Kome je u interesu stvarati bezrazložnu paniku oko javnih financija?

Strkom koju su neki ovih dana digli oko javnih financija stvara se dojam da je državni proračun u potpunom kaosu i pritom se pokušava plasirati teza kako je do takvog katastrofalnog stanja doveo rast plaća zaposlenih u javnim i državnim službama.

Teza da je zbog rasta plaća sada potrebno rezati sve žive rashode, odustajati od investicija i projekata netočna je i zlonamjerna. Kao prvo, Hrvatska nema fiskalne probleme. Posljednjih godina ima vrlo solidne pokazatelje, a ove će godine javni dug vjerojatno pasti ispod 60 posto BDP-a, dok će deficit biti ispod 3 posto.

Također, rast plaća bio je društveno i ekonomski nužan i nije bio nepredviđen. Nije bio posljedica kolektivnog pregovaranja sa sindikatima, već je bio pod kontrolom Vlade te je tempiran tik pred izbore. Sukladno tome, Vlada je imala potpunu kontrolu nad tim procesom te je mogla i trebala predvidjeti troškove tog povećanja u proračunu, kao i normalno funkcioniranje svih sustava nakon izbora.

Panika koja se bez osnove diže oko stanja u javnim financijama poklapa se sa nekim vjetrovima unutar Europske unije koji zagovaraju rezanje javne potrošnje odnosno austerity politike i stvar je ideologije, a ne nužde i razboritosti. Ovakvo izmišljanje problema djeluje kao prizivanje promjena nacionalne politike. Idući korak je proglašavanje svih zaposlenih u javnim službama uhljebima, javnog sektora neefikasnim i plašenje fiskalnim pravilima koja se ne smiju kršiti, jer u suprotnome život u ovoj zemlji navodno prestaje.

Nevjerojatno je da ikome u Hrvatskoj može biti u interesu ponovno zazivati politike zbog kojih smo platili nepojmljivo visoku cijenu koja se mjeri desetljećem ekonomske stagnacije, iseljavanjem stotine tisuća ljudi, niskim životnim standardom, demografskim slomom i komparativnim zaostajanjem za drugim zemljama jugoistočne Europe. Niti naciji kao cjelini niti građanima kao pojedincima takve politike sigurno nisu u interesu. One nisu u interesu ni Vladi RH jer je na krilima upravo suprotne politike uravnotežila javne financije. Vrlo skoro ćemo vidjeti je li Vlada toga svjesna kao i ima li plan za svoje zaposlenike i unaprjeđenje rada javnih i državnih službi i nakon parlamentarnih izbora ili su zaposleni u javnim i državnim službama iskorišteni isključivo kao glasačka mašinerija.

I na koncu, nije dilema ove zemlje povećanje plaća ili investicije, već je i jedno i drugo imperativ. Umjesto bezglavog inzistiranja na javnom dugu i deficitu, u fokus trebamo staviti politike koje će osnažiti našu ekonomiju i društvo, podići životni standard i zadržati stanovništvo.

Za Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja,

Matija Kroflin,
glavni tajnik

Ključne riječi:

Austerity, deficit državnog proračuna, deficit i javni dug, Marko Primorac