Porez na sva primanja i povećanje PDV-a

Budući da dio medija nije dovoljno precizno izvijestio o karakteru i učincima razgovara Vlade i sindikata ovim putem vas još jednom podsjećamo da na ovim web stranicama uvijek potražite točne informacije o radu sindikata. Pročitajte tekst koji smo pripremili i poslušajte snimku tiskovne konferencije koju smo na tu temu održali.

Od ponedjeljka 20.srpnja do srijede 22. srpnja Vlada, sindikati i poslodavci razgovarali su o načinu na koji treba riješiti proračunski manjak od 11 milijardi kuna i svesti ga na podnošljivih 5 milijardi. Vlada je upoznala socijalne partnere sa stanjem Državnog Proračuna koje prijeti isplati svih obaveza Države prema zaposlenicima, umirovljenicima i ostalim korisnicima proračunskih sredstava. Dolje na dnu vas ukratko upoznajemo s općim stanjem u RH u kojem se trenutno nalazimo a što više nije nikome upitno u zemlji.

Razgovori a ne pregovori.

Sindikati nisu bili pozvani na pregovore već na razgovore. Od sindikata se nije tražio formalni pristanak ili prihvaćanje nekog prijedloga Vlade već su pozvani da pomognu u pronalasku rješenja koje bi bilo prihvatljivo za sve. Dakle, bile su to konzultacije i pokušaj pronalaženja konsenzusa socijalnih partnera. Sindikati, naravno, nisu zagovarali smanjenje plaća i mirovina, već su tražili druga moguća rješenja prije takve mjere.

Druge mogućnosti osim smanjenja plaća i mirovina.

Vlada, poslodavci i ekonomski stručnjaci uvjeravali su i argumentirali da sve druge uštede koje su napravljene ili najavljene nisu dostatne za pokriće proračunskog manjka uključujući i najavljeno kresanje takvih stavki kao što su Pelješki most, financiranje Crkve ili Hrvata u BIH. Stoga je Vlada inzistirala da se moraju opteretiti mirovine i ponovno plaće javnih službenika da bi se smanjili rashodi Proračuna i javna potrošnja uskladila s prihodima.

Prvi prijedlog vlade.

Vlada je stoga predložila ponovno smanjenje osnovice za 6% i ukidanje božićnice za ovu i sljedeću godinu te ukidanje regresa. Sindikati javnih službi odlučno su odbili takav prijedlog koji bi predstavljao kršenje potpisanog Sporazuma nakon štrajka u svibnju ove godine, te najavili novi štrajk u rujnu i seriju sudskih tužbi. Upozorili su da bi novo smanjenje plaća bilo nemoralno i nenormalno šikaniranje uvijek iste skupine ljudi, jer smo mi svoj doprinos od 6% već dali u svibnju mjesecu. Sindikati su tražili da se teret nove situacije pravedno raspodjeli na sve u zemlji. Sindikati su upozorili da se nesklad između rashoda i prihoda može ukloniti i tako da se povećaju prihodi, te su predložili tzv. krizni porez za sva primanja u zemlji putem progresivnog oporezivanja. Sindikati su dali i niz drugih prijedloga o oporezivanju imovine, dobiti i dividendi, o ukidanju bespovratnih potpora, o izjednačenju plaća u lokalnoj upravi s plaćama na državnom proračunu, itd.

Alternative.

Drugi dan, u utorak, Vlada je iznijela novi prijedlog o 8% poreza na sva primanja u zemlji iznad 3000 kuna. To nitko nije podržao jer je Vlada očito naš prijedlog htjela iskoristiti kao zamjenu za sve druge bolne rezove. Naime, nelogično je bilo da se umjesto smanjenja plaća svih javnih službi od 6% za 250 tisuća ljudi uvede smanjenje od 8%  za milijun ljudi. Dakle, to je trebao biti manji postotak a ne veći, što je i bio cilj sindikata. Naš Sindikat inzistirao je na razjašnjenju te kontradikcije. Treći dan, ekonomski stručnjak dr. Željko Lovrinčević je predložio da krizni porez bude 3% a da se poveća stopa PDV-a od 1%. To bi trebalo donijeti državnoj blagajni od 4 do 5 mlrd kuna na razini jedne cijele godine. Sindikati su taj prijedlog ocijenili razumnim i podnošljivim. Nakon završetka razgovora na sjednici vlade predstavljen je konačan prijedlog, kojim se uvode dvije stope kriznog poreza, od 2 i 4% što se djelomično podudara s prijedlogom sindikata koji su zahtijevali znatno jaču progresivnost novih mjera.

Božićnica i regres.

Nakon što su sindikati odbili ukidanje božićnice i regresa u ovoj i idućoj godini Vlada je predložila da se bar ovogodišnja božićnica prepolovi, ne samo radi uštede od 160 milijuna kuna već još i više radi poruke međunarodnoj javnosti o štednji u javnom sektoru, te radi geste solidarnosti s radnicima u industriji koji gube posao, a o božićnici, po riječima poslodavaca, danas većina radnika može tek sanjati. Sindikati javnih i državnih službi to za sada nisu odbili već će razmotriti tu mogućnost u kontekstu svih mjera koje će Vlada poduzeti. O tome će se pregovarati.

Što su učinci našeg sudjelovanja.

Da nas nije bilo u tim raspravama, Vlada bi smanjila osnovicu i ukinula  regres i božićnicu. Derogirala bi i Sporazum iz svibnja ove godine koji nam jamči visoki rast plaća svake godine nakon izlaska iz krize. Učinak sindikata ponekad je važniji zbog onoga što smo spriječili nego zbog onoga šta smo povećali. Dakle, sindikati nisu u tim razgovorima imali alternativu da sve ostane kao prije razgovora jer to jednostavno nije bilo moguće, niti bi Vlada tako postupila. Kada je Vlada već čvrsto odlučila dirati plaće onda je trebalo izabrati jedan od tri prijedloga: da se smanje samo naše plaće i ukinu božićnica i regres, da se oporezuju sve plaće po visokoj stopi od 8% ili da se oporezuju po 3% i poveća PDV. Mi smo izabrali onu koja je u skladu s našom stalnom politikom: terete krize mora se pravično raspodijeliti na sve u zemlji.

SPASILI smo sporazum i relativnu cijenu rada. Ovime smo ponovno uspjeli  sačuvati dignitet naših profesija i relativnu cijenu rada u zemlji. Jedino je cijena rada bitna jer ona ovisi o našoj usporedbi s drugim plaćama u zemlji. Novo smanjenje osnovice za 6% stavilo bi zaposlenike u našim službama u neodrživo lošiju poziciju prema drugima u zemlji, a to bi učinke Sporazuma iz svibnja mjeseca dovelo u pitanje. Valja napomenuti još da u kolovozu slijedi dodatak u znanosti i visokom obrazovanju za 2,2% što je također posljedica Sporazuma sa sindikatima. Dakle, naši ljudi jedva da će osjetiti ovaj porezni udar na plaće.

Tražimo pisanu izjavu vlade.

Neupitan je naš doprinos pravednom rješenju prema kojemu teret snose svi zaposlenici u zemlji. Međutim, je li bilo opravdano dirati plaće uopće? Jesu li postojale druge mogućnosti? Naše je mišljenje da je to pitanje prije svega moralne a ne toliko fiskalne naravi. Naime, s aspekta iznosa dovoljnog za pokrivanje jaza u proračunu opterećenje plaća teško se moglo izbjeći. Naravno, mogao se uvesti porez na imovinu, smanjiti broj zaposlenika u javnom sektoru, ukinuti suvišni broj općina, itd., ali te mjere ne mogu se provesti dovoljno brzo da bi dale učinke odmah. S obzirom da se plaće smanjuju živim ljudima, oni imaju pravo očekivati smanjenje i svih drugih oblika potrošnje a pogotovo onih koji se ne čini primjerenima u ovako teškim vremenima. To je moralni imperativ. Stoga smo od Vlade tražili Izjavu kojom će upoznati javnost što je do sada učinila, što će upravo učiniti i što namjerava učiniti do kraja ove godine i iduće. Takvom Izjavom Vlada RH daje mogućnost javnosti da nadzire iskrenost i odlučnost njenih namjera.

Sadržaj izjave o namjerama.

Naš predstavnik, gospodin Ribić, koji je iznio taj prijedlog tražio je da u njemu budu sljedeći sadržaji s definiranim rokovima:

• uvođenje poreza na imovinu,
• povećanje poreza na dobit za 3%,
• uvođenje poreza na isplatu dividenti (kapitalna dobit),
• ukidanje bespovratnih potpora iz državnog proračuna,
• iznos učinjenog i planiranog smanjenja subvencija u poljoprivredi
• odustajanje od Pelješkog mosta, smanjivanje izdataka Crkvi, smanjivanje izdataka za BIH
• izjednačavanje plaća u državnoj i lokalnoj upravi,
• smanjivanje broja općina i gradova, te novi teritorijalni ustroj RH
• provođenje svih reformi u državnoj upravi, javnim službama i pojedinim sektorima proizvodnje (poljoprivreda, željeznice itd),
• sve mjere koje je Vlada do sada već najavila (sređivanje stanja i plaća u državnim poduzećima, povlaštene mirovine, braniteljske mirovine),
• popis svih dosadašnjih ušteda po ministarstvima,
• obračun s korupcijom u državnim poduzećima i javnoj nabavi.

Stanje.

Zbog svjetske gospodarske krize, otpuštanja, zatvaranja kreditnih mogućnosti, porasta rata kredita te zbog osjećaja nesigurnosti došlo je do velikog smanjenja potrošnje što naravno donosi i smanjeno punjenje Državnog Proračuna. Time su dovedene u pitanje isplate svih obaveza Države prema zaposlenicima, umirovljenicima, gospodarstvu itd. Zbog prevelikog vanjskog zaduženja problem nije moguće riješiti povećanjem primanja stanovništva radi poticanja potrošnje u zemlji, tim prije jer je naša potrošnja najvećim dijelom uvoznog karaktera, pa bi novom većom potrošnjom povećali daljnje zaduživanje. Zbog velikih dugova koje su stvorili, ne samo Država, već još i više banke i privreda u općoj ekspanziji osobne i opće potrošnje (krediti, automobili, autoceste itd) potrebno je dugove vraćati ove i sljedeće godine. U uvjetima krize nemoguće je pronaći dovoljno novca u zemlji za otplatu kredita, pa se taj novac mora ponovno tražiti u inozemstvu. Da bi Država u tome uspjela mora uvjeriti inozemnu financijsku javnost, koja daje novce, da se Država ponaša odgovorno. Ta odgovornost mjeri se time koliko je Država spremna uskladiti prihode s rashodima, ili drugim riječima da deficit proračuna bude prihvatljiv. U suprotnome, ako Država ne dobije te kredite morat će se obratiti MMF-u za pomoć koji kredite uvjetuje nizom zahtjeva. Iako držimo da to nije veće zlo od dosadašnjeg neodgovornog djelovanja gotovo svih segmenata hrvatskog društva na čelu s državnom politikom, ipak je bolje da ono što bi tražio MMF napravimo sami jer ne znamo do koje mjere i koliko bi daleko MMF intervenirao na teret zaposlenika i običnih građana.