Premijerov mandat nije nedodirljiv, štogod on mislio o tome
Objavljujemo otvoreno pismo Vilima Ribića premijeru Milanoviću povodom njegovog žestokog napada na sindikate. U pismu se govori o pogubnosti premijerovog arogantnog pristupa, o utrnuću dijaloga i sebičnosti u društvu, o izazivanju kaosa, o stvarnim razlozima prosvjeda sindikata…
Objavljujemo otvoreno pismo Vilima Ribića premijeru Milanoviću povodom njegovog žestokog napada na sindikate. U pismu se govori o pogubnosti premijerovog arogantnog pristupa, o utrnuću dijaloga i sebičnosti u društvu, o izazivanju kaosa, o stvarnim razlozima prosvjeda sindikata…
Pogledajte prilog HRT-a o otvorenom pismu premijeru
MATICA HRVATSKIH SINDIKATA
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vlade RH Zoran MilanovićOTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE RH
Poštovani predsjedniče Vlade! Nakon Vaše neuobičajeno oštre kritike u intervjuu Dnevniku HRT-a na račun svih sindikata i mene osobno, dopustite da Vam javno odgovorim na netočne navode. Budući da Vi s nama komunicirate isključivo putem medija, nemam izbora postupiti drugačije.
O snošljivosti i služenju
Nakon Vaših izjava obuzeo me neki pesimizam i osjećaj nelagode. Vjerujem da slično osjećaju i mnogi drugi građani. Do sada su podcjenjivanje suprotnog mišljenja pokazivali Vaši ministri (osobito ministri financija, rada i prosvjete). Netrpeljivost spram suprotnog djelovanja i mišljenja doista nas plaši. Ne zato što se bojimo Vaše moći, već zato što se bojimo za sudbinu zemlje. Bez Vaše otvorenosti i strpljivosti za drugačije rakurse ni Vi ne možete sagledati situaciju sveobuhvatno. Problem pred kojim se zemlja nalazi presložen je da bi ga mogao apsorbirati i riješiti samo jedan ljudski um, jedna stranka, jedan politički pogled. I u svijetu postoje previranja oko toga kojim putem doći do ekonomskog oporavka. I sami ste nedavno govorili u tom smislu. Stoga je ova mala zemlja, skromnih kadrovskih potencijala, osuđena na dijalog. Dijalog je uvijek i uzajamna edukacija. Pomaže sagledavanju onoga što nismo u stanju vidjeti sami uslijed granica naših razmišljanja. Stoga ni Vi ne možete sebi dopustiti luksuz da ne razgovarate s ključnim društvenim subjektima i da se postavljate odozgora spram svih i svakoga. Vi ste prvi službenik ove zemlje, Vi morate služiti svima, a ne vladati nad svima, pa stoga ne postoje oni koji nisu vrijedni Vašeg komentara, neovisno radi li se o čelnici Svjetske Banke ili o čistačici. Vi ste dužni povezivati a ne svađati ljude i društvene skupine. Nije prvi puta da unosite govor razdora i nadmetanja.
O normalnosti i razumu
Zabrinjava Vaša tvrdnja da netko u zemlji mora biti normalan i razuman. Proizlazi da oni koji stvari vide drugačije od Vas nisu ni normalni ni razumni. To je opasna teza primjerena autokratskim pristupima. Sjetimo se da su disidenti u Sovjetskom Savezu bili prisilno psihijatrijski hospitalizirani jer nisu primjećivali i priznavali rajsku stvarnost oko sebe, što je bio medicinski dokaz da su izgubili kontakt s realitetom, da su nenormalni pa je stoga Partiji bilo sasvim razumno smjestiti ih u psihijatrijske bolnice. Naravno, Vi to u demokratskom okviru ne možete učiniti, a uvjeren sam da ne biste ni htjeli kada biste i mogli. Međutim, političar koji ima moć a vjeruje da posjeduje neupitnu istinu korača u sličnom smjeru. Možda ćete se iznenaditi ali mi sindikati sebe vidimo normalnima, običnima, dobronamjernima i veoma razumnima. Primjerice, naši su sindikati sa svim vladama do sada potpisivali mnogobrojne sporazume, uvijek sposobni pristati na kompromise. Sposobnost za kompromis je najjači znak razuma i normalnosti. Ako s Vama ne možemo postići kompromis onda nešto vjerojatno nije u redu u Vašim redovima. Vaš izostanak samokritičkog preispitivanja i pravovremene korekcije postaje ozbiljan problem. Mislim da je vrijeme da prestane naša komunikacija putem medija i da otvorimo iskreni dijalog na temu teškog ekonomskog, a sada i društvenog stanja u zemlji koji će se vjerojatno pretočiti u političku krizu. Ne tvrdim da niste imali dobre namjere, ali je više nego očito da nemate rezultata. Mi sindikati primjećujemo da nešto s Vašim naporima nije u redu.Vi, međutim, mislite da smo mi, koji to primjećujemo, nenormalni i nedobronamjerni. Kako to znate ako s nama niste sjedili za stolom, ako niste saslušali cjelinu naših stajališta i ako nas niste upoznali kao ljude. Možda biste otkrili da smo mi nešto sasvim drugo od Vaših predrasuda.
O odnosu prema sindikatima
Međutim, Vaš osobni prezir prema sindikatima osjetili smo davno prije izbora, a nastavio se nizom protusindikalnih postupaka svih ovih mjeseci, što je doista čudno čak i za najdesniji dio socijaldemokratskog spektra. Teško je prezirati sindikate a da se to ne protumači i kao prezir prema ljudima koji sindikate podržavaju i održavaju. To su stotine tisuća ljudi i njihovih obitelji. Naivno je bilo Vaše uvjerenje da će radni ljudi Vas podržavati više nego nas, samo zato jer su na izborima izabrali Vas. To pokazuje da ste precijenili utjecaj stranačke politike i izbornog procesa. Najrječitije Vas je u to uvjerilo 80 tisuća prosvjetara na referendumu u rujnu i 10 tisuća ljudi na prosvjedu u listopadu.I stoga se čudim da ne vidite kako Vi nemate problem sa sindikalnim čelnicima. Vi danas imate problem sa stotinama tisuća ljudi, s članovima sindikata, s ljudima koji žive od svoga rada, s onima koji se ne smiju učlaniti u sindikat, s građanima ove zemlje… Čudi me da Vam sama činjenica što su sindikati najčestitiji dio hrvatskog društva nije bila motiv da o njihovim gledištima vodite brigu. Vjerojatno je to zato jer Vam oni nisu financirali izbornu kampanju. Vas se ne tiče što sindikate iz dana u dan potkopavaju mediji u vlasništvu krupnog medijskog privatnog kapitala. Niste li trebali stati u zaštitu jednog od ključnih subjekata u okviru demokratskog poretka. Ne Vi ste ih sami potkopavali čudovišnim odlukama i zakonima.
O stvarnim razlozima najave prosvjednih aktivnosti
Da ste nas ikada čuli ili htjeli čuti ne biste onda u intervjuu HRT-u reducirali i banalizirali svu lepezu naših nezadovoljstava na jedno jedino pitanje oko smanjivanja plaća za 3%. Mi se slažemo s Vama da je stanje u gospodarstvu ključ svih problema. Ali upravo zato što nema napretka na tom polju, u prosvjed idu četiri gospodarske središnjice i samo jedna u kojoj većinu čine javne i državne službe. Sve zajedno nas muči galopirajući rast nezaposlenosti, projekt rušenja cijene rada svim radnicima u državi i pokušaj rastakanja socijalne države. Ukratko, ljude tišti besperspektivnost i utrnuto svjetlo na kraju tunela zbog politike štednje. Dakle, ne radi se o 3% već se radi još i o tome da ste porušili temeljne principe i međunarodne standarde na kojima počivaju socijalna prava i time pogodili sve sindikate u državi. Srušili ste kolektivne ugovore zakonom, što je smrtni grijeh za svakog socijalnog demokratu. Srozali ste institucije socijalnog dijaloga, koje su mukotrpno građene punih 20 godina u ovoj zemlji. Od početka ste socijalno partnerstvo pretvorili u socijalno neprijateljstvo. Manipulirate sindikatima, donijeli ste zakon koji ih razbija i usitnjava, imate svoje sindikate i druge sindikate. Ukratko, Vi ste ti koji se ne ponašate principijelno, pa mislim da je to uzrok naših problema. Uspješnost neke zajednice temelji se na tome koliko je elita u društvu u stanju slijediti temeljne vrijednosti i načela pa i onda kada joj to ne odgovara. Poigravati se s temeljnim vrijednostima znači pretvarati državu u vilajet.
O 3% i prosvjedu javnih službenika
Mi u javnim službama nećemo ići samo u prvosvibanjski prosvjed, već ćemo ići u seriju prosvjednih aktivnosti protiv neprincipijelne politike Vlade, ali raditi ćemo samo ono što hoće naši članovi i onoliko koliko oni to hoće. Bez njih mi smo sindikalni čelnici nitko i ništa. Stoga, kada s nama imate posla onda trebate gledati kroz nas u naše članove, mi smo tek njihove sjene.Dakle, ni mi u javnim službama ne idemo u socijalni spor zbog pukih 3%. Međutim, kada se uzmu u obzir sva ranija posezanja u tom pravcu, (a to je prednost naše dugovječnosti u ovom poslu, jer se svega dobro sjećamo), onda to ne iznosi 3% već puno, puno više. Samo u vrijeme krize od 20 do 30%. Netko bi morao reći kada je dosta, kada ćete prestati. S obzirom da politika, i ova i ona, nikada s time ne bi prestala sindikati moraju reći da je sada dosta doista. Nadalje, idemo u prosvjed jer ste izvršili odmazdu nad prosvjetarima zato što su na najdemokratskiji način, putem referenduma, odlučivali o Vladinom prijedlogu. Ljudi Vam nikada neće to zaboraviti. Dopustili ste šikaniranje cijelih kategorija ljudi, pregovarali ste ultimativno, bez spremnosti na kompromis. Inzistirali ste da dobijete sve, iako smo Vam dali naša materijalna prava, pod uvjetom da ih vratite kada zemlja izađe iz krize, ali je neshvatljivo da na taj kompromis niste bili sposobni pristati. Tko je onda nerazuman?
O sebičnosti
Sasvim ste u pravu kada tvrdite da nitko ne smije biti sebičan u ovim teškim vremenima. Međutim, optuživši ljude u javnim i državnim službama i njihove sindikate za sebičnost, promašili ste adresu. Time ste još jednom uvrijedili sve one koji su se u proteklom vremenu veoma nesebično odricali od svojih plaća i naknada u iznosima koji se mjere milijardama kuna, i to godinama, a pri čemu se broj nezaposlenih, na naš užas, nije smanjivao već rapidno povećavao. Tko je doista sebičan? Pogledajmo i horizontalno i vertikalno.U društvu pored javnih i državnih službi postoje i drugi sektori, zar ne? Mnogi od tih sektora uspješno posluju a do sada nikada nisu dali nikakav doprinos onim radnicima koji su doista, kako kažete, pogođeni globalnom krizom (i lošim domaćim politikama). Od tih uspješnih sektora neki su izrazito privilegirani, ili monopolnim položajem ili oligopolnim dogovorima ili zaštitom države ili lokalne uprave. Dovoljno je pogledati prosjek plaća po raznim sektorima pa biste vidjeli zastrašujuće apsurde, o kojima Vaši ministri ništa ne znaju i ne žele znati. U tom prosjeku, plaće državnih i većine javnih službi s obzirom na stručnu spremu stoje izrazito loše, i to tako godinama. Pored toga i dalje postoje privilegirani slojevi društva, primjerice, lažni branitelji, lažni korisnici subvencija i pomoći, zaposlenici u HNB-u (koja inače svako malo predlaže smanjenje plaća učiteljima itd.).Nadalje, veoma pažljivo čuvate bogate. Niste oporezovali astronomska primanja, ostavljate društvene nejednakosti koje ste naslijedili i pri tome pazite da se ne zamjerite centrima moći u zemlji. Međutim, od svih tih sektora, slojeva i klasa u društvu Vi ste s rezovima nasrnuli na bogate učitelje, medicinske sestre i znanstvenike. Umjesto da ste stvarali pravedne odnose u katastrofalno kaotičnom sustavu plaća Vi ste taj kaos pojačali. Umjesto da ste teret krize pravedno raspodijelili Vi ste stvarali nove nepravde i frustracije tisućama ljudi. I to ste sve napravili zato jer Vas to najmanje košta, politički.Tko je onda sebičan? Vi, ste sebični, Vi i klasa koja Vas podupire, Vi i krugovi koji su financirali Vašu izbornu kampanju. Niti jednu reformu niste proveli jer se bojite za glasove. Meni se to čini sebičnim. Vlast koja ne zna istovremeno izvlačiti zemlju iz krize i ljudski pažljivo balansirati na vagi pravednosti, ne može zaslužiti potporu ljudi (pa time ni sindikata).Što je nenormalno i nerazumno u našoj tvrdnji da s nesretnim ljudima koje je pogodila globalna kriza trebaju biti solidarni svi u društvu, a pogotovo oni koji ostvaruju ljudskom umu neshvatljive zarade i primanja. Što je sebično kod onih koji se bore protiv šikaniranja i diskriminacije? Država može od građana tražiti da za nju daju svoj život, ali ne može od njih tražiti da podupiru nepravdu i neistinu. Pri tome, na zaboravimo, da je Vlada dio sindikata izigrala obećavajući da nećete više dirati plaće. Nas niste prevarili jer smo znali da s ovom ekonomskom politikom kad tad morate ponovno ljudima rezati plaće. Stoga, niti Vaša zadnja najava o tome da je gotovo s rezanjima nije realna, osim ako niste mislili da je s rezovima gotovo do lokalnih izbora. To Vam vjerujem.
O mom istupu u Nultoj točki i podvaljivanju krivnje
Niste ispravno razumjeli moj istup u Nultoj točki, ali ste ga žestoko napali. Nisam govorio da mi ne trebamo biti solidarni s ljudima koje je pogodila globalna kriza, već sam rekao da ne možemo samo mi biti solidarni s tim ljudima, i to svaki puta, i to sto puta i tako do besvijesti. Ključ je na riječi „SAMO“. Pri tome sam upozorio da je manipulacija prozivati ljude u javnim službama na odgovornost i opteretiti ih s time da su oni krivi što drugi dobivaju otkaze jer ne pristaju na smanjenje plaća. Nije li normalno i razumno da jednom tome mora doći kraj, jer suprotno vodi do nestašice kadrova u javnim servisima koji služe građanima, čime završava proces rastakanja socijalne države. Naša je pozicija vrlo jednostavna, normalna i razumna, ne podržavamo mjere štednje jer već 5 godina taj koncept ne daje ekonomskog učinka, čega, i Vi postajete svjesni. Ali dobro, rekli smo, ako naša vlast inzistira i dalje na mjerama štednje onda ćemo dati doprinos, pod uvjetom da mi nismo ponovno prvi i jedini koji štede, jer se već 20 godina gospodarstvo rasterećuje samo na nama. Dakle, mi možemo čak i prihvatiti odricanja, ali nikada više jedini u zemlji, i nemojte nam podvaljivati krivnju i odgovornost, za ono što nitko od nas nije kriv.
O naopakom pristupu
Proizlazi da ovoj Vladi nije problem što su neki radnici potplaćeni zbog globalne krize, već joj je izgleda puno veći problem što neki drugi nisu dovoljno potplaćeni. Predlažem da u mjerama štednje krenete od onih koji su u ovoj zemlji preplaćeni. Ovo je zemlja potplaćenog rada i preplaćenog nerada. I s Vama, kao i prije Vas. U tome niste ništa napravili, već ste grubo udarili u srce društva, u najproduktivniji i najkreativniji rad, pri čemu tim radnicima namećete još jedan teret, da navodno netko drugi zarađuje njihovu plaću. Morali biste već jednom prestati izvoditi zaključke koji proizlaze iz marksističke interpretacije nacionalnog dohotka o bazi i nadgradnji (čega očito, kao uvjereni liberal, niste svjesni). Na Zapadu se oduvijek rad u prosvjeti i zdravstvu računao u nacionalni dohodak. Dakle, nitko nama ne zarađuje plaću pa niti Vama, već si mi sami zarađujemo plaću radom koji ima svoju vrijednost, ali zahvaljujući Vašoj Vladi nema svoju cijenu.
O kaosu i državnom udaru
U intervjuu ste optužili sindikate da spremaju kaos i državni udar. Zakačili ste se na jedan neoprezan rječnik jednog sindikalnog kolege, senzacionalistički prikazan u jednoj novini, toliko ozbiljnoj da na naslovnoj stranici reklamira tekst o izboru pravog grudnjaka, a inače predstavlja nuklearnu potporu Vašoj politici. Njoj ćete Vi sada uzvratiti smanjivanjem PDV-a na 5% pred lokalne izbore. Toliko o Vašoj i njihovoj sebičnosti.Da, gospodine Milanoviću, u sve zaoštrenijoj borbi oko sve oskudnijih sredstava, borbi koja poprima obilježje klasne borbe, Vi ste izabrali stranu. Ali mogu umiriti i Vas i njih. Sindikati ne namjeravaju stvarati kaos i izvršiti državni udar. Oni to niti žele, niti mogu. Ne mogu, kada bi i htjeli, jer se u takvu ludost ne bi upustili njihovi članovi, a ne žele jer bez slobode govora ja Vam ne bih mogao pisati ovo pismo, jer bez slobode organiziranja ne bismo imali sindikate. Demokratski okvir naš je zrak i voda bez koje nas nema, i za taj okvir spremni smo položiti i svoje živote, što znači da ćemo i silom braniti demokratske slobode, zatreba li, od svih onih kojima bi palo na pamet da ih suspendiraju zato jer misle da je narod nenormalna i nerazumna gomila kojoj treba vođa hladne glave (i vrućeg žezla).Dakle, nećemo poduzeti niti jedan protuzakoniti i protuustavni korak, ali ćemo organizirati štrajkove i koristiti sve zakonite pritiske u javnim službama pod uvjetom da to naši članovi hoće. Ovih ćemo dana i tjedana o tome s njima razgovarati. Ako oni to budu htjeli, organizirat ćemo i zahtjeve za prijevremenim izborima jer je to naše demokratsko pravo. Mislim da trebate pristati na koncept političke odgovornosti za svoje postupke, što je jedan od osnovnih temelja uređenih demokratskih društava i političkih sustava. Očito vjerujete kako se politička odgovornost testira isključivo jednom u četiri godine. Građane se valjda u tom međurazdoblju ništa ne treba pitati niti ticati, bez obzira na to koliko politika doticala njihove živote; oni su svoje obavili. I zato ste Vi osobno protiv referenduma građana. Međutim, predsjednik Vlade obnaša funkciju u kojoj nema pravo na poček od četiri godine. Njegov mandat nije nedodirljiv, ma što Vi o tome mislili.S poštovanjem
U Zagrebu, 10. ožujka 2013. godine
Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata
HRT Dnevnik 3 10.03.2013. Otvoreno pismo Milanoviću
