Odgovor na medijski istup ministra Linića
Objavljujemo odgovor Vilima Ribića na jučerašnju eskapadu ministra financija Slavka Linića.
Objavljujemo odgovor Vilima Ribića na jučerašnju eskapadu ministra financija Slavka Linića.
Priopćenje za javnost
Na jučerašnjoj sjednici predsjednik Vlade Zoran Milanović izjavio je antologijski važnu rečenicu, koja glasi otprilike da javna i državna potrošnja nisu prevelike u Hrvatskoj već se radi o niskoj efikasnosti. Rečenica je važna iz dva razloga. Prvo, do sada je to isto već nekoliko godina objašnjavao i govorio Vilim Ribić, zbog čega je bio napadan. Drugo, predsjednik Vlade je sve to vrijeme govorio suprotno, ističući veličinu javne potrošnje u RH radi opravdavanja kresanja prava zaposlenika. Stoga je ovo bio zgodan trenutak da predsjednik Vlade iskaže veličinu principijelnog i istinoljubivog političara i otvoreno kaže, ljudi nismo bili u pravu, sindikati su nas na to s pravom upozoravali. Time bi stvorio most za iskreni dijalog i razoružao tendenciozne kritičare.
Međutim, članovi Vlade postupili su upravo suprotno. Jučerašnja eskapada Slavka Linića protiv medija i moje malenkosti zaslužuje nekoliko riječi. Vilim Ribić nije pljuvao niti vrijeđao nikoga osim ako se oštra kritika nečijeg rada ne smatra vrijeđanjem. Vilim Ribić nije vrijeđao poput Miranda Mrsića, koji nas je na naslovnoj stranici jednog lista nazvao „demagozima koji ništa ne razumiju“. Vilim Ribić nije vrijeđao niti poput Zorana Milanovića, koji nas je počastio nazivom glavešine, a nije niti tvrdio da bi netko u Vladi trebao biti normalan i hladne glave, kao što je to govorio Milanović za sindikate. Vilim Ribić nije niti prijetio kao što je to radio Radimir Čaćić u intervjuju tiražnim dnevnim novinama u kojem izrijekom sugerira da bi sindikate mogao tući. Vilim Ribić nije vrijeđao poput S. Linića, primjerice, da smo mi držali lojtre prošloj vlasti koju on naziva razbojnicima, što znači da smo suučesnici u lopovluku, i to samo zato što smo štitili interese naših članova u situaciji kada nam je prošla vlast smanjila plaće za dvostruko više nego ova vlast (za 6%) i protiv čega smo štrajkali. Nikakve ugovore kojima bi povećavali razinu prava nije potpisivao ni Ribić niti itko u javnom sektoru, nakon 2008. godine, osim sektora zdravstva (liječnici) a čija prava ova vlast nije dirala, ali jeste svih drugih. Vilim Ribić nije vrijeđao poput Slavka Linića koji se iščuđavao našem moralu zato što provodimo politiku sukladno volji članova iskazanoj na referendumu.
Vilim Ribić nije nerazuman čovjek kao što tvrdi Slavko Linić, već je istina obrnuta. Vilim Ribić je mogao sa svim Vladama do sada potpisivati mnogobrojne sporazume. Nitko se tada nije bojao Vilima Ribića, već je on bio sposoban za kompromis. U demokraciji politika ne može davati rezultata ako nije u stanju doći do kompromisa. Takva je politika, bez kompromisa, moguća samo u diktaturi. I s ovom Vladom bili smo spremni za kompromis. Nudili smo odustajanje od prava pod uvjetom da nam se to vrati kada zemlja izađe iz krize. Slavko Linić i Zoran Milanović tražili su od nas sve, a nisu bili spremni niti na najmanji ustupak. Ako je kompromis znak razuma, potpuno je jasno da je nerazuman čovjek Slavko Linić. Dakle, smanjili su razinu prava ljudima, i to bez ikakve kompenzacije niti u sadašnjosti niti u budućnosti. Članovi koje zastupa Vilim Ribić nisu krpe, da bi Vilim Ribić mogao njihove interese zastupati na način kako si je to zamislio Slavko Linić. Nerazumnost Slavka Linića uzrok je izostanka sporazuma s relevantnim sindikatima, izostanka socijalnog mira i uslijed toga pada kreditnoj rejtinga zemlje.
Poštujemo napore Slavka Linića na pitanju uvođenja financijske discipline u zemlji. Ali to niti približno nije dovoljno za pozitivnu ocjenu njegova rada. Ne slažemo se na inzistiranju na financijskoj konsolidaciji u vrijeme krize, kada je to pogubno za radna mjesta. Primjećujemo kod njega izostanak makroekonomskih kompetencija. I na kraju primjećujemo karakterna svojstva potpuno neprimjerena demokratskom političaru. Slavko Linić bio bi idealan ministar financija u diktaturi. On bi imao neke rezultate na planu financijske discipline, za slabosti nitko ga se ne bi usudio išta pitati, a režimski mediji bi ga hvalili i uzdizali u nebesa. Baš je teško biti Slavko Linić u demokraciji.
Vilim Ribić
