Propaganda u doba korone i zašto je bitno da ju razumijete

Poštovani članovi,

pred nama se nalazi teško razdoblje. Ekonomski razmjeri pandemije koronavirusa još su uvijek nepoznanica, no bez obzira na to, napadi na javnu potrošnju od strane dijela poduzetnika, njihovih PR gurua i bliskih im ekonomskih analitičara u punom su jeku. Ekonomski kolač u Hrvatskoj se snažno smanjio što ugrožava interese poduzetnika. Profiti se tope, poslovi propadaju te oni spas vide u smanjenju vaših plaća i radnih mjesta. Propagandnom hajkom na javni sektor cilj im je stvoriti pritisak na politiku kako bi ona krenula u rezanje javne potrošnje. Manja javna potrošnja pak znači da bi porezi mogli biti manji, što bi jednima omogućilo opstanak, a drugima povećanje njihovih profita u budućnosti.

Iskustvo nam govori kako će ti napadi u nadolazećim mjesecima biti još agresivniji jer smo mi jedina relevantna brana nasrtaju na vaša radna mjesta i plaće. Budući da javni sektor, ali i sindikat, činite vi sami, u nastavku teksta kroz neke eklatantne primjere pokušat ćemo vam skrenuti pažnju na ulogu dijela medija (koji su i sami poduzetnici) i nekih pojedinaca, njihovu vezu s interesima poduzetnika i propagandu koju ta simbioza generira s ciljem utjecaja na širu javnost i politiku.

To je ključno kako bi mogli shvatiti zašto ćete u nadolazećim mjesecima možda i osobno biti stigmatizirani jer radite u javnoj službi i jer ste član Sindikata (moguće čak i od kruga Vama bliskih i dragih osoba). To je presudno kako bi sebi, ali i drugima oko vas mogli razjasniti što je propaganda, a što realitet.

Zašto su javni sektor i sindikati sada pod napadom

Isticanje potrebe za solidarnošću javnog sektora s poduzetnicima (onim istima koji su desetljećima zazirali od uporabe te riječi), potrebe rješavanja problema efikasnosti u javnom sektoru, kvalitete javnih usluga, broja zaposlenih i slično – sve je to u ovom trenutku zapravo šareni celofan.

Jasno je da u javnom sektoru postoji puno problema. Problem upravljanja, odgovornosti i kontrole prisutan je gotovo u svim segmentima javnih i državnih službi, a o lokalnoj i regionalnoj razini ne treba ni govoriti. Tu svako malo isplivaju slučajevi zbog kojih smo posramljeni što smo dio društva koje bira takve predstavnike. Problema sigurno ima i u javnim poduzećima. No, isto tako je jasno da ti problemi nisu nastali preko noći niti se preko noći mogu riješiti. Sigurno se ne mogu rješavati sada, u periodu duboke krize, ako ih mislimo rješavati produktivno. O štetnosti ekonomskih učinaka trenutnog rezanja plaća i zaposlenosti suvišno je više govoriti. To već cijeli svijet zna.

Međutim, cilj onih koji sada, u ovom trenutku, zagovaraju neke velike reforme i promjene u javnom sektoru, nije da se te reforme i provedu, da javni sektor postane kvalitetniji i efikasniji. U suštini oni ne znaju ništa o javnom sektoru niti o njegovim problemima. Oni u javnom sektoru vide samo novac koji bi rado spremili u vlastiti džep.

Njihov cilj će se lakše ostvariti ako se javnost uvjeri u to kako je javni sektor ekstremno velik i neučinkovit, kako su plaće ogromne i kako su sindikati i njihovi čelnici zlo ovog društva koje je potrebno skršiti jer nam inače prijeti potpuni ekonomski slom. I tu na scenu stupa propaganda čiji je cilj uvjeriti što veći broj građana da je ovo gore neupitna istina. Da bi se to uspjelo, činjenice i istina nisu bitni, baš kao ni metode. Cilj opravdava sredstva.

Index.hr i Davor Huić – propaganda par excellence

Ova vrsta propagande pojavljuje se ili jača na vrlo predvidljiv način, u vrijeme sindikalnih aktivnosti koje imaju za cilj popravljanje položaja radnika ili obranu njihovih prava i u nastavku prikazujemo neke eklatantne primjere.

Index.hr je u kontekstu otvaranja pregovora za osnovicu za 2019. pisao na sljedeći način:

Index.hr, Davor Huić i Boris Podobnik u kontekstu štrajka učitelja pisali su:

Index i Davor Huić u kontekstu trenutne krize pišu:

Ovakva propaganda protiv sindikata i pokušaji osobne diskreditacije čelnika sindikata, a sve s ciljem kako bi se stvorio što veći animozitet građana prema javnom sektoru i sindikatima kao relevantnim društvenim faktorima, nastavit će se u nadolazećim mjesecima jer su upravo sindikati crta obrane s kojom se treba obračunati kako bi se stiglo do cilja, a to ste vi, vaša radna mjesta i plaće. Imajte to na umu.

Neki mediji ne informiraju, već manipuliraju javnošću

Postoje eklatantni primjeri koji ukazuju kako Index.hr nema apsolutno nikakvu želju za objektivnim informiranjem svojih čitatelja. Pojašnjenje jednog takvog primjera, a koji se tiče plaća učitelja i nastavnika moguće je vidjeti ovdje. Naime, na netočno i manipulativno pisanje Indexa o plaćama učitelja i nastavnika reagirala je Matica hrvatskih sindikata s dva demantija i prikazom adekvatnih podataka i njihove interpretacije. Naravno, Index.hr te demantije nije želio objaviti. Nakon što se na Facebooku otvorila rasprava o predmetnim tekstovima te su neki sudionici postavili pitanje zašto Index.hr ne objavi i tekst Matice, Matija Babić je odgovorio: „Jer je subinteligentan. Bit će objavljen, skupa s odgovorima na njega.“ Naravno, ni jedan tekst Matice nije objavljen.

Drugi primjer je recentniji i odnosi se na vrlo tendenciozan tekst prof. Borisa Podobnika.

Prof. Podobnik na Indexu je promoviran kao vrhunski znanstvenik te je u konkretnom tekstu predstavljen kao „Prof. dr. Boris Podobnik prodekan je za znanost i šef Business Analyticsa na ZSEM-u te jedan od najcitiranijih hrvatskih znanstvenika. Profesor je fizike i matematike na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci i ekspert za interdisciplinarnu znanost, teoriju mreža, teoriju igara, migracije i korupciju“.

Taj vrhunski znanstvenik, naime, velik je dio svojih tendencioznih zaključaka i zapaljivih kvalifikacija na račun javnog sektora utemeljio na tablici s podacima za koje nije naveo izvor i koji već na prvu djeluju pomalo čudno.

Kod svakog ozbiljnog urednika takav bi tekst trebao upaliti crvenu lampicu. Kada je prof. Damir Stanzer na to želio upozoriti vlastitim opsežnim tekstom, Index.hr ga nije htio objaviti. Ipak, s određenim odmakom sam je Podobnik priznao da je podatke prepisao s Wikipedije (morao je da izbjegne veću sramotu, a vjerojatno zato nije ni naveo izvor u tekstu na Indexu) te da su podaci krivi, a neke je čak uspio i krivo prepisati s Wikipedije. Naravno, pepelom se nije posuo na Indexu, već na 24 sata.

Primjer s Podobnikovim tekstom vrlo je indikativan. Relativno čitan portal objavljuje tekst koji ne bi smio proći kod ni jednog ozbiljnog urednika. Stotine ljudi koji nisu u stanju sami razaznati koliko je dotični u pravu što se tiče podataka i teza čitaju taj tekst, a vjeruju mu više jer u tekstu piše da je čovjek vrhunski znanstvenik. Dodatno, tekst se širi društvenim mrežama, posredstvom pojedinaca poput Davora Huića i dopire do još većeg broja pojedinaca. Kada pojedinci propituju tekst jer stvari su i za mnoge neupućene pomalo čudne, reakcija ide u ovom smjeru:

Savršen primjer propagandne manipulacije javnošću!

Nedvojbeno je da je Index.hr direktnim i beskompromisnim pisanjem o temama u koje mnogi drugi mediji nisu imali hrabrosti ili želje ulaziti ponekad imao pozitivan efekt na našu javnost. No, i pokvaren sat dva puta dnevno pokazuje točno vrijeme. Primitivna razina pisanja Indexovih komentatora, a koja nipošto nije ograničena samo na teme koje se tiču sindikata, daleko nadmašuje sve te pozitivne efekte. O duhu Indexa sigurno najbolje govori sam njegov utemeljitelj Matija Babić i njegovo nedavno vulgarno opravdanje razloga zbog kojih je Index tražio pomoć od države u ovoj situaciji.

Mediji su isto poduzetnici i oni bi također željeli manje poreze

Nisu svi mediji u Hrvatskoj poput Indexa, no svejedno treba imati na umu da je većina njih u privatnom vlasništvu, odnosno da su mediji sami poduzetnici te da im je pozicija poduzetnika svakako mnogo bliža nego pozicija radnika. Oni s jedne stane ovise o poduzetnicima i prihodu od njihovog oglašavanja, a s druge strane i njima samima odgovaraju niži porezi. Njihova simbioza s poduzetnicima i njihovim interesima je zapravo prirodna te im je u tom kontekstu prirodna i zajednička borba za manju javnu potrošnju.

Cilj medijskog huškanja javnosti na sindikate i javni sektor (bilo ono brutalno i primitivno kao što to radi Index.hr ili perfidno kako to rade neki drugi portali i mediji) je zapravo u funkciji stvaranja pritiska na vlast. Nažalost, ni stanje naših javnih i neovisnih medija također nije dobro. Javni mediji često imaju indirektan, a ponekad i možebitno direktan politički pritisak. Dodatan problem je i nekompetentnost novinara i urednika koji, čak i kada imaju slobodu, ponekad nisu u stanju spoznati istinu i otvarati prave probleme već najčešće jašu na već nametnutim temama i razmišljanju većine.

No, bez obzira na sve te probleme s medijima, svojevrsna medijska kolonizacija politike je realitet u kojem živimo i mnoge smjerove djelovanja politike ne diktiraju činjenice i stvarne potrebe društva već javno mišljenje koje su kreirali mediji i propaganda. To ne predstavlja samo opasnost za sindikate i vas kao zaposlene u javnom sektoru, već to predstavlja relevantnu opasnost za cjelokupno društvo. Ako mediji stvore dovoljno uvjerljiv privid kako relevantan dio građana razmišlja na određeni način, postaje nebitno je li to zaista relevantan broj građana, kao što postaje relativno nebitno i je li to razmišljanje građana opravdano ili ne. Taj privid postaje realan politički pritisak, jasan signal što bi vlast trebala raditi.

O vašim egzistencijalnim pitanjima ne smije odlučivati propaganda

Moguće ja da će do potrebe za smanjenjem vaših prava doći zbog objektivnih ekonomskih razloga koje za sada još ne možemo sa sigurnošću procijeniti. Ako se ova kriza razvije u vrlo nepovoljnom smjeru i ako nas Vlada RH uvjeri u to kako je naše odricanje potrebno, znati ćemo primjereno reagirati i pronaći odgovarajući dogovor.

No, cijeli ovaj dugi tekst i primjere šaljemo vam kako bismo vam pokušali razjasniti da u nadolazećim mjesecima postoji realna opasnost da mediji i pojedinci zbog svojih partikularnih interesa agresivno potkopavaju sindikate i stigmatiziraju javni sektor, iznose netočne podatke i manipuliraju, a isključivo s ciljem kako bi stvorili privid potrebe rezanja vaših plaća i radnih mjesta. Morate to moći prepoznati.

Sindikat će se nastaviti boriti, koliko je to god u njegovoj moći da o vašoj sudbini i egzistencijalnim pitanjima ne odlučuje neutemeljena i huškačka propaganda, Index.hr i njegove manipulacije ili pak vesela poduzetnička družina okupljenja u Glas poduzetnika i njihovi propagandni stručnjaci sa slike niže.

Nadamo se da vam je ovo pismo razjasnilo neke stvari te da će i vam samima pomoći da se osobno u svojim sredinama sigurnije i s više argumenata borite za očuvanje svojih prava. Propaganda vas ne smije obeshrabriti. U tom kontekstu, u idućim tjednima truditi ćemo se u što je moguće većoj mjeri opskrbljivati vas konkretnim i relevantnim informacijama i podacima.

Ključne riječi:

Boris Podobnik, Davor Huić, index.hr, mjere štednje, propaganda, rezanje plaća, smanjenje plaća