Hrvatska nema alternative članstvu u EU, ali hrvatska politika u EU mora imati alternativu
Povodom pet godina članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji objavljujemo zajedničko priopćenje za javnost Matice hrvatskih sindikata i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja
Povodom pet godina članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji objavljujemo zajedničko priopćenje za javnost Matice hrvatskih sindikata i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja:
POVODOM 5 GODINA ČLANSTVA U EUROPSKOJ UNIJI
Jučer je Hrvatska slavila pet godina članstva u Europskoj uniji. Kao dugogodišnji javni i glasni zagovornici ulaska Hrvatske u EU dužni smo javnost upoznati s našim sadašnjim viđenjima toga članstva. Sindikat znanosti je na svome Saboru 21. travnja ove godine tim povodom usvojio Rezoluciju o regresivnim učincima članstva u Europskoj uniji. Sindikati udruženi u Maticu hrvatskih sindikata kao i veliki broj drugih hrvatskih sindikata dijele slična stajališta.
Suština gledišta naših sindikata je:
Hrvatska nema alternative članstvu u Europskoj uniji, ali hrvatska politika u Europskoj uniji mora imati alternativu. Članstvo u Europskoj uniji ima nesumnjive strateške geo-političke, gospodarske i sigurnosne prednosti od kojih nije razumno odustati, ali to ne znači da Hrvatska u Uniji ne treba misliti i govoriti svojom glavom.
Za alarmirajući govor Hrvatska ima preozbiljne razloge koji se svode na petogodišnju opću gospodarsku, društvenu i egzistencijalnu regresiju u ovih pet godina, što je pravi paradoks s obzirom na sva naša očekivanja.
- Hrvatska je u ovih pet godina nazadovala gospodarski: pala je na ljestvici razvijenosti na samo dno među članicama EU. Uzrok toga propadanja je jednoznačna ekonomska politika zadnje četiri vlade koja se svodi na nekritičko prihvaćanje ideoloških šablona iz Europske komisije, čije su zablude platili i plaćaju narodi Istočne i Južne Europe gubitkom stanovništva.
- Iseljavanje ljudi u ovih pet godina nacionalnu egzistenciju potkopava višedimenzionalno. Na jučerašnjim proslavama najviši državni dužnosnici kontempliraju kako je i u drugim zemljama to slučaj nerazumijevajući ulogu politike u takvim pitanjima, a to znači i svoju ulogu. Politika mora naći uzrok onoga što pogađa našu i druge slične zemlje i taj uzrok uklanjati pa i zajedničkim snagama u Briselu.
- Društvena regresija se očituje još i povećanom kontrolom javnog medijskog prostora od strane sadašnje hadezeovske vlade i marginaliziranjem istinske kritičke riječi, što je katastrofalno i kontraproduktivno za produktivno promišljanje nacionalnih interesa cijele zemlje. Neposredno prije ulaska u EU tako nije bilo. Politika se dokazivala neovisnošću medijskog prostora.
- Politika se tada dokazivala i borbom protiv korupcije i poboljšanjem stanja u pravosuđu. U ovih pet godina pravosuđe je rastočilo vjeru građana u institucije i pravdu u vlastitoj državi. Postojeća pravna nesigurnost razara stabilnost države, baš kao i sve veća korupcija. Institucije koje trebaju biti brana korupciji u politici (poput Povjerenstva za sukob interesa) nastoje se rastočiti.
- Politika se tada dokazivala i socijalnim dijalogom pred europskim zemljama. Danas ga je svela na iritantnu formalnost.
- Stanje na sveučilištu također je ispod razine od prije pet godina a obilježeno je ortačkim akademizmom.
- Rad je postao nevažna kategorija a hipertofiranje prošlih zasluga podijelilo je društvo na radni i parazitski sloj, i na treći dio koji to ne može gledati i odlazi iz zemlje.
- Odnos prema znanosti i obrazovanju, zaostajanje u financiranju i zapostavljanje uređenja sustava, najočitiji je znak civilizacijskog zapećka u koji nas vodi politika.
- Država vara svoje građane, ne poštujući svoje ugovorene obaveze prema njima, što nije činila prije pet godina.
Sanjali smo EU upravo kao ambijent koji će nas izdići iz civilizacijskog zapećka, vilajetskog morala i društvene zaostalosti. Na žalost, iako smo formalno ušli u EU, vraćamo se tamo odakle smo htjeli pobjeći.
Odgovornost za ovakvu društvenu degradaciju unatoč ulasku u EU leži nešto na neoliberalnim zabludama Europske komisije i na nedovršenosti i slabosti europskih struktura, ali puno više na domaćim političkim i društvenim snagama. Naime, domaća politika više se ne mora dokazivati nikome. Politika je uvela zemlju u prvu ligu iz koje nema ispadanja, dovela nas je na začelje tablice i to ju puno ne smeta. Što god ona radila EU nema instrumente s kojima bi zemlje pozvala na odgovornost za rušenje europskih standarda vladavine prava, slobode medija, demokracije i socijalnih prava.
Jedino nam nogometna reprezentacija nije u regresiji u odnosu na stanje od prije pet godina. Nadamo se da će njeni uspjesi prije biti nada nego sedativ.
Vilim Ribić,
predsjednik Matice hrvatskih sindikata
