Nakon Linića, otvara se pitanje tko će smijeniti Milanovića
Smjena Slavka Linića dolazi prekasno, a smijenjen je zbog manjih grijeha od onih zbog kojih je trebao biti smijenjen ranije, navodi se u priopćenju predsjednika Matice hrvatskih sindikata.
Smjena Slavka Linića dolazi prekasno, a smijenjen je zbog manjih grijeha od onih zbog kojih je trebao biti smijenjen ranije, navodi se u priopćenju predsjednika Matice hrvatskih sindikata.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST POVODOM SMJENE SLAVKA LINIĆA
Smjena Slavka Linića dolazi prekasno, a smijenjen je zbog manjih grijeha od onih zbog kojih je trebao biti smijenjen ranije.
Razlozi zbog kojih Linić odavno nije smio biti ministar u demokratskoj Vladi svode se na tri glavna zajednička nazivnika:
- izostanak makroekonomskih kompetencija i s tim u vezi ekonomskih rezultata
- komunikacijska destrukcija i izostanak socijalne inteligencije
- moralna upitnost i nedosljednost.
Dio neupućene javnosti je vidio Slavka Linića kao ekonomskog znalca. Istina je da Slavko Linić ima znanja iz poslovne i financijske ekonomije poduzeća, ali ekonomisti znaju, nema pojma o makroekonomiji. Međutim, bez makroekonomskih znanja nemoguće je uspješno vođenje nacionalne ekonomije i države. Primjera je mnogo, ali su najkarakterističniji lutanje oko investicija i smanjivanje pa podizanje stope zdravstvenog doprinosa. Naravno da je posljedica takvog neznanja potpuni gospodarski debakl u ove dvije godine i četiri mjeseca vladanja i neoblikovanje jasne gospodarske politike i strategije u interesu hrvatskih građana. Uslijed toga je Hrvatska puki objekt ekonomskih fikcija europske politike.
Neprihvaćanje makroekonomskih savjetnika, ničim utemeljena umišljenost, optuživanje svih i svakoga, od poslodavaca, sindikata do akademske zajednice kao krivce njegovih neuspjeha… sve to povezano je s crtama njegova karaktera, potpuno neprimjerenima svojstvima demokratskog političara. Takav karakter nije bio sposoban u pregovorima pronaći kompromis, zablokiran uvijek u okvirima svojih ultimatuma, dobivajući nešto na kratko a gubeći puno više na dugi rok. Konflikti s ljudima su uvijek pratili njegov rad. Uslijed izostanka demokratske kulture slao je neprihvatljive poruke društvu. Primjerice, štrajk je označavao kao rat, a sebe je proglasio opasnim čovjekom u ratu dok je znanstvene istraživače koji su mu htjeli pomoći nazivao statističarima.
Neshvatljivo je da je s takvim izjavama uopće mogao biti ministar. Pamtimo i njegovu izjavu „da bi on krao kada bi znao da ga nitko neće uhvatiti“. Izostanak osjećaja za pravednost i za ljude, druženje sa sumnjivim osobama, i krajnje sporne odluke u procesu predstečajnih nagodbi doista otvaraju prostor za opravdane sumnje.
S obzirom da onaj koji ga je smijenio ima manje makroekonomskih znanja od njega a ima istu razinu konfliktnosti i komunikacijske neprilagođenosti te s obzirom da se nemoralnost ne svodi samo na zloupotrebe i materijalne koristi ili štete, već i na općenito iskrenost i pošten odnos prema svima, a pogotovo prema biračima, što do sada kod Milanovića nismo primijetili, otvara se pitanje tko će njega smijeniti da bi Hrvatska mogla ići naprijed.
I recimo još. Novog ministra financija upoznali smo na sjednicama GSV-a kao normalnog, sređenog i obrazovanog čovjeka.
Racionalnom umu neshvatljivo je da je Slavko Linić uživao popularnost u hrvatskoj javnosti.
To naravno govori o stupnju demokratske kulture i ukupne političke razine u kojoj živimo.
S poštovanjem,
Vilim Ribić, predsjednik Matice
