Središnjice zatražile očitovanje ministra rada na zahtjeve o mirovinskoj reformi

Sindikalne središnjice MHS, NHS i SSSH uputile su ministru rada i mirovinskog sustava Marku Paviću pismo sa zahtjevima i stajalištima vezano uz prijedlog mirovinske reforme, a na koje očekuju konkretno očitovanje, s jasnim i konkretnim obrazloženjima. Ističu kako za ono što nije prihvatljivo očekuju argumente/dokaze, a ne uobičajeni odgovor kako ministarstvo ostaje pri svome prijedlogu.

Također, pismu je priložen i popratni dokument (dostupno: ovdje) u kojem se navode podaci za koje su sindikalne središnjice prethodno poslale zahtjev, a koje nadležno ministarstvo nikada nije dostavilo.

Pismo u nastavku prenosimo u cijelosti: 

Poštovani gospodine ministre!

Nastavno na sastanak o prijedlogu mirovinske reforme koji ste s predstavnicima reprezentativnih sindikalnih središnjica održali 24. rujna  2018. u HZMO-u,  na kraju kojega smo rekli kako se nećemo odazivati nijednom  pozivu za sastanak o mirovinskoj reformi ako niste voljni, uvjetno rečeno, dati bolju ponudu od „kompromisa“ koji ste ponudili na sastanku.

Stoga očekujemo Vaš odgovor o sljedećem:

STAJALIŠTA I ZAHTJEVI SINDIKALNIH SREDIŠNJICA O PRIJEDLOGU MIROVINSKE REFORME

I. Ubrzanje podizanja dobi za starosnu mirovinu

Stajališta i zahtjevi  sindikalnih središnjica:

• Podizanje dobi žena nastaviti istom dinamikom – tri mjeseca svake godine –  kako bi se 2030. godine (a ne 2027. godine kako se predlaže) izjednačile s muškarcima na 65 godina starosti;
• Odustati od podizanja dobi za starosnu mirovinu za žene i muškarce sa 65 na 67 godina (2031.-2038. godine kako stoji u važećem Zakonu o obveznom mirovinskom osiguranju/ZOMO, odnosno 2027.-2031. godine prema prijedlogu) i zakonski se vratiti na 65 godina, sve dok se očekivano trajanje života, općenito, kao i očekivano trajanje života u zdravlju nakon 65. godine u Hrvatskoj značajnije ne približi EU prosjeku;

OBRAZLOŽENJE: Očekivano trajanje života (Eurostat, rujan 2018.) u RH u 2016. godini niže je za 2,8 godina ukupno (3,2 godine M, 2,3 godine Ž) u odnosu na prosjek EU 28, s tim da prosjek EU 28 dižu razvijenije zapadne i sjeverne države članice. Države članice koje su s nama usporedive po očekivanom trajanju života uglavnom još nisu dosegle niti 65 godina kao uvjet za mirovinu (u mnogima to će se dogoditi tek 2030. godine), a kamoli ju počele podizati iznad toga. Prema projekcijama (Ageing Report 2018) niti 2050. godine, a čak niti 2070. godine Hrvatska se u očekivanom trajanju života neće značajnije približiti prosjeku EU 28, a kamo li razvijenijim EU članicama. Tako će 2050. godine Hrvatska za prosjekom EU 28 zaostajati za 2,1 godinu (2,3 godine M, 1,8 godine Ž), a 2070. godine za 1,5 godinu (1,7 godina M, 1,4 godine Ž). Očekivano trajanje zdravog života nakon 65. godine u 2016. godini u RH je dvostruko kraće od prosjeka EU 28, odnosno u RH za M iznosi 5,2 godine, a za Ž 4,9 godina dok je prosjek EU 28 za M 9,8 godina, a za Ž 10,1 godinu. Ovo su samo neki pokazatelji zaostajanja RH, prema službenim statistikama: Eurostat i dr. (više pokazatelja navedeno je u dopisu od 12.07.2018.). Životni vijek, život u zdravlju nakon 65. godine i sl. ovise o uvjetima života u stvarnom okruženju, radnim uvjetima i tehnologijama, stanju zdravstvene zaštite i njenoj dostupnosti i dr. što su neposredni razlozi hrvatskog zaostajanja za EU prosjekom te, posebice, za stanjem u razvijenim EU zemljama.

Podizanje zakonske razine ne znači da će ljudi do tada moći raditi, ali znači da će zbog ranijeg odlaska u mirovinu (jer ne mogu raditi i/ili ih se poslodavac želi riješiti i zaposliti mlađe) biti trajno kažnjeni nižim mirovinama i stoga siromašni u starosti. Nijedna vlada nema i ne može imati mandat ljudima učiniti tako nešto, već se dob može produžavati kada se ostvari okruženje koje će to omogućiti i kada  pokažu produženje života, posebice u zdravlju.

II. Starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika

Stajališta i zahtjevi  sindikalnih središnjica:

• Odustati od podizanja dobi za starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika (prema prijedlogu: 2019. 61, a 2027. 62 godine) i ostati pri sadašnjem rješenju (važeći ZOMO: 60 godina života i 41 godina staža);

OBRAZLOŽENJE: Smatramo kako osoba s najmanje 41 godinom staža osiguranja u efektivnom trajanju i 60 godina života, zaslužuje pravo na umirovljenje bez penalizacije ako se više ne osjeća sposobnom raditi, a ako može, zaslužuje stimulaciju za duži ostanak u svijetu rada jer pridonosi rasterećenju mirovinskog sustava.

III. Povećanje penalizacije odnosno trajnog umanjenja prijevremene starosne mirovine

Stajališta i zahtjevi sindikalnih središnjica:

• Odustati od povećanja penalizacije za prijevremeno umirovljenje odnosno od većeg trajnog umanjenja mirovina zbog odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu (prema prijedlogu: linearno 0,34% za svaki mjesec ranijeg umirovljenja neovisno o stažu; važeći ZOMO: proporcionalno, ovisno o godinama staža – više staža, manje umanjenje);
• Spremni smo razgovarati o postupnom skraćivanju broja godina za prijevremeno umirovljenje uz uvjet vraćanja 65 godina života za starosnu mirovnu i odustajanja od povećanja penalizacije;
• Tražimo da se ozbiljno razmotre mogućnosti uvođenja nekog oblika penalizacije za poslodavce koji radnike potiču na odlazak u prijevremenu mirovinu. To je moguće učiniti npr. povećanim obavezama uplate doprinosa, dokupom mirovine do pune mirovine ili nekim drugim oblikom fiskalne destimulacije, a takve mjere i postoje u nekim zemljama.

OBRAZLOŽENJE: Polazeći od činjenice da radnici u prijevremenu mirovinu najčešće odlaze pod pritiskom poslodavaca, dakle nedobrovoljno, a onda se njih kažnjava trajno nižim mirovinama, te polazeći od dobrih iskustava nekih drugih zemalja (koje ili nemaju mogućnost prijevremenog umirovljenja ili imaju manji broj godina i sl., te koje penaliziraju poslodavce na različite načine, ili imaju uvedenu mogućnost dokupa  staža) spremni smo otvoriti to pitanje, uz navedene uvjete, a sve kako bi se popravio položaj prijevremenih umirovljenika. Povećanje trajnog umanjenja prijevremenih mirovina, s obzirom na činjenicu nedobrovoljnog umirovljenja, neće za posljedicu imati duži ostanak u svijetu rada već porast siromaštva  starijih osoba.

IV. Poticanje dužeg ostanka u svijetu rada (stimulacija)

Stajališta i zahtjevi sindikalnih središnjica:

• Povećanje polaznog faktora za određivanje starosne mirovine za svaki mjesec kasnijeg odlaska u mirovinu tražimo za sve osobe koje u mirovinu odu kasnije od zakonske mogućnosti, konkretno: muškarci stariji od 65 godina, žene starije od 62 godine (2018., prijelazno razdoblje ka 65 godina) i dugogodišnji osiguranici (stariji od 60 godina s 41 godinom staža);
• Sukladno rečenom, protiv smo predloženog: povećanje polaznog faktora za određivanje starosne mirovine (samo) za osobu koja prvi put stječe mirovinu i ima 65 godina života i 35 godina mirovinskog staža, s 0,15 na 0,34 posto za svaki mjesec kasnijeg odlaska u mirovinu, i ukidanja istoga prava dugogodišnjim osiguranicima (prema važećem ZOMO imaju pravo na stimulaciju);

OBRAZLOŽENJE: Mogućnost utjecaja na povećanje mirovine tražimo za sve koji u mirovinu odu kasnije od zakonske mogućnosti (M 65+, Ž 62+ i dugogodišnji osiguranici 60+), bez diskriminacije. Vladinim prijedlogom samo će oni koji i sada ostaju raditi nakon 65. (profesori na na fakultetima i sl. koji već imaju mirovine znatno iznad prosjeka) moći imati više mirovine, primjerice i za 20,4%  za pet godina dužeg rada.  To bi značilo da, primjerice, dugogodišnji osiguranik brodograđevni radnik, ukidanjem svoje stimulacije od 0,15% za svaki mjesec dužeg ostanka u svijetu rada nakon 60. godine života,  financira rast mirovine fakultetskog profesora kome će stimulacija nakon 65. godine života rasti s 0,15 na 0,34%  za svaki mjesec dužeg ostanka u svijetu rada! Dugogodišnji osiguranik može ne otići u mirovinu sa 60 godina već raditi još pet godina ali bez prava na povećanje svoje mirovine, dok će fakultetski profesor, koji već sada radi do 70. godine, a često  na poziciji ostaje i duže, jer može, imati i 20-30% veću mirovinu! Valjda je cilj stimulirati sve da u mirovinu ne odlaze onda kada zakon kaže da mogu, već da ostanu raditi i ne opterećuju mirovinski sustav. Sve koji mogu raditi duže od zakonske razine, treba na isti način, bez diskriminacije, poticati da ostanu u svijetu rada. Prilika je to i ženama da utječu na visinu svoje mirovine koje značajno zaostaju za mirovinama njihovih muških kolega.

V. Pravo na izbor povoljnijeg rješenja prilikom umirovljenja (samo I. ili i II stup) 

Stajališta i zahtjevi sindikalnih središnjica:

• Podržavamo pravo osiguranika na izbor povoljnijeg rješenja u trenutku umirovljenja, ali smo protiv povećanja uplata u II. mirovinski stup (prema prijedlogu: s 5 na 5,5 pa na 6%) na štetu , javnog  stupa (s 15 na 14,5 pa na 14%) dok se istovremeno, dok traje javna rasprava, iz medija može vidjeti kako Vlada ni sama još ne zna što će napraviti. S tim u vezi, otvara se i pitanje prava na 27% dodatka na mirovine  (korekcija uvedena radi ublažavanja razlike u mirovinama starih i novih umirovljenika, u istom, javnom sustavu);
• Protivimo se postojećem modelu individualne kapitalizirane štednje u II. stupu. Smatramo da teze koje je iznijela Vlada (samo tri posto osiguranika s najvišim plaćama imat će koristi od II. stupa) potvrđuju naše inzistiranje da se izradi temeljita analiza dosadašnjih troškova i koristi njegovog uvođenja, kao i dugoročne projekcije njegovog učinka na mirovinski sustav na osnovu kojih treba sagledati moguće alternative, uključujući i eventualno ukidanje II. stupa i vraćanje cjelokupnog mirovinskog osiguranja u I. stup.

 Poštovani gospodine ministre!

Navedeno je minimum sindikalnih stajališta i zahtjeva na koje očekujemo Vaše konkretno očitovanje: što je MRMS-u kao predlagatelju mirovinske reforme prihvatljivo, a što nije. Za ono što nije prihvatljivo očekujemo argumente/dokaze a ne uobičajeni odgovor kako ministarstvo ostaje pri svome prijedlogu.

Uz dopis dostavljamo i privitak o podatcima koje smo tražili a nismo dobili, na kojima i dalje inzistiramo.  Traženo je dijelom vezano uz naš zahtjev, ali i potporu koju dajemo dugogodišnjoj preporuci Vijeća EU i Komisije o  usklađivanju odredbi o mirovinama za posebne kategorije korisnika s općim pravilima za umirovljenje.

Podsjećamo kako smo 2017. nakon tematskih rasprava u sklopu Europskog semestra, a posebice nakon izrade Nacionalnog programa reformi 2017. više puta inicirali formiranje radne skupine za mirovinsku reformu koja je trebala doista raditi na reformi temeljem analitičkih podloga (a ne biti skupina kojoj se reforma prezentira). Svaki puta smo isticali kako mirovinska reforma odnosno radnici te sadašnji i budući umirovljenici, zaslužuju odgovoran i predan rad na reformi koja je trebala otkloniti negativne efekte bivših reformi i intervencija u mirovinskom sustavu (za koje smo upozoravali  da će se dogoditi), kao i trasirati smjer, mjere i dr. za budućnost. Također smo isticali kako si za to trebamo dati dovoljno vremena.

S obzirom na visoku razinu neslaganja o prijedlogu, te s obzirom na očekivane negativne efekte po radnike, ali i mirovinski sustav, na koje smo već upozoravali (među ostalim i bijeg većeg broja radnika u mirovinu koji se može očekivati krajem godine zbog nesigurnosti o tome što reforma donosi), držimo kako bi najmudrije bilo povući prijedlog i vratiti ga radnoj skupini.

I na kraju, još jednom, s obzirom da se propustili pisano odgovoriti na naš dopis od 12.07.2018. i dostaviti podatke koje smo tražili, do pisanog očitovanja MRMS-a na ovaj dopis i privitak, predstavnici sindikalnih središnjica neće se vratiti za stol nijedne radne skupine u mirovinskom sustavu, već će na „nasilno“ uvođenje mirovinske reforme odgovoriti svim raspoloživim i zakonom dopuštenim sredstvima.

S poštovanjem,

Mladen Novosel, SSSH, predsjednik
Krešimir Sever, NHS, predsjednik
Vilim Ribić, MHS, predsjednik

Ključne riječi:

mirovinska reforma, očitovanje, sindikalne središnjice