Proizvodnja apsurda u režiji ministra Mrsića
U objavljenom priopćenju još jednom jasno iznosimo zahtjeve sindikata u ovom socijalnom sporu te prokazujemo apsurdne situacije s kojima se susrećemo tijekom postupka mirenja.
U objavljenom priopćenju još jednom jasno iznosimo zahtjeve sindikata u ovom socijalnom sporu te prokazujemo apsurdne situacije s kojima se susrećemo tijekom postupka mirenja.
PROIZVODNJA APSURDA U REŽIJI MINISTRA MRSIĆA
Priopćenje za javnost
Štrajk u javnom sektoru jedna je teška mjera zato što kolateralne štete uslijed sukoba Vlade i sindikata trpe treće osobe i gospodarstvo. To je uvijek frustrirajuća aktivnost i za štrajkaše i za čelnike sindikata, unatoč tome što nam Ustav, zakoni i konvencije štrajk u javnim i državnim službama dopuštaju, čime ga tretiraju kao društveno prihvatljivo djelovanje. Dakle, i pravo na nanošenje štete je pravo u demokraciji.
Međutim, u želji da građane poštedimo neugodnosti, čelnici su u procesu mirenja tražili razne načine kako da se štrajk ipak izbjegne a da se zaštite najvažniji interesi članova, artikulirani na sindikalnom referendumu. Stoga sindikati ne mogu odustati od temeljne pozicije koja glasi: nema trajnog smanjenja razine prava u javnim i državnim službama. Svako umanjeno pravo mora se vratiti kada izađemo iz krize. Dok se to ne dogodi nema socijalnog mira. Ta činjenica, tisuću puta ponovljena i tisuću puta izgubljena u medijskoj prašumi podmetanja, čini besmislenim svaki prigovor o tome da nismo solidarni s radnicima u krizom zahvaćenom gospodarstvu.
Taj ključni element spora stalno se ponavlja od prošle godine. Niti sada u mirenju ponovno nije premošćen. Vlast se opet ne želi obavezati na vraćanje umanjenih prava, a ne želi niti potpisati da neće više biti jednostranog smanjenja plaća. To ne znači da ćemo mi priječiti smanjenje plaća u slučaju većeg pada BDP-a. Naime, tražimo da se poštuje kolektivni ugovor koji predviđa pregovore o smanjenju i ako se stranke ne dogovore predviđa arbitražu.
Apsurd broj 1: Sindikati traže od socijaldemokratske vlade da poštuje potpisane kolektivne ugovore, a ona to odbija. Mudrima i poštenima dosta.
Ne samo da sindikati nisu tražili nikakve novce u ovoj godini, već mi nismo potraživali niti povrat izgubljenih novaca zbog smanjenja plaća. Dijabolična je laž koju je iznio Mrsić da smo potraživali 1,7 milijardi kuna za što na sreću imamo puno svjedoka. Iz te laži iskrivljeni umovi proizvode novu laž, da smo se uplašili pa sada od toga reterirali. Niti smo to tražili, pa onda nismo mogli niti odustati, ali bismo štrajk rado zaustavili poštenim dogovorom, pa smo u toj funkciji bili spremni odgoditi dogovor o materijalnim pravima za pregovore na jesen. Štrajk nam je sredstvo, a ne cilj.
Apsurd broj 2: Dakle, Vlada RH ne želi potpisati sporazum koji nju danas košta 0 kuna da bi zaustavila štrajk. Time pokazuje da ju se ne tiču štete koje će imati gospodarstvo i građani. Računa na to da će sindikate koji štrajkaju građani, javnost i mediji ove vlasti razapeti u štrajku i da će tako nepokorene sindikate uništiti. Moguće je sve, ali mogao bi se i prevariti.
Apsurd broj 3. U Sloveniji su imali sličnu situaciju prije mjesec dana. Isto su im smanjene plaće u javnim službama za 3%. Dogovorili su s Vladom vraćanje tih 3% za godinu i pol. Ako Vlada ne vrati, sindikati imaju pravo na štrajk koji će platiti Vlada. Dakle, slovenska Vlada vjeruje da će za to vrijeme doći do oporavka u Sloveniji. Hrvatska Vlada ne vjeruje da će za godinu i pol osigurati oporavak u Hrvatskoj. Predložili smo čak i to slovensko rješenje, ali ga je Vlada RH (tj. Mrsić) odbila s lakonskom frazom da Hrvatska nije Slovenija.
Apsurd broj 4. Uloga je mirenja pomiriti sukobljene strane i tako spriječiti štrajk. Mrsić u mirenju ne želi potpisati nikakav sporazum sa sindikatima koji su u sporu, čak i da se dogovorimo, već želi takav sporazum potpisati i sa sindikatima koji nisu u sporu. Traži da se u ponedjeljak i oni uključe u odlučivanje o rješenju spora. To je antologijska glupost, svjetski kuriozitet, jer sudbinu štrajka stotinjak tisuća ljudi predaje u ruke sindikatima koji nisu u štrajku. Mrsić se pri tome poziva na svoj Zakon o reprezentativnosti, koji ga to ne traži, ali mu to omogućuje, pa tako još i dokazuje kakvu je nakazu od zakona stvorio.
Apsurd broj 5. Mediji koji nekritički podupiru rad Vlade napadaju nas žestoko zato što smo navodno tvrdoglavi i nepopustljivi, ali nas isto tako napadaju čim saznaju da smo negdje popustili.
Apsurd broj 6. Mrsić na papiru koji je ponudio sindikatima, a mediji objavili, predviđa Sporazum u kojem će odrediti dinamiku i način porasta plaća, ali to nije spreman napraviti sada sa sindikatima u sporu, već nakon štrajka sa svim sindikatima, a zatim medijima izjavljuje da se Vlada ne može na tako nešto obvezati, a onda na kraju izjavljuje da će se taj Sporazum zvati Sporazum o očuvanju radnih mjesta što nije spomenuo uopće na sastanku. Svaka njegova riječ sudara se s prethodnom.
Kao što vidimo, cijela Hrvatska je u kandžama neodgovornih i neupućenih ministara kojima je dodijeljena moć veća od njihovih kapaciteta. Imamo posla s ljudima čiji autoritet izvire iz sile i moći, a ne iz znanja, ljudskosti i razuma.
Vilim Ribić
