Umjesto ljudima u štrajku, Vlada bi plaću trebala umanjiti sebi

Sindikat znanosti odluku Vlade o neplaćanju dana provedenih u štrajku zaposlenika u pravosuđu smatra neprimjerenom. Riječ je o potezu koji predstavlja korak unazad u dostignutim demokratskim standardima i još jednu potvrdu katastrofalne politike plaća u RH.

Nakon što nije uspjela sudskim putem, štrajk u pravosuđu Vlada je odlučila slomiti neisplatom plaća onima koji štrajkaju, činom koji dodatno obezvrjeđuje poziciju tih ljudi i pokazuje zabrinjavajuću razinu socijalne neosjetljivosti odgovornih u vlasti. Zahtjevi pravosudnih zaposlenika nisu posljedica nerealnosti štrajkaša, već njihovog dugogodišnjeg zanemarivanja od strane Vlade i teške egzistencijalne krize u koju ih je gurnula inflacija. Plaće su im godinama iznimno niske, nemaju reprezentativan sindikat koji bi ih mogao zastupati u pregovorima s Vladom i ne čudi da ih je takva situacija otjerala preko ruba.

Politika plaća u Hrvatskoj najčešće se svodi na kalkuliranje Vlade kako na svojim zaposlenicima što više uštedjeti. U takvim okolnostima svaki ministar ispod stola pokušava izboriti bolju poziciju za svoj resor pa se parcijalno i nesustavno narašavaju međuodnosi u plaćama, a neki vitalni dijelovi sustava ostaju potpuno zaboravljeni. Suludo je da državni tajnik ili čak i ministar imaju manju plaću od voditelja neke službe unutar tog istog ministarstva.

U upravljanju plaćama donesene su i brojne politički krive procjene. Primjerice, od 2012. do 2015. Vlada je zaposlenima u javnim i državnim službama zakonima uskratila pojedina materijalna prava iz tada važećih kolektivnih ugovora, suprotno međunarodnim konvencijama. 2016. godine Vlada je prevarila sve svoje zaposlenike skandaloznim izigravanjem kolektivnog ugovora o povratu oduzete osnovice od 6 posto i time bitno narušila odnose sa sindikatima. Tri godine kasnije, Vlada je promašila razumijevanje stanja u kojem se nalazio sustav prosvjete što je dovelo do dugotrajnog štrajka, a prošle godine svojim je zaposlenicima priuštila najveći pad realnih plaća u zemlji. Od egzistencije zaposlenika važniji je bio višak u proračunu.

Umjesto jačanja kolektivnog pregovaranja, Vlada ga je ove godine zamijenila nesustavnim ispunjavanjem parcijalnih zahtjeva, a kada su stvari zbog takvog djelovanja izmakle kontroli, probleme je rješavala arbitrarnim povećanjem plaća. Iako je takvo povećanje imalo određeno socijalno opravdanje, stvorilo je dodatne neravnoteže koje bi mogle biti problem prilikom izrade novog sustava plaća u javnim i državnim službama s kojim se Vlada i sindikati moraju uhvatiti u koštac ove jeseni.

S ovakvim pristupom plaćama, štrajkove poput ovoga nije teško očekivati. Kroničan manjak radne snage, institucije bez adekvatnih kadrova, država bez politike. Izvorište ovih problema je u politici plaća i umjesto kažnjavanja ljudi na egzistencijalnom rubu i bez drugog izbora doli štrajka da ukažu na svoju neizdrživu poziciju, bilo bi primjerenije da Vlada sama sebi prestane isplaćivati plaću sve dok ne uredi sustav plaća na adekvatan i pravedan način.

Štrajk u pravosuđu pokazuje kako štrajkanje uvijek ima smisla, čak i kada rezultati nisu izvjesni, jer u fokus stavlja probleme. Bez njega, pitanje je bi li pravosuđe u odnosu na zdravstvo, obrazovanje i druge velike sustave došlo do izražaja, ali nakon njega – na koji god način on završio – Vlada pitanje plaća u pravosuđu neće moći ignorirati. Dakle, štrajk je već itekako uspio!

Za Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja,

Matija Kroflin,
glavni tajnik

Ključne riječi:

neisplata plaća, povećanje plaća, štrajk pravosudnih službenika, Vlada RH