Izlaganje gospodina Ribića i reakcija premijera Plenkovića na sjednici Nacionalnog vijeća za uvođenje eura

Ažurirano 30.9.2021. video snimkom gostovanja na N1 televiziji:

Originalna vijest slijedi u nastavku:

13. rujna održana je sjednica Nacionalnog vijeća za uvođenje eura u sklopu službenog posjeta potpredsjednika Europske komisije Valdisa Dombrovskisa Hrvatskoj, koji je istovremeno i povjerenik Europske komisije za gospodarstvo u interesu građana.

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata i predsjedavajući Gospodarsko-socijalnog vijeća Vilim Ribić pozdravio je sudionike sastanka, predsjednika Vlade i potpredsjednika Valdisa Dombrovskisa u ime hrvatskih sindikata te na početku iskazao zadovoljstvo zadnjim mjerama Europske komisije u pandemijskoj krizi. Istaknuo je kako među hrvatskim sindikatima nema euroskepticizma, naprotiv, sindikati su svjesni koje sve prednosti donosi članstvo u EU, ne samo financijske i ekonomske, nego još i više u smislu civilizacijske, demokratske i političke razine društva čiji smo član, razine koja je, prema njegovom mišljenju, najviša na svijetu. Gospodin Ribić je nastavio na sljedeći način:

„Dakle, kada je riječ o članstvu u Europskoj uniji, nemamo nikakav problem, postoji tek jedan aspekt nesuglasja oko ulaska u euro-zonu. Pritom sindikati nisu protivnici uvođenja eura, svjesni svih dobrobiti zajedničke valute, međutim, s obzirom na okolnosti u kojima se Republika Hrvatska nalazi, kao i na teškoće u eurozoni, koje su već dobro poznate u ekonomsko teorijskom području, imamo nekih dvojbi.

Za početak, je li država poput Hrvatske, s još uvijek nedovoljno razvijenim gospodarstvom i krhkom ekonomskom strukturom u stanju nositi se s okruženjem u kojem su puno bogatije i moćnije zemlje? Možemo li se u takvom društvu osjećati komforno i biti sigurni da će pristupanje euru biti na našu korist? Dopustite da to bude i moje pitanje upućeno Vama.  

Naše je mišljenje da je ulazak u eurozonu preuranjen, manje tako mislimo zbog reformi koje treba poduzeti i poduzima Hrvatska, već puno više zbog reformi koje treba provesti eurozona. Eurozona mora biti, volim reći, jednako tako spremna za zemlje poput Hrvatske, kao što takve zemlje moraju biti spremne za eurozonu. Najviše zbog neminovnih kriznih situacija koje se događaju periodično.

Prednosti eura su nedvojbene u okolnostima prosperitetnog ekonomskog razdoblja, međutim, veliki je rizik za manje i slabije ekonomije kada upadnu u krize, jer zbog ulaska u zajedničku valutu obje poluge za spas radnih mjesta i proizvodnje u krizi, tj. monetarna (tečaj i kamatne stope) i fiskalna (očuvanje agregatne potražnje) ostaju izvan kontrole nacionalne vlade. To je moguće kompenzirati samo odgovarajućim mehanizmima na razini cijele eurozone, a kojih nema (za razliku od SAD-a). I nacionalni bankarski sustavi moraju imati svoje zadnje utočište (last resort) u Europskoj centralnoj banci, a nema ih jer nema bankarske unije.

Izostanak takvih kompenzacijskih mehanizama razlog su naših bojazni i dilema.

Dopustite mi da Vam s tim u vezi postavim nekoliko pitanja. Naših nedoumica ima puno više, ali zbog kratkoće vremena koncentrirat ću se na one koje držim veoma relevantnim za našu zemlju.

• Prvo se tiče mandata Europske centralne banke, koji je isključivo usmjeren prema očuvanju stabilnosti cijena, za razliku od američke središnje banke (FED-a), koji uz navedeni zadatak ima i dodatni, a to je očuvanje radnih mjesta i gospodarski rast. Ima li šanse da se to izmijeni? Bez ulaženja u ekonomsko-teorijske rasprave, uvjerenja sam da je to ozbiljan problem, koji je najviše došao do izražaja 2011. godine, kada je ECB dva puta, prvi put u travnju pa zatim u srpnju podigla kamatne stope u vrijeme kada je trebalo djelovati suprotno, jer inflacije nije bilo niti na vidiku, a prijetila je puno veća prijetnja deflacije. To je dovelo eurozonu na rub opstanka.
• Ima li kakve naznake da će se prihvatiti uzajamnost dugova, odnosno mogućnost da Europska centralna banka jamči, odnosno sanira dugove zemalja eurozone, kada nastaju kao rezultat objektivnih ekonomskih teškoća i povremenih poremećaja na tržištu?
• Što se događa s jamstvima ECB-a na bankovne depozite, tj. mogućnosti da ECB stane iza nacionalnih centralnih banaka kao jamac za osiguranje depozita u situacijama u kojima domaće centralne banke nisu u mogućnosti osigurati dovoljna sredstva za pokriće svih zaštićenih depozita?
• Kakvi se napori poduzimaju da se riješi već poznata problematika velikog trgovinskog suficita Njemačke (i pojedinih drugih EU zemalja) u odnosu na ostatak eurozone, koji predstavlja objektivno znatno veći problem od trgovinskog deficita zemalja poput Hrvatske? Bez rješavanja tog problema, odnos između zemlja kreditora i zemalja dužnika, kao najvažniji i najosjetljiviji problem Europske unije, opterećivat će i dalje gospodarske i političke odnose u EU.  
• Planira li se što poduzimati oko redefinicije Maastrichtskih kriterija koji govore isključivo o javnom dugu i deficitu, a u potpunosti ignoriraju trgovinski deficit (deficit platne bilance) koji je daleko opasniji od deficita državnog proračuna i obično je uzrok nastajanja potonjeg? Postoje li razgovori na razini EU-a o tome da se fiskalni deficit promatra strukturno, a ne kao sada aktualno?

Za kraj bih još jednom pohvalio zadnje ekonomske intervencije Europske unije, čime su spašene stotine tisuća radnih mjesta širom Europe, a posebno u zemljama slabijeg ekonomskog potencijala. Te su mjere sasvim suprotne od onih koje je Europska komisija provodila u vrijeme financijske krize i euro krize. Nadamo se da će to spriječiti egzodus milijuna ljudi iz Istočne Europe, čime siromašni Istok i Jug Europe potpomaže bogati Zapad, svojim najvećim blagom, obrazovanim ljudima.

Gospodine Dombrovskis, to je nama problem.“  

Odmah nakon ovog izlaganja riječ je uzeo premijer Plenković koji se, umjesto da govori o meritumu stvari, zahvalio g. Ribiću na sarkastičan način, obraćajući se europskom povjereniku s riječima „Gospodin Ribić je naš prijatelj i dugogodišnji suradnik. Ja mu se zahvaljujem na organizaciji referenduma „67jepreviše“ koji je proveden neposredno prije europskih izbora i zbog kojeg smo izgubili jedno mjesto u europskom parlamentu“ naglasivši dodatno kako je riječ o „idejama koje je lansirao SDP“  te je izrazio nadu da „g. Ribić neće ponovno pomoći na isti način sada kada krajnja desnica organizira referendum protiv eura.“

Nakon toga je na pitanja gospodina Ribića i drugih sudionika odgovorio povjerenik Europske komisije Valdis Dombrovskis. Odgovorima na pitanje gospodina Ribića posvetio je najveći dio svog izlaganja iz čega se vidi da je pitanja tretirao ozbiljno. Na žalost, tamo gdje smo mi sjedili, njegove riječi nije se najbolje čulo jer je povjerenik govorio tiho i udaljen od mikrofona tako da se ne usudimo interpretirati njegovo izlaganje, ali moglo se iščitati da se neke stvari ne odvijaju ili se odvijaju sporo zbog političkih razloga (odnos snaga u EU).

Premijerova reakcija je bila razočaravajuća, ona ukazuje ne samo na nepovjerenje, već i na nerazumijevanje uloge sindikata. Niti je Ribić bio taj koji je pokretač i nositelj akcije „67jepreviše“, niti je referendum proveden prije europskih izbora s namjerom da se proizvede učinak na izbore (niti jedan drugi termin nismo imali na raspolaganju), niti je SDP imao ikakav utjecaj na sindikate, štoviše, već su sindikati sa SDP-om imali niz sukoba upravo oko mirovinske reforme… U sindikatima ne može jedan čovjek napraviti ništa bez volje članova i građana. Premijeru bi bilo bolje da se zapita zašto su građani masovno odbili produljenje radnog vijeka i koliko to ima veze sa sindikalnim čelnicima, a koliko s vitalnim interesima građana.

Među reakcijama drugih sudionika, zamijetili smo niz netočnosti koje su neki, u želji da se svide govorili za vrijeme sjednice, poput gospodina Ante Žigmana, direktora HANFA-e. On je ustvrdio, referirajući se na gospodina Ribića, kako je argument za uvođenje eura to da su zemlje u eurozoni u vrijeme financijske krize prošle bolje nego zemlje izvan eurozone. Postoje desetine analiza u svijetu koje su već odavno prihvaćene kao nesporne istine, a koje dokazuju eklatantno suprotno. Gospodin Žigman za njih očito ne zna, ali zna što treba u kojem trenutku reći.

Želji gospodina Ribića da na sve odgovori nije udovoljeno.

Ključne riječi:

Andrej Plenković, euro, uvođenje eura