Euro da, ali tek kad Hrvatska bude spremna, a eurozona do kraja funkcionalna
Hrvatska mora gospodarski osnažiti kako bi prije ulaska u euro postigla veću razinu konvergencije s vodećim europskim gospodarstvima. Međutim, ne treba se samo Hrvatska pripremati za ulazak, već se i monetarna unija mora temeljito reformirati kako bi euro postao valuta na korist svih, uključujući i one slabije. Bez mehanizama kojima bi manje snažne zemlje našle svoje posljednje utočište u kriznim situacijama i u kojima bi se rizici gospodarskih politika dijelili nije moguća učinkovita zajednica; ako se takva zajednica ne gradi, Hrvatska treba gledati svoja posla
Hrvatska mora gospodarski osnažiti kako bi prije ulaska u euro postigla veću razinu konvergencije s vodećim europskim gospodarstvima. Međutim, ne treba se samo Hrvatska pripremati za ulazak, već se i monetarna unija mora temeljito reformirati kako bi euro postao valuta na korist svih, uključujući i one slabije. Bez mehanizama kojima bi manje snažne zemlje našle svoje posljednje utočište u kriznim situacijama i u kojima bi se rizici gospodarskih politika dijelili nije moguća učinkovita zajednica; ako se takva zajednica ne gradi, Hrvatska treba gledati svoja posla
Prijeko je potrebno da se u hrvatskom javnom prostoru povede otvoren, konstruktivan i sadržajan dijalog o prednostima i nedostacima ulaska Hrvatske u Europsku monetarnu uniju, kako bi građani imali punu svijest o tome što ih čeka jednom kada preuzmemo euro kao vlastitu valutu, istaknuo je predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić na današnjoj konferenciji za medije te ustvrdio kako prema svim dostupnim pokazateljima još nije došlo vrijeme za taj korak. To pokazuje i činjenica kako od devet EU članica u „čekaonici“ za euro samo Hrvatska i Bugarska ispunjavaju formalne uvjete za euro, dok se ostale zemlje ni ne trude ostvariti zadane kriterije ili namjerno ne ulaze u sustav koji je pokazao toliko slabosti u najtežim trenucima protekle ekonomske krize.
Ribić se osvrnuo i na tezu koja se često provlači kroz domaće medije kako ni dosad nismo koristili instrumente monetarne politike pa nam neće nedostajati jednom kad preuzmemo euro, ustvrdivši kako to nije do kraja točno jer nam je tečaj za vrijeme krize oscilirao oko 5 posto, što je imalo određen pozitivan efekt na konkurentnost domaće ekonomije. Međutim, jednom kad postanemo dio eurozone, u slučaju nove krize više nećemo imati tu mogućnost na raspolaganju jer je riječ o ireverzibilnom procesu.
Što se tiče kamatnih stopa, istinu govori guverner Vujčić kad kaže da će one zahvaljujući ulasku u monetarnu uniju pasti zbog manje stope rizika, no to je samo dio istine. Druga je i puno relevantnija strana medalje ta da će nam u svim kriznim situacijama kamatna stopa rasti brže nego da imamo vlastitu valutu, što potvrđuju primjeri Španjolske i Velike Britanije iz perioda 2011.-2012. Španjolskoj su stope zaduživanja dramatično porasle, iako je bila u euro području, jer su kreditori procijenili da španjolska vlada nema dovoljno manevarskog prostora da zemlju brzo izvuče iz krize, dok su u Velikoj Britaniji pale jer je kapital znao da tu zahvaljujući funti postoje instrumenti koji će u krizi očuvati zaposlenost i razinu proizvodnje, objasnio je Ribić te dodao kako je razumljivo da će i Europska centralna banka u kriznim situacijama voditi politiku tečaja i kamatnih stopa koje odgovaraju Njemačkoj i Francuskoj kao najvećim gospodarstvima, a ne maloj Hrvatskoj. U takvoj je situaciji nužno imati fiskalne instrumente kojima se može intervenirati kako bi se očuvala radna mjesta i razina proizvodnje. Ako toga nema (a nema jer EU nije država s jakim saveznim proračunom koji bi to financirao), tada se izlažemo velikim rizicima, a pritom smo si oduzeli sve relevantne alate za kreiranje rješenja, upozorio je.
U javnosti se često ističe teza kako su države eurozone za vrijeme krize (2008.-2015.) prošle bolje nego one izvan nje, međutim podaci pokazuju kako je rast unutar eurozone u tom razdoblju bio u prosjeku samo 0,6 posto, dok su države izvan nje u navedenom periodu kumulativno porasle u prosjeku više od 11 posto. Poljska čak 26 posto, a Rumunjska 15 posto, naglasio je Ribić te ustvrdio kako je slična situacija i sa zaposlenošću i drugim pokazateljima.
Što se tiče uloge hrvatske Vlade u ovom procesu, Ribić je komentirao kako si je sama vezala ruke jer je zbog fokusiranosti na javni dug i deficit kao kriterije za pristupanje euru propustila investirati u gospodarstvo i na taj način voditi aktivnu gospodarsku politiku i stvarati novu vrijednost. S druge strane, u izjavama oporbenih čelnika ističe se kako Hrvatska nije spremna za euro i kako prethodno mora ojačati svoje gospodarstvo, međutim zaboravlja se kako su reforme prijeko potrebne i samoj eurozoni, čega su u cijelosti svjesni i u samoj Europskoj komisiji. Te se reforme (fiskalna unija, puna bankovna unija, itd.) zbog partikularnih interesa država članica blokiraju na razini Europskog vijeća i nije realno da će taj proces biti dovršen za naših života. U takvim okolnostima je ulazak Hrvatske u eurozonu u najmanju ruku rizičan i treba mu pristupiti s krajnjim oprezom, zaključio je Ribić.
Za više informacija pogledajte snimku:
