Pad kreditnog rejtinga – odgovornost i značenje!

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST MATICE HRVATSKIH SINDIKATA

Pad kreditnog rejtinga – odgovornost i značenje!

1

Šokantno je da rejting agencija Standard & Poor’s iznosi paušalne ocjene o stanju u Hrvatskoj. S neshvatljivom lakoćom ocjenjuje neka pitanja za koja nema analitička utemeljenja, primjerice, ponavlja za svaku priliku dobrodošle neoliberalne mantre poput „visoka javna potrošnja“, „nefleksibilno radno zakonodavstvo“, „visoka cijena rada“ itd. neovisno o stvarnom stanju. Istovremeno pitijski neprecizno iznosi primjedbe o zaštiti privilegiranih skupina na državnom proračunu. Kvaliteta ocjene S&P za Hrvatsku podsjeća nas na njihove ocjene prije krize 2007. godine kada su nizu kasnije propalih banaka, primjerice Lehman-Brothersu, dodijelili najviši mogući rejting AAA.

2

Pravi motiv rejting agencija je interes vjerovnika da im zemlje dužnici vrate dugove. One su faktor koji krizu produbljuju i svojim ocjenama otežavaju položaj zemalja, što je vidljivo i u slučaju Hrvatske. Hrvatskoj nakon ove ocjene bit će još teže konsolidirati svoju ekonomiju. Radi svojih kratkoročnih interesa, bez i malo skrupula kritiziraju vlade zato što nisu osiromašile svoje građane. Iz rakursa interesa financijskih krugova ocjenjuju stanje nacionalne ekonomije u okviru svojih ideoloških zasada. Do stvarnog interesa naroda i običnih ljudi u krizi stalo im je kao do lanjskog snijega. Zapravo, pravo smeće modernog svijeta upravo su rejting agencije, kao instrumenti vanjskog upravljanja narodima, kao eksponenti vladavine svjetskog financijskog kapitala nad interesima rada i čovjeka. Sjećamo se Rooseveltovog upozorenja iz 1936. godine: „Vladavina organiziranog novca opasnija je od vladavine organiziranog kriminala“. Upravo danas putem rejting agencija svjedočimo vladavini organiziranog novca na svjetskoj razini.

3

U tom zlu ima i nešto dobroga. Dobar je njihov pritisak na štedljivo ponašanje protiv rastrošnosti i rasipnosti, čega je Hrvatska prepuna. Međutim, smanjenje nepotrebnih rashoda jedna je stvar, a druga je zagovaranje udara na prijeko potrebne rashode jedne nacije kao što su plaće ljudi koji rade svoj posao. S&P ne locira mjesta stvarnih rasipnosti (broj lažnih branitelja, razbacivanje subvencijama, javna poduzeća, upotreba socijalnih davanja…) već to sve stavlja u istu metu kritike zajedno sa svijetom produktivnog rada, svijetom umirovljenika, s plaćama učitelja, medicinskih sestara… Kada rejting agencije proširuju zahtjeve na ono što rastrošnost nikada ne može biti, tada prelaze prag racionalnih zahtijeva i vrše napad na vitalne interese hrvatskih građana. Time razobličuju svoju stvarnu ulogu, eksponenta jedne svjetske kaste.

4

Borba protiv rastrošnosti i neučinkovitosti vitalni je interes naroda. Politika koja to nije u stanju napraviti zaslužuje negativni rejting – svojih građana. U ocjeni S&P postoji opravdani prigovor da nisu provođene reforme u sustavima koji su neefikasni i fiskalno nesvrhoviti.

Zašto reforme nisu provođene? Da bi netko mogao provoditi reforme, mora imati spremne kadrove, mora znati kako to činiti i mora biti vidljivo da ima jasan redoslijed poteza. Vidljivo je suprotno – sve to ova vlast nema. Ne može niti imati jer se za vlast punih osam godina nije pripremala.

Umjesto provedbe reformi u cijelom javnom sektoru, od javnih poduzeća do obrazovanja, zdravstva, socijalnih izdataka, mirovinskog sustava, vlast je energiju trošila na bavljenje božićnicama i regresima. Umjesto usmjerenosti na reforme, fokus cijelog društva bio je na štrajkovima i prosvjedima sindikata, svađama vlasti i poslodavaca, vlasti i zelenih, vlasti i restauratora, vlasti i ekonomsko-stručne javnosti, itd. itd.

Padu kreditnog rejtinga prethodio je zbog toga pad rejtinga kod vlastitih građana. To je vlast znatno manje uznemirilo.

5

Nemoguće je provoditi reforme bez odgovarajuće potpore u zemlji. Kvalitetna politika trudi se oko stvaranja saveznika i sposobna je za kompromis. Netočno je da su svi u Hrvatskoj protiv reformi. Primjerice, sindikati Matice bili su spremni na odricanje, radi očuvanja kreditnog rejtinga, ako im se ono što se danas uzima vrati kada novaca bude. Sindikati prosvjete zagovornici su reformi u obrazovnom sustavu i visokoškolskom sustavu već godinama, ali je te reforme zaustavio prvo SDP, a sada i predsjednik Vlade pod utjecajem sebičnih krugova na sveučilištu.

6

Umjesto traganja za kompromisom u pregovorima, Linić je htio dobiti sve što si je zamislio odmah, htio je trajno ljudima smanjiti prava, a da ništa ne pruži za uzvrat. Isključivost i nerazumnost doveli su ga do toga da je izgubio potporu relevantnih sindikata, većine zaposlenika, građana i na kraju potporu čak i onih do kojih mu je najviše stalo – financijskih krugova u svijetu. Doveo je do slike socijalno nestabilne zemlje u kojoj se događaju masovni štrajkovi i prosvjedi te time također negativno utjecao na kreditni rejting. Ostao je na potpori samo manjih i nerelevantnih sindikata s 30% članstva, dobio je božićnice i regrese koje ne mora vratiti. Dobio ih je kasno i očito bez utjecaja na kreditni rejting. Dobio ih je po cijenu kršenja međunarodnih standarda i po cijenu kompromitacije zemlje u važnom dijelu europske javnosti koja stara o temeljnim socijalnim i sindikalnim pravima. Tvrdoglavost koja se skupo plaća. U narodu postoji poslovica: škrtac plaća dva puta. Samo što ovdje neće plaćati škrtac, već građani. Bahatost, ultimatumi i pritisci okrenuli su veliki broj građana protiv vlasti, a kreditni rejting nije sačuvan. To je znak neuspjeha ove politike.

Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata

Ključne riječi:

kreditni rejting, Matica hrvatskih sindikata, Standard & Poor's