Matica hrvatskih sindikata – priopćenje za javnost
Sa zabrinutošću smo pročitali izjavu potpredsjednika Vlade Radimira Čačića u subotu u jednim dnevnim novinama. Gospodin Čačić poručuje da ne može pregovarati sa sindikatima jer se boji da bi ih morao tući.
MATICA HRVATSKIH SINDIKATA – PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
Sa zabrinutošću smo pročitali izjavu potpredsjednika Vlade Radimira Čačića u subotu u jednim dnevnim novinama. Gospodin Čačić poručuje da ne može pregovarati sa sindikatima jer se boji da bi ih morao tući. Nečuvenu i razornu poruku za demokratski život ove zemlje šalje jedan od najviših dužnosnika Vlade. On zapravo kaže da je sklon nasilju u slučaju neslaganja s drugačijim mišljenjem. Sasvim prikladno primitivizmu iz svijeta hrvatskog nogometa.
U pristojnim zemljama visoke demokratske kulture ovakva izjava visokog dužnosnika izvršne vlasti predmet je široke javne osude. Svaki onaj koji nije sposoban podnijeti drukčije mišljenje, ili pak nema snage objašnjavati (pa po potrebi i podučavati) ne može obnašati visoke političke dužnosti. Pogotovo to ne može onaj koji na suprotno mišljenje reagira nasiljem.
Osim uklanjanja deficita državnog proračuna, gospodin Čačić trebao bi ukloniti jednu drugu vrstu deficita koju ne uklanjanju ekonomisti, već psiholozi i psihoanalitičari. Vladi RH dobro bi došao specijalist za narcizam i agresiju.
U pozadini te izjave da se pročitati samouvjerenost da baš on raspolaže istinom o tome kako izvući zemlju iz krize, a da sindikati toj istini smetaju. U ovom vremenu nitko ne posjeduje apsolutnu istinu, osim izgleda Čačića. Ta vrsta nekritičnosti je krajnje opasna. Dok je cijeli svijet zbunjen oko pravog puta za prevladavanje krize naš potpredsjednik ima istinu i pri tome je za nju spreman tući druge ako mu se opiru. To je totalitarni mod koji demokratski sustav teško može podnositi.
Svi bitni makroekonomski instrumenti u Hrvatskoj postavljeni su prorecesijski (visoke kamate, povećanje porezne mase, rezanje potrošnje i previsoki tečaj) što upućuje na, najblaže rečeno, tešku ostvarivost željenih ciljeva. I njegovih i naših. To upućuje ili na potrebu za isticanjem veličine vlastite osobnosti ili pak na nedostatnu širinu upućenosti u ona društvena pitanja koja nadilaze djelokrug kojim se bavi gospodin Čačić.
Sindikati organiziraju 500.000 ljudi iz ovoga naroda, čijoj je stranci na čelu gospodin Čačić. Ili je možda Čačić predsjednik nekog drugog svog naroda. Karikaturalno je da kao predsjednik narodne stranke nije sposoban razgovarati s organizacijama koje okupljaju taj narod. Uostalom karikatura je već i sama činjenica da je kao krupni kapitalist na čelu narodne stranke. Narod je silno željan vidjeti kapitaliste na svome čelu.
No, možda je ipak sve stvar karnevalskih dana, pa je zapravo gospodin Čačić sasvim suprotno jedna uljuđena osoba, široko obrazovana s osjećam za kulturne vrijednosti ove zemlje pa će se suprotstaviti barbarskom pokušaju gašenja kulturnih dobara nacije (Vjesnik).
U Zagrebu, 27. veljače 2012.
Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata
