Tko o čemu, EPH o “sindikalnoj palači”
Čini se kako je u redakciji Jutarnjeg lista opet siromašan dan po pitanju bitnih vijesti i događaja, čim se po ne znamo koji put bave “sindikalnom palačom” Matice hrvatskih sindikata.
Čini se kako je u redakciji Jutarnjeg lista opet siromašan dan po pitanju bitnih vijesti i događaja, čim se po ne znamo koji put bave “sindikalnom palačom” Matice hrvatskih sindikata.
O ovoj najnovijoj u nizu dosad objavljenih svinjarija Jutarnjeg ne isplati se previše trošiti vrijeme, jer sve što piše je obična laž. Za bilo kakvu eventualnu štetu nastalu prilikom izgradnje, a koja tišti gospodina Abazija, odgovornost ionako snose izvođači, a ne investitor. Međutim, teško je ne osvrnuti se na kontinuirano dosljedan izbor epiteta pri opisivanju nove zgrade: “grandiozna”, “velika”, “raskošna”, “ogromna”, “velebna”, “pompozno izgrađena”, “palača”. Doista, čitajući ovaj naručeni uradak Jutarnjeg prosječan čovjek se prvo zamisli nad nepreglednim bogatstvom hrvatskog jezika, a zatim nad teškom sudbinom autorice koja jednu običnu poslovnu zgradu doživljava na tako spektakularan način. Zamislite, ima čak osam katova i tri podzemne etaže! Čitatelj manje upućen u geografske relacije mogao bi lako pomisliti kako je radnja ove priče smještena u neki zaselak negdje u ekvatorijalnom pojasu Afrike, a ne u širi centar Zagreba. Nameće se pitanje kako autorica nije našla za shodno istaknuti i naprosto nevjerojatnu činjenicu kako je zgrada u cijelosti izgrađena od pravog pravcatog betona!?
No da ne duljimo, uvjerite se sami u toliko puta dokazanu objektivnost i profesionalnost izdanja EPH:
