drugim zemljama. Valja naći opravdanje za politiku niske potrošnje, niskih plaća a sve radi vraćanja dugova bankarskoj industriji, kao stvarni i apsolutni prioritet ekonomskih politika, svih ovih godina, a u Europskoj uniji posebno generiran njemačkim pristupom (za što EU upravo plaća previsoku cijenu brige o svom opstanku).

Upravo sada u SAD-u Republikanci povećavaju deficit u enormnim iznosima (9 bilijuna $) zbog smanjenja poreznih stopa za najbogatije. Godinama su napadali Obamu i plašili američke građane grčkim scenarijem, visokim dugovima, visokim kamatnim stopama i visokom inflacijom, a da se godinama ništa od toga nije dogodilo.

I Hrvatska upravo prolazi slično. Možda s takvom politikom sadašnja HDZ-ova Vlada poboljša kreditni rejting, ali sigurni smo da je svoj rejting kod građana već ozbiljno spustila.

Vilim Ribić, Matica hrvatskih sindikata

Ključne riječi:

kreditni rejting, Martina Dalić, Vlada RH, Zdravko Marić