Ostavka Igora Radeke motivirana je brigom o ugledu i vjerodostojnosti Sindikata

Poštovane kolegice i kolege!

Vjerujem da je velika većina vas već upoznata s činjenicom da je prof. dr. sc. Igor Radeka, predsjednik Velikog vijeća Sindikata podnio neopozivu ostavku. S obzirom na opasnost da zlonamjerne objave zbune i dezinformiraju javnost, izašli smo s kratkim priopćenjem. Zbog prirode takvih priopćenja za javnost ostalo je sigurno nedoumica i nejasnoća o kontekstu i prirodi ovog, po nas nesretnog ishoda, pa osjećam potrebu da vam se na ovaj način obratim.

Kako smo došli tu gdje sada jesmo? Zbog pune istine i cjelovite slike trebalo bi ponajprije osvijetliti motive tajnovitog autora („potpisan“ inicijalima) da, u sveučilišnom glasilu Universitas, temeljitije razradi prethodne teze opskurnih internetskih glasila. To svjetlo bi zasigurno obasjalo djelovanje sadašnje uprave Sveučilišta u Zagrebu (koja je izdavač časopisa). Djelovanje koje je, po mom dubokom uvjerenju, u namjeri da ovlada Hrvatskim studijima, uspjelo temeljito narušiti njihov akademski kredibilitet i samoupravu uskraćujući nekim nastavnicima pravo na sudjelovanje u stručnom vijeću, pravu na demokratski izbor svog dekana, lomeći usput pravo na sindikalno organiziran štrajk; djelovanje koje se ogleda, između ostaloga, i u provođenju do sada neviđene opresije nad radom Senata onemogućavajući njegovim članovima čak i elementarno pravo na raspravu. Valjda je samo u takvim okolnostima moglo doći do smjene tadašnje dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Vesne Vlahović-Štetić pod apsurdnom optužbom da je šikanirala svog djelatnika, njoj nadređenog prorektora! Nije uobičajena situacija da Sindikat brani dekane, pa makar i bivše. Ali čak i ako zanemarimo činjenicu da je profesorica Vlahović-Štetić, kao i dobar broj drugih čelnika naših fakulteta i sveučilišta, član našeg Sindikata, te da je nakon smjene, kao običan član, imala i iskoristila svoje pravo na pravnu zaštitu, u Sindikatu je postojala svijest o nužnosti prokazivanja ovakvog postupka uprave Sveučilišta, a sve u cilju zaštite institucijskog okvira koji u cijelosti poštuje akademske slobode i pravo na pripadajuću samoupravu njegovih zaposlenika.

Da bi ova pomno režirana smjena dobila svoj dodatni legitimitet, istovremeno otupljujući oštricu sindikalne kritike, trebalo je napraviti dvije stvari: pokazati da je bivša dekanica bila neodgovorna i korumpirana, a da pozicija Sindikata u svemu tome nije principijelna nego motivirana financijskim interesima njegovog čelnika, predsjednika Velikog vijeća Sindikata  Igora Radeke. Sve upakirano u konstrukciju „sindikalnog tezgarenja“. Potvrda ove teze se trebala očitovati u tvrdnji da je profesor Radeka nezasluženo sudjelovao u nastavi na Filozofskom fakultetu kao gostujući nastavnik te da je za to dobio neprimjerenu financijsku nagradu. Nažalost, lako oborive tvrdnje dobile su nepredviđen zaplet i po nas nimalo ugodan ishod. Sasvim nepotrebno!

U svemu ovome treba uočiti nekoliko činjenica. Da! Profesor Radeka je uz znanje i privolu svog matičnog sveučilišta, Sveučilišta u Zadru, sudjelovao u izvođenju nastave na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao vanjski suradnik. Da! Za taj rad mu je određen honorar u skladu s pravilnicima Sveučilišta u Zagrebu i Filozofskog fakulteta. Kako drugima, tako i njemu! Iskreno žalimo što naš bivši predsjednik nije pravovremeno i bez ikakvih dvojbi potvrdio ove dvije trivijalne činjenice. Žalimo i što osjećaj obaveze da pomogne Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta nije s više senzibiliteta stavio u kontekst svoje sindikalne funkcije. Usput, da je dosadašnji angažman profesora Radeke temeljen na njegovim kompetencijama i potrebama Sveučilišta u Zagrebu svjedoči i ponovljeni mu poziv privremene uprave Filozofskog fakulteta da, kao vanjski suradnik, sudjeluje u nastavi na Odsjeku za pedagogiju u školskoj godini 2020/21. Vrijeme će tek pokazati u kojim smjerovima će organizatori ove kampanje ovaj „dokazni materijal“ upotrebljavati da se Sindikat omalovaži i pokuša onesposobiti u svom budućem djelovanju.

Sve objede o manipulaciji predsjednika Velikog vijeća da je, u ime Sindikata, orkestrirao obranu smijenjene dekanice  zbog svog angažmana na Filozofskom fakultetu članovi Velikog vijeća su ocijenili apsurdnim i zlonamjernim. Članovi Velikog vijeća nemaju sumnje da je Igor Radeka dobiveni honorar priskrbio svojim radom i zakonitim isplatama. U svojim raspravama su članovi Vijeća polazili od stajališta da je neotuđivo pravo sveučilišta i fakulteta da, u okviru svojih ovlasti, a u skladu sa Zakonom, Kolektivnim ugovorom i internim pravilnicima, dogovaraju sudjelovanje svojih nastavnika u nastavi na drugim visokim učilištima, a sve u cilju podizanja kvalitete nastave, transparentno i uz poštenu financijsku nadoknadu za dodatan trud. Istovremeno, u cilju zaštite tih istih nastavnika od prekomjernog rada u nastavi, ali i stvarnog sprječavanja akademskog tezgarenja stvorenog dobrim dijelom eksplozivnim rastom različitih studijskih programa, Sindikat nije štedio truda u ukazivanju na probleme, a svoj glavni doprinos toj borbi je dao i kroz donošenje granskog Kolektivnog ugovora.

Da! Vjerodostojnost Sindikata dovedena je u pitanje zbog demantija prethodno iznesenih optužbi na račun prof. Radeke, koji se u jednom dijelu ispostavio činjenično netočnim. Zbog navedenog propusta podnio je neopozivu ostavku. Tu dolazimo i do vrlo važnog aspekta ovog čina. Naime, ta ostavka jasno ocrtava visoke standarde djelovanja našeg Sindikata, kako prema svojim članovima tako i prema cjelokupnoj javnosti. Jer, uobičajeni pojmovi kao što su nezakonito postupanje i zlouporaba položaja, koji u našem društvu prate, najčešće neuspješne, zahtjeve za odgovornošću onih na vrhu, nisu ni na koji način sastavni element ove priče. Neopoziva ostavka prof. Radeke govori o tome da su on osobno, kao i Veliko vijeće kojem je predsjedavao, na prvo mjesto stavili brigu o ugledu i vjerodostojnosti Sindikata, a nikako osobne interese. I kao vaš predsjednik, uvjeravam Vas da će tako biti i ubuduće!

Voljeli bismo kada bi ovakvi standardi etičnosti bili sastavni dio opće kulture svih u društvenoj areni, bila ona politička, poslovna ili civilnog društva. Vjerujem da je ova ostavka, kao odgovaran čin, čvrsti temelj za daljnju, upornu i ničim ograničenu borbu našeg Sindikata za pravedne interese svih naših zaposlenika u prosperitetnom i društveno odgovornom sustavu znanosti i visokog obrazovanja.

Predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja

Prof. dr. sc. Petar Pervan, v. r.

Ključne riječi:

filozofski fakultet, Igor Radeka, ostavka, Petar Pervan, Pismo članovima