Grčka tragedija u režiji Trojke: Gdje su nestale europske vrijednosti?
Centar za mirovne studije (CMS), Hrvatska platforma za međunarodnu građansku solidarnost CROSOL, Matica hrvatskih sindikata i Grupa 22 zajednički su izrazili duboku zabrinutost oko aktualne grčke dužničke krize.
Na tiskovnoj konferenciji održanoj 3. srpnja 2015. u zgradi Sindikata, Centar za mirovne studije (CMS), Hrvatska platforma za međunarodnu građansku solidarnost CROSOL, Matica hrvatskih sindikata i Grupa 22 zajednički su izrazili duboku zabrinutost za ozbiljnu ugroženost temeljnih europskih vrijednosti demokracije, solidarnosti, društvene pravde i zaštite ljudskih prava u slučaju aktualne grčke dužničke krize koja ne dolazi od marginalnih skupina, ekstremista ili „vanjskog neprijatelja“, nego upravo od ključnih europskih institucija koje nepopustljivo nameću Grčkoj politiku rezanja i rasprodaju ključnih nacionalnih resursa u zamjenu za olakšanje otplate duga kreditorima.
Gđa. Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije uvodno je izjavila kako je grčka kriza ozbiljna kriza europske demokracije. Ključan problem pregovora Trojke (Europska komisija, Europska središnja banka i Međunarodni monetarni fond) i grčke vlade oko rješavanja krize je taj što ih je grčka vlada shvatila kao pregovore dok je Trojka sa svojim modelom rješenja nastupila po principu: „take it or leave it“. Nastavila je kako se Grčkoj i dalje kao model vraćanja duga nameće politika rezanja koja do sada nije Grčku izvela iz dužničke krize već je povećala nezaposlenost mladih i dovela do pada BDP-a i općeg osiromašenja građana. Mediji ne govore o grčkim prijedlozima rješavanja krize: rezanju vojnog proračuna, uvođenju korporativnog poreza na profite iznad 0,5 milijuna eura kao i poreza na bruto prihode od igara na sreću te generiranju prihoda kroz izdavanje dozvola za telekomunikacijsku industriju. Ove mjere bile bi baza za vraćanje duga, međutim Trojka ih je odbacila i inzistira na daljnjim rezovima iako je izvještaj MMF-a iz 2013. godine o prvom paketu mjera za Grčku pokazao kako mjere rezanja ne daju rezultate. Mjere rezanja MMF-a su dijametralno suprotne zahtjevima Europske povelje o ljudskim pravima i Europske socijalne povelje te onemogućuju Grčku da u idućih 15 godina implementira jedne od ključnih pravnih instrumenata Europske unije. Gđa. Benčić je pitala imaju li uopće pravni instrumenti, vrijednosti, solidarnosti, demokracija i zaštita ljudskih prava mjesta u pregovorima kada se radi o novcu i financijskim institucijama i obvezuje li Europska povelja sve institucije i Europsku centralnu banku ili obvezuje samo neke i kada je to zgodno. „U čiju Europu možemo vjerovati i vrijede li određena pravila samo za neke ljude, a za neke druge ne?“, upitala je. U Hrvatskoj i cijeloj Europi postoje drugačija mišljenja; izvještaj UN-ovih eksperata za ljudska prava podržava grčki referendum te naglašava kako mjere koje 6 godina ne proizvode rezultate ne mogu dati rezultate ni sada, zaključila je gđa. Benčić.
Predsjednik Matice hrvatskih sindikata g. Vilim Ribić, ujedno i član Radničke skupine u Europskom gospodarsko-socijalnom odboru (EGSO/EESC – tripartitno tijelo sa sjedištem u Briselu, sastavljeno od poslodavaca, radnika i udruga civilnog društva, broji oko 350 članova i jedno je od 5 najvažnijih tijela EU), prenio je kako je Radnička skupina jednoglasno izdala Izjavu povodom sadašnje situacije s Grčkom. Izjavom se upozorava da je ovo najdublja kriza u europskoj povijesti i da su u pitanju europske vrijednosti: solidarnost, uzajamnost i poštivanje demokratskih pravila. U diskusijama Radničke skupine bilo je riječi o grčkom referendumu i neshvatljivosti da EU birokrati na čelu s predsjednikom Europske komisije tretiraju taj referendum kao prebacivanje političke odgovornosti. „Predsjednika EK nisu birali građani, već politički establishment i stoga on nema osjećaj da političar mora imati kontakt sa građanima i da je referendum najviše očitovanje demokratske volje.“, kazao je g. Ribić.
U nastavku izlaganja osvrnuo se na hrvatske medije koji su po grčkom pitanju zatvoreni te građanima ne prenose prave informacije koje se mogu čuti u Bruxellesu ili u britanskim i američkim medijima. „Naši mediji rade u interesu krupnog kapitala i stanovitih doktrina koje neće pustiti van drugo mišljenje.“, izjavio je g. Ribić te izjavu potkrijepio primjerom Jutarnjeg lista koji nije htio objaviti tekst mladog makroekonomista Sindikata znanosti jer je tekst bio u proturječnosti svemu onome o čemu Jutarnji list piše svih ovih godina, iako je taj tekst ranije bio dogovoren s njihovom redakcijom. Takva razmišljanja zalutaju i u prostor javnih medija, nadovezao se g. Ribić na HRT-ovu emisiju Otvoreno na temu grčke krize u kojoj je gostovao ekonomist samo jedne škole i izjavio kako Grci nisu napravili domaći zadatak koji je od njih tražila Trojka. S obzirom da u emisiji nije bilo drugih ekonomista koji bi toj izjavi parirali, milijun ljudi koji su gledali tu emisiju su otišli s uvjerenjem kako je problem u prethodnim grčkim vladama, a ne u doktrini koju nameće Trojka, smatra g. Ribić.
Iako su istraživanja MMF-a pokazala kako mjere rezanja nisu polučile učinak u rješavanju grčke krize, sami dužnosnici MMF još 2014. godine su na upit g. Ribića zašto pišu jedno, a rade drugo izjavili kako oni nisu istraživačka već politička institucija te donose odluke kako kažu njihove zemlje članice, ispričao je želeći dočarati kakva je institucija MMF.
„Grci su obavili svoj domaći zadatak i sada su u puno goroj situaciji nego na početku jer kada se u krizi smanjuje potrošnja nužno se smanjuje i BDP, a raste javni dug. Javni dug je postotak u kojem postoji brojnik i nazivnik i ako je nazivnik pao onda raste ukupni kvocijent između brojnika i nazivnika pa ako je pao BDP može ostati isti javni dug, ali se postotak povećava.“, objasnio je g. Ribić te nadodao kako to nitko ne objasni javnosti. Zaključio je kako je ovo je klasni sukob u kojem su suprotstavljeni radnici, malo i srednje poduzetništvo naspram financijskog i krupnog korporacijskog kapitala i to je sukob današnjeg svijeta, a dio medija je puki instrument te klasne borbe. Za kraj je dodao kako je odvratno etiketiranje da je grčka situacija uzrokovana mentalitetnim i moralnim problemom grčkoga naroda. „Međutim to nije niti moralni niti mentalitetni problem, nego isključivo i jedino „fulanje“ Trojke u vođenju makroekonomske politike.“ završio je g. Ribić.
G. Mislav Žitko iz Grupe 22 objasnio je kako je kriza u Grčkoj i drugim zemljama periferije počela akumulacijom duga privatnog sektora u periodu iluzornog prosperiteta, a javni dug je nastao kao posljedica privatnog duga. Privatni dugovi vezani su za bankarski sektor zemalja centra Europe te je u trenutku krize bankrot zemalja periferije značio i destabilizaciju bankarskog sustava zemalja centra. Memorandumi iz 2010. i 2012. godine koje je Grčka potpisala s institucijama Trojke imali su funkciju spašavanja bankarskih sustava zemalja centra. Razlog tome je institucionalni nedostatak u konstrukciji Eurozone što se u periodu prosperiteta nije razmišljalo o tome tko će se baviti nesolventnim bankama u kontekstu globalne recesije na razine cjelokupne EU. Sve to je dovelo do rasta javnog duga i to je uvod u ove pregovore kojima se traži da grčki građani i europski porezni obveznici preuzmu teret poslovanja privatnog bankarskog sektora u periodu prosperiteta i njihovih rizičnih poslova objasnio je g. Žitko. Nadodao je kako se ovakvim pregovorima od strane Trojke sve više udaljava od europskih načela te se ide tipu ekonomskog i političkog saveza koji se temelji na politikama rezanja koje imaju negativne učinke za većinu zaposlenih i umirovljenike u zemljama Europe. Istaknuo je kako se pozivanje građana Grčke na referendum može samo shvatiti kao ponovno zadobivanje i aproprijaciju europskog socijalnog modela, a ne prebacivanje odgovornosti na drugog. Zaključio je kako je poanta referenduma da građani odlučuju o pitanjima koja za njih imaju dugoročne posljedice te da to može poslužiti kao okvir za druge zemlje kako bi stvari trebale izgledati kada bi demokracija doista funkcionirala.
Gđa. Marina Škrabalo iz CROSOL-a podsjetila je kako je još prilikom europskih izbora 2014. godine organizirano građansko društvo postavilo niz uvjeta kojima se traži odustajanje od politike rezanja. U tadašnjim predizbornim kampanjama naglašavalo se kako je vrijeme za prekid mjera štednje međutim do danas nema kreativnosti i hrabrosti za promjenu paradigme. Istaknula je kako pro europske inicijative ne odustaju od ideala, zapisanih u EU dokumentima, te inzistiraju na solidarnosti, razvoju, učenju, mobilnosti, održivom razvoju, društvenoj pravdi, a u slučaju Grčke smatraju da se radi o izdaji tih vrijednosti. Od inicijativa je istaknula Mrežu SOLIDAR koja se fokusira na pitanje društvene pravde i koja je pozvala političke elite na odgovoran diskurs temeljen na poštovanju, a ne na stalnom demoniziranju grčkog naroda i vlade kao izdajica zato što žele koristiti demokratske instrumente i što imaju vlastitu poziciju za rješavanje duga.
Diljem Europe ovoga vikenda održati će se akcije potpore grčkom narodu te će se takva akcija održati i u Zagrebu, naglasila je gđa. Škrabalo te pozvala sve građane i građanke da se pridruže „Uličnom referendumu“ koji će se održati 5. srpnja u 12 sati, na Trgu Europe u Zagrebu i da izraze svoju solidarnost s pravom svakog građanina Grčke da se izjasni koji paket i pristup rješavanju problema želi u svojoj zemlji.
Centar za mirovne studije (CMS), Hrvatska platforma za međunarodnu građansku solidarnost CROSOL, Matica hrvatskih sindikata i Grupa 22 izdali su zajedničko priopćenje kojim kritiziraju EU institucije koje su grčku dužničku krizu pretvorile u krizu europske demokracije. Priopćenje možete preuzeti u PDF formatu ovdje.
Poslušajte audio zapis tiskovne konferencije:
