Profesionalizam, što je to?

Čini se kako su uredništvu Jutarnjeg popustile sve kočnice; u izdanju tiskanom 16. ožujka objavljen je novi članak kojim se već standardno senzacionalistički i (opet standardno) bez činjenične utemeljenosti oštro napadaju sindikalne središnjice.

Pod naslovom “Dobivaju 265 milijuna kuna godišnje, a nitko ne kontrolira na što ih troše” prezentiran je niz podataka i tvrdnji koje su doslovno fabricirane u glavama autora i urednika, s očitom namjerom diskreditacije glavnih aktera članka.

S obzirom da su opaske na račun Matice hrvatskih sindikata i njenog čelništva takve da bi bilo ispod časti upuštati se u bilo kakvu polemiku, još jednom prenosimo reakciju Siniše Kuhara, glavnog tajnika Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, koji je vrlo detaljno i analitički razložio pegršt zabluda i bezobraznih neistina kojima članak obiluje, a iza čijih riječi stojimo u potpunosti.

REAKCIJA NA ČLANAK JUTARNJEG LISTA O PREBOGATIM SINDIKATIMAJutarnji list postao simbol neprofesionalnog novinarstva i medijske manipulacije

(SDLSN, 16. ožujka 2012.) Jutarnji list je ponovo u akciji! Danas je u članku novinara Tomislava Kukeca „Dobivaju 265 milijuna kuna godišnje, a nitko ne kontrolira na što ih troše”, slično metodologiji po kojoj je prije neki dan „otkriveno” zapošljavanje 60.000 novih službenika u javnom sektoru, iznijeta čudovišna konstrukcija o nevjerojatnim prihodima sindikata.

Čudovišne konstrukcije, prešućivanje i manipuliranje dobivenim podacima

Prema Kodeksu časti hrvatskih novinara, polazeći od načela da su u demokratskom društvu javna glasila slobodna, samostalna, istraživačka i otvorena za različita i raznolika mišljenja, novinar za svoj rad snosi odgovornost pred javnošću, zakonom i svojom profesionalnom organizacijom, a iznošenjem vlastitog i kritičkog stajališta u traganju za istinom, kao osnovnim načelom u profesionalnom radu, novinar aktivno sudjeluje u stvaranju javnog mnijenja i kolektivnom rasuđivanju o temama od javnog interesa.No, u članku novinara Tomislava Kukeca malo je istine, a previše neprofesionalnosti i čudovišnih konstrukcija iz kojih se derivira teza o bogatstvu i društvenoj neodgovornosti sindikata i stvara javno mnijenje utemeljeno na unaprijed postavljenoj i lažnim podacima potkrijepljenoj „istini”.

Stupidna „metodologija” procjene prihoda sindikata

Pravom i profesionalnom novinaru, posebno onome koji piše o sindikatima, a možda je čak i sam član sindikata (novinarskog ili nekog drugog), jasno je da se sindikalne središnjice, kao udruge više razine koje učlanjuju pravne, a ne fizičke osobe kao članove i sindikati kao udruge radnika ne mogu trpati u isti koš.No, Jutarnji list i njegov novinar procjene o prihodima sindikata svejedno su temeljili na 1% članarine od plaće člana sindikata, a kao plaću su uzeli podatak o prosječnoj plaći od 5.493 kune isplaćene u prosincu prošle godine.Međutim, članovi sindikata članarinu plaćaju samo svojim granskim i strukovnim sindikatima, a iz tako dobivene članarine sindikati kao pravne osobe plaćaju članarinu udrugama više razine – sindikalnim središnjicama u koje su učlanjeni.Usprkos tome, Tomislav Kukec i Jutarnji list su prihod sindikalnih središnjica prikazali kao 1% od plaće ukupnog broja članova koje učlanjuju sindikati udruženi u takve središnjice, jednako kao i prihod granskih sindikata, poput Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH. Tako je npr. prihod NHS-a prikazan kao prihod od 1% članarine 126.000 članova sindikata koje okupljaju članovi udruženi u NHS, jednako kao i procijenjeni prihod SDLSN-a utemeljen na njegovih 20.000 članova, čime je članarina za 20.000 SDLSN-ovih članova prikazana i kao prihod NHS-a i kao članarina koja ostaje SDLSN-u.Naravno, niti NHS ostvaruje prihod od 1% po članu sindikata koje udružuje, niti SDLSN cijeli svoj prihod od članarine transferira NHS-u kao svojoj središnjici, već iz prihoda od članarine plaća na razini NHS-a dogovorenu članarinu za sindikate koji su u njega udruženi.Ovakva „metodologija” procjene prihoda sindikalnih središnjica stoga je sasvim neutemeljena i stupidna jer sindikalnim središnjicama pripisuje prihode koje ostvaruju njihovi sindikati, a istovremeno implicira da članovi sindikata plaćaju 2% članarine, 1% svom matičnom sindikatu i 1% sindikalnoj središnjici u koju su učlanjeni.Također, računanje prihoda po metodologiji 1% od 5.493 kune po članu sindikata, bez bilo kakve ograde, krajnje je nekorektno i neprofesionalno, jer je se sindikalno članstvo u najvećem broju regrutira iz privrednih grana i redova zaposlenika sa srednjom i nižom stručnom spremom, koji prosječnu plaću mogu samo sanjati, a mnogima se ni ne isplaćuje. Uz to postoji znatan broj članova sindikata koji ni uz najbolju volju ne može plaćati članarinu uslijed bolovanja, privremene nezaposlenosti, a dio članova su i umirovljenici koji ne plaćaju ili plaćaju simboličnu članarinu, za koje njihovi sindikati i dalje poduzimaju akcije i pružaju im solidarnu materijalnu pomoć i pravnu zaštitu.

Prešućivanje podataka

Profesionalna nekorektnost i manipulativnost Jutarnjeg lista do izražaja dolazi i u selektivnom pristupu činjenicama koje su im poznate, odnosno podacima koje su dobili od sindikata.Indikativno je da se u „okvirima” u kojima se iznose podaci o Sindikatu trgovine kao važan podatak navodi činjenica da na upit o broju zaposlenih „nisu odgovorili”, dok se u „okviru” rezerviranom za SDLSN ne iznosi podatak o 11 zaposlenih koji je dostavljen novinaru Jutarnjeg lista.Dakle, u jednom je slučaju značajno i znakovito to što jedan sindikat nije dostavio podatak o broju zaposlenih, a u drugome se dostavljeni podatak prešućuje.

„Informacije” koje to nisu

Nevelik tekst u kojem se sindikatima „pakira” obiluje i drugim „informacijama” koje to nisu pa se postavlja pitanje jesu li novinar koji ih je napisao i urednik koji ih je objavio kompetentne osobe za posao koji rade.Naime, ista pitanja postavljena su „šefovima sedam velikih sindikata” i to bi trebalo potkrijepiti jednaki broj numeriranih okvira s rednim brojevima od 1 do 7, ali u članku nedostaje okvir s rednim brojem 3. S druge strane, od 7, odnosno u stvarnosti 6 „velikih sindikata”, samo su 3 zaista sindikati, dok su ostala 3 „sindikata” sindikalne središnjice, što nije isto.U članku se tvrdi i da su sindikati „neprofitne organizacije koje, u nedostatku najavljivanog Zakona o sindikatima od kojeg se 2010. odustalo, spadaju pod Zakon o udrugama”. Da su novinar Tomislav Kukec i urednik Jutarnjeg lista ikad uzeli u ruke Zakon o udrugama mogli su u njegovom prvom članku pročitati da se njegove odredbe ne primjenjuju na političke stranke, vjerske zajednice, sindikate i udruge poslodavaca, a da su pak prelistali Zakon o radu mogli su pronaći poglavlje koje se odnosi na sindikate i udruge poslodavaca, njihovo utemeljenje i registraciju.No to bi ipak iziskivalo prevelik napor za „profesionalce” iz Jutarnjeg lista.

Što nakon svega

Zbog količine novinarske neobjektivnosti, neprofesionalnosti i zlonamjernog prikazivanja „istine” o sindikatima u Hrvatskoj, SDLSN se ovim putem – javno, obraća Novinarskom vijeću časti Hrvatskog novinarskog društva i poziva ga da se očituje o “istraživačkom novinarstvu” Jutarnjeg lista, a razmotrit će, zajedno s drugim sindikatima i sindikalnim središnjicama, i podizanje sudske tužbe. S. Kuhar

Ključne riječi:

jutarnji list, rad sindikata, SDLSN RH, Siniša Kuhar, Tomislav Kukec