Socijalno-ekonomska ponuda na parlamentarnim izborima 2020.

Matica hrvatskih sindikata u ime 60 tisuća članova na području zastupanja 250 tisuća ljudi koji plaću primaju iz proračuna (s njihovim obiteljima oko 700 tisuća ljudi), a u interesu nekoliko milijuna građana, radnika, umirovljenika i studenata čija kvaliteta života ovisi o zdravstvu, obrazovanju, skrbi za starije i nemoćne, kulturnoj ponudi, javnoj sigurnosti, zaštiti granica… upozorava hrvatske birače da su se u moru nevažnih i manje važnih sporenja političkih stranaka izgubila iz fokusa najvažnija pitanja stanovnika naše zemlje.

POLITIČKA KLASA BEZ ODGOVORA NA NAJVAŽNIJA PITANJA ZEMLJE

Sudbina Hrvatske ovisi o iseljavanju njenih građana. Zaustavljanje egzodusa ovisi o ekonomskoj situaciji, o društvenoj povezanosti i sigurnosti ljudi te o povjerenju u institucije države.

Plejada novokomponiranih političara i diletantskih politika ruši ove ciljeve. Njihova uvjerenost u vlastitu spasiteljsku misiju to je veća što su im uvidi manji. Jeza obuzima upućene kada vide što većina stranaka nudi. To su trivijalna, pojednostavljena rješenja, a obično se svode na magičnu formulu koja se zove smanjenje poreza poduzetnicima, a sve pod firmom brige za radna mjesta (Most, Domovinski pokret, Pametno). Takvi vide javni sektor i državu kao uzrok svih problema pa je i rješenje pojednostavljeno i glasi – smanjenje javne potrošnje.

Svi drugi stvarni ekonomski problemi u zemlji – pasivnost države u ekonomskoj politici, nedostatne javne investicije u izostanku privatnih, izostanak industrijske politike (a sve to zbog nerazumnog ulaska u nedovršenu eurozonu), propuštena tečajna politika, skučene kreditne linije unatoč obilju novca u bankama, privilegirani položaj banaka – sakrili su se iza borbe protiv glavnog neprijatelja Republike Hrvatske, tzv. uhljeba, pri čemu, uslijed medijske hajke, većina misli na radnike u javnom sektoru. Uhljebi su političkoj eliti važniji problem nego korupcija, stanje u pravosuđu, društveno raslojavanje i bogaćenje već bogatih, urušavanje institucija i državnog aparata.

Čak je i SDP objavio reklamu „Hrvatska bez uhljeba“. Time SDP sugerira da su građani u javnom sektoru najrelevantniji ekonomski problem koji će spasiti Hrvatsku i plovi na istom valu obmana, kao i poduzetničke udruge, koje tvrde da su porezi visoki jer imamo puno uhljeba.

Uhljeba imamo i to su oni koje u javni sektor nisu doveli sindikati, već isključivo vlade HDZ-a i SDP-a. Sada nam te iste političke opcije kao rješenje naših razvojnih, društvenih i ekonomskih problema nude borbu protiv tih nekih, nama imaginarnih uhljeba koji nikad neće biti prokazani niti maknuti s državnog proračuna jer o njima ovise poluge političke moći.

Čak kada bi i njihovo uklanjanje bilo poželjno za politiku i moguće, ono ne može doprinijeti relevantnom smanjenju poreza, osim ako u uhljebe ne strpamo sve radnike u javnim i državnim službama. Očito da neki radna mjesta ne bi uzimali uhljebima već upravo radnicima u javnim i državnim službama jer nude privatizirano zdravstvo i obrazovanje, kao primjerice tzv. Domovinski pokret i to na masovnu štetu stanovnika domovine. Nude tržište u javnom sektoru. Građanima nisu rekli koliko bi koštalo liječenje od korona virusa kada bi cijenu određivala  ponuda i potražnja. Potražnja bi bila ogromna, ponuda zdravstvene usluge skučena, a cijene bi otišle u nebo.

SMANJENJE POREZA – OPASNA PREDIZBORNA OBMANA

Smanjenje poreza korisna je mjera ekonomske politike. Međutim, upućeni znaju da u RH više za to nema prostora, osim ako politička klasa ne namjerava razoriti socijalnu državu i ostaviti na vjetrometini najugroženije dijelove društva, one siromašnije, slabije i starije. Po svemu sudeći to i jeste prikriveni cilj Mosta, Domovinskog pokreta i stranke Pametno jer ne mogu zahtijevati daljnje smanjenje poreza kada Hrvatska već ima jednu od najnižih stopa poreza na dobit i poreza na dohodak te smiješno mali porez na imovinu i nasljedstva.

Manji porezi u ovim okolnostima za posljedicu mogu imati samo radikalno rezanje javne potrošnje, a takvo rezanje za posljedicu ima rušenje standarda građana jer će s vremenom poskupjeti zdravstvo za većinu građana, baš kao i obrazovanje, mreža socijalnih prava će se suziti, briga za starije i ugrožene skupine prebacit će se s društva na pojedinca. Iako se ne čini da SDP i HDZ misle demontirati socijalnu državu, ipak primjećujemo da su se i oni utopili u poduzetničke tlapnje pa nude smanjenje poreza na dividendu (SDP), Most na dobit, a HDZ i na dobit i na dohodak (i to smanjenje poreza onima s najvećim plaćama).

U Hrvatskoj je samo PDV veoma visok, i mora biti visok jer su drugi porezi niski. On u većoj mjeri opterećuje siromašnije slojeve nego bogate, a čini glavni izvor poreznih prihoda. No, većina hajke na visoko porezno opterećenje ne dolazi od građana, već od poduzetnika.

Političke stranke šalju nedvosmislenu poruku kako su spremne veći teret nadolazeće krize prebaciti na leđa radnika i siromašnijeg dijela stanovništva umjesto na one koji imaju najviše. Sve stranke pažljivo čuvaju imovinu bogatih. Ne smije se zaboraviti – poduzetnici im financiraju predizborne kampanje. Stoga, ova kampanja izgleda kao da na ovim izborima glasuju samo poduzetnici, ali ne i ostali građani.

SDP i Most nude rezanje parafiskalnih nameta, a da ne kažu kojih. Poduzetnike se može osloboditi parafiskalnih nameta tako da se potrebe koje se iz njih financiraju prebace na leđa građana povećanjem njihovih poreza ili ukidanjem tih potreba koje najčešće služe društvu i zajednici (npr. vodni doprinos, spomenička renta, a stare društvene institucije nastoje se uništiti time što im se ukida obavezna članarina).

Osim političke platforme Možemo nitko drugi ne spominje uvođenje novih poreza koji ne bi pogađali prosječnog građanina, a mogli bi nadomjestiti potrebno umanjenje PDV-a. Platforma Možemo donosi primjeren okvir porezne politike u kojem se zalažu za ravnomjernije porezno opterećenje i više progresivnosti, uvođenje primjerenog oporezivanja nasljedstva i prebacivanje poreznog tereta na imovinu, što predstavlja zdrav balans između interesa poduzetnika i ostalih građana, između onih koji imaju više i onih koji imaju manje. U tom smislu Hrvatskoj je potreban porez na višak nekretnina, porez na internetske divove, zeleni porezi, porez na financijske transakcije privilegiranog bankarskog sektora, itd.

NESPOSOBNA POLITIKA PODUPIRE NEUSPJEŠNE PODUZETNIKE

Kada se porezi više ne daju smanjivati, a da se ne ugroze temeljne vrijednosti zajednice, sposobna politika mora znati upotrijebiti druge mjere iz opsežnog repertoara koji joj stoji na raspolaganju.  Smanjenje poreza i plaća, uvijek su slamka spasa neuspješnim poduzetnicima, onima koji nisu u stanju svoju konkurentnost graditi na inovacijama i boljoj organizaciji, već na pritisku na snižavanje troškova i poreza.

Stoga ne čudi da upravo oni rade najveći pritisak na javni sektor. Bezidejna politika nema puno izbora nego raditi za interese neuspješnih poduzetnika.

Što nas očekuje ako se predizborni planovi ostvare? Rezanje poreza kako bi se odobrovoljili neuspješni poduzetnici s jedne strane, te rezanje kvalitete i dostupnosti egzistencijalnih javnih usluga, pritisak na plaće i broj zaposlenih i na taj način daljnje potkopavanje kvalitete javnog i državnog aparata s druge. Da bi porezi mogli biti manji, ulaganje u te sustave će trpjeti, a krajnja konzekvenca bit će još niži standard tih usluga prema građanima.

Teret teške krize ne smije se prelomiti samo preko leđa običnih građana i radnika niti hajkom na javne usluge koje su esencijalne za građane, posebno one siromašnije. Politika treba imati hrabrosti u većoj mjeri teret prebaciti na bogatije dijelove društva. Hrvatska treba više progresivnosti u oporezivanju svih oblika dohotka, prebacivanje poreza s potrošnje na nekretnine, imovinu i velika nasljedstva.

Nažalost, tri najveće političke opcije ne nude takve ideje.

U Zagrebu, 28. lipnja 2020.

ZA MATICU HRVATSKIH SINDIKATA

Vilim Ribić, predsjednik

Matija Kroflin, makroekonomist

Ključne riječi:

ekonomska kriza, parlamentarni izbori, porez na dohodak, porez na imovinu