Povećanje plaća u srpnju!!!

Radosna vijest za većinu naših članova. Još jedan učinak rada Sindikata.POVEĆANJE PLAĆA U SRPNJU!!! Nakon višemjesečnih napora u pregovorima s Vladom i Ministarstvom znanosti, Sindikat je još 2. veljače uspio ugovoriti pravo dodatka na koeficijente složenosti poslova radnog mjesta temeljem vjernosti službi. Pravo na navedeni dodatak imaju svi zaposlenici koji su radili u sustavu odgoja, obrazovanja, znanosti i visokog obrazovanja

• za ostvareni radni staž od 20 do 29 godina zaposlenik ima pravo na postotno uvećanje koeficijenta za 4%
• za ostvareni radni staž od 30 do 34 godine zaposlenik ima pravo na postotno uvećanje koeficijenta za 8%
• za ostvareni radni staž od 35 godina i više zaposlenik ima pravo na postotno uvećanje koeficijenta za 10%

Dodatak III. Kolektivnom ugovoru potpisan je 02. veljače 2006. godine a primjenjuje se od 01. lipnja 2006. godine.Zašto nismo ugovorili za sve, tj. za ukupni staž?Oni naši zaposlenici koji neće dobiti ovaj dodatak misle da je on besmislen jer nagra?uje puki boravak u sustavu, a ne kvalitetu rada, i pitaju nas zašto nismo ugovorili da se dodatak odnosi za ukupni staž, tj. za sve zaposlenike. I mi mislimo da ovakav dodatak nije dobro rješenje jer dodatno povećava anarhiju u sustavu plaća a ne nagra?uje rad. Me?utim, Sindikat je imao izbor, ili ugovoriti isti takav dodatak kakav imaju neke druge javne službe, ili ne ugovoriti ništa. Vlada ne bi pristala na drugačije rješenje za nas od onoga koje imaju druge javne i državne službe, što je s njene pozicije logično i očekivano. Drugim riječima, Sindikat je mogao ili povećati plaće većini članova, iako ne i svima, ili ne povećati nikome. Naravno, oni koji dodatak neće dobiti misle da smo trebali odbiti takvo rješenje jer nije namijenjeno svima i nije principijelno. O tome je raspravljao i Sabor Sindikata, te 06. svibnja 2006. usvojio rezoluciju na tu temu, čime je unutar Sindikata definitivno prevladalo mišljenje da ako Sindikat ne može neko poboljšanje ugovoriti za sve, onda treba ipak ugovoriti za dio članova, za one za koje u datom trenutku to može. Razloge takvom stavu vidi u tekstu rezolucije.Kako smo uspjeli ugovoriti dodatak od 4, 8 i 10%?Pogledajte kratku kronologiju doga?anja. Nastojanja Sindikata da izbori taj dodatak na plaće započela su u lipnju 2005. godine. Tada je u nazočnosti premijera, a zahvaljujući inzistiranju gospodina Vilima Ribića, tada potpredsjednika GSV-a, Gospodarsko-socijalno vijeće donijelo zaključak da sve javne službe moraju imati taj dodatak. U pregovorima s Vladom i Ministarstvom znanosti, u rujnu iste godine, dodatak ipak nije ugovoren. Na sjednici Velikog vijeća Sindikata 15. listopada 2005. godine, prisustvovao je i ministar Primorac. Ministar je tada najavio da su sredstva za taj dodatak osigurana. No, u Proračunu koji je usvojen u studenom dodatka nije bilo. Zbog toga je gdin. Ribić najavio ostavku na mjesto potpredsjednika GSV-a jer nije ispoštovan zaključak GSV-a. Kod premijera je 02. prosinca 2005. godine održan hitan sastanak, kojem su uz Vilima Ribića prisustvovali i ministri Šuker i Primorac. Iako je tada dogovoreno da se potpiše ugovor o spomenutom dodatku na plaću, tijekom prosinca 2005. i siječnja 2006. godine Ministarstvo znanosti otezalo je s potpisivanjem Dodatka III. Kolektivnom ugovoru vezujući svoj pristanak uz dogovor sa Sindikatom hrvatskih učitelja. U brojnim sastancima tijekom siječnja izme?u Ministarstva znanosti i našeg Sindikata, Ministarstva i Sindikata hrvatskih učitelja, došlo je i do spora izme?u nas i učiteljskog sindikata. Na kraju je ipak razum pobijedio.Dodatak III. Kolektivnom ugovoru kojim je ugovoreno povećanje plaća, identično za nas i za učitelje, što smo od početka tražili, potpisan je 02. veljače 2006. godine. Time se sustav znanosti i visokog obrazovanja, po tom pitanju, izjednačio s drugim javnim službama.Kako je uopće došlo do ovakvog dodatka na plaću?Inače, ovaj dodatak posljedica je rješenja samo za sustav obrazovanja još iz 2001. godine, kada su nastavnici u srednjim i osnovnim školama dobili tih 4, 8 i 10% ovisno o njihovim godinama rada u sustavu. Učitelj je mogao primiti takav dodatak na plaću samo pod uvjetom da ne iskoristi svoje pravo na manju normu u poznim godinama staža. Dakle, učitelji i nastavnici dobivaju taj dodatak kao zamjenu za odricanje od svoga prava, rekli bismo, dobivaju više novca za više datoga rada. Druge službe, uključujući i našu, dobivaju takav dodatak bez povećanja norme, bez ulaganja veće dodatne količine rada. Mislimo da su u tom smislu osnovne i srednje škole oštećene, ali znanost i druge službe nisu. I ovo je slika neprincipijelnih rješenja koje naše vlade i neki sindikati stalno proizvode, te stvaraju čudna i pogrešna rješenja, nagrizajući smislenost i stimulativnost sustava plaća. Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća

Ključne riječi:

plaće