Podsjetnik: Zašto ne referendum?

Aktualni doga?aji na sindikalnoj sceni potvr?uju koliko smo dalekovidno odlučili ne priključiti se referendumu o Zakonu o radu, te upozoravali na nepotrebnost njegova provo?enja! Podsjećamo na naše razloge protiv referenduma.

PODSJETNIK: ZAŠTO NE REFERENDUM?

Kao što već znate,Veliko vijeće našeg sindikata i Matica sindikata javnih službi smatraju da nema nikakvog razloga za generalni štrajk, pa niti za referendum o takvom štrajku. Referendum s pitanjem koje je vezano za očitovanje o rezultatima pregovora o Zakonu o radu tako?er nije mudar, jer krije mnoge opasnosti i proturječja. Kao prvo, on se sindikatima Matice čini sasvim nepotrebnim, jer su rezultati pregovora evidentno uspješni, pa nije smisleno pitati ljude ono što je jasno samo po sebi i o čemu u tijelima sindikata nema dvojbi (troškovi i angažman za referendum opravdani su kada situacija nije jasna, ili kada referendumom treba ojačati pritisak na poslodavca). Kao drugo, takav je referendum štetan za sindikate, jer bilo koji odgovor koji bismo dobili nosi ozbiljne opasnosti:

• • Odgovor da su ljudi nezadovoljni značio bi obavezu ulaska u prosvjede i generalni štrajk (po svemu sudeći, zapravo u generalni fijasko) s malo izgleda za daljnje uspjehe. Tako?er, veliko je pitanje imaju li sindikati dovoljno vremena da temeljito informiraju članove o tome što se sve postiglo. Zbog toga je i datum referenduma pogrešan i dodatni je razlog za naše nesudjelovanje. Osim toga, neke središnjice evidentno imaju političke ciljeve u cijeloj ovoj stvari, pa smo i to uzeli u obzir. Konačno, odgovor da su ljudi nezadovoljni mogao bi kompromisersku vlast ponukati da od donošenja Zakona odustane prije izbora i da sve ostavi za vrijeme poslije izbora. Ako bi se to dogodilo bila bi to prava katastrofa, jer bi promjene nakon izbora bile puno radikalnije i opasnije za sindikate, koji bi tada ostali bez bitne moći koju sada imaju, a koja pak proizlazi iz predstojećih izbora.
  • S druge strane, odgovor da su ljudi zadovoljni s postignutim vrlo je opasan i s kratkoročnog i dugoročnog aspekta. Kratkoročno može donijeti to da Vlada nakon provedenog referenduma nešto što se dogovorilo izmjeni, ili pak da se stvori utisak kako su sindikati jako zadovoljni i da su oni dobili ovu bitku, što znači da reforma nije provedena kako treba, pa ju treba provesti neka druga Vlada (što već govori MMF i poslodavci).

Tako?er, referendum u kojem bi naši članovi prihvatili rezultate pregovora, a drugi radnici ne bi, mogao bi nas dovesti u situaciju da moramo ići u štrajkove koje naši ljudi ne žele. Na koncu, jedan od važnijih razloga zašto nismo išli u referendum je i taj da su svi ovi sindikalni uspjesi u pregovorima već izvukli za radnike iz Državnog proračuna 350 milijuna kuna. To smo mogli prihvatiti kao naš iskaz solidarnosti za nezaposlene i radnike kojima se ne isplaćuju plaće, ali ne možemo prihvatiti da se Proračun dalje opterećuje jer bi to bitno suzilo naš prostor za pregovore o plaćama na jesen, prilikom odre?ivanja iznosa Proračuna za iduću godinu. Taj argument izgleda ne opterećuje mnoge druge sindikalne središnjice… Napokon, detaljniju elaboraciju razloga za naše relativno zadovoljstvo rezultatima postignutim u pregovorima oko formuliranja konačnog prijedloga izmjena ZOR-a već neko vrijeme možete pronaći u prilozima na našim web stranicama.U Zagrebu, 17.06.2003.Odabrano iz tiska: Slobodna Dalmacija, 14.06.2003. – Zajedničkog referenduma neće biti Večernji list, 16.06.2003. – Referendum počinje sva?ama Novi list, 17.07.2003. – Raspalo se sindikalno zajedništvo

Ključne riječi:

sindikalni referendum, Zakon o radu