Autonomija u kojoj se Sveučilištem upravlja na Borasov i Čovićev način je besmislena i štetna

Na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu, koja je održana u utorak, 20. travnja, 2021. putem Zoom platforme, nastavljen je niz neprimjerenih zbivanja, zbivanja koja nas rastužuju i čine gnjevnim, istovremeno.

Sjednici je, kao i sve ove godine, sudjelovala kao sindikalni predstavnik izvanredna profesorica Vesnica Garašić, naša predsjednica Velikog vijeća. Njen izvještaj je u tolikoj mjeri uznemirujući da smo se osjećali obavezni da vas ovim putem o tome izvijestimo.

Na sjednici je donesena, za akademsko funkcioniranje Sveučilišta izuzetno opasna odluka o smjeni predsjednika Odbora za proračun, profesora Zorana Nakića. Da podsjetimo, profesor Zoran Nakić je zajedno sa svim drugim članovima Odbora, u jeku sveučilišne krize u veljači ove godine, nakon niza upozorenja na Senatu, morao potražiti pomoć medija da bi upozorio na nemogućnost funkcioniranja Odbora i to zbog potpunog ignoriranja Odbora od strane prorektora za financije Lazibata i nemogućnosti dobivanja traženih financijskih podataka od strane prorektora i rektora. Za sve članove akademske zajednice Sveučilišta u Zagrebu bi trebala biti alarmantna informacija da Odbor nije mogao imati uvid u prihode i rashode Rektorata koji uključuju ne samo sredstva od subvencija participacija, već i vlastita sredstva kojima raspolaže Sveučilište. Da su onemogućeni u svom radu, pismeno su se izjasnili svi članovi Odbora.

Uprava Sveučilišta, sada kada je „preživjela“ krizu, evidentno kreće u otvoren obračun sa svima onima koji su ih „mogli koštati pozicije“ pa tako i s predsjednikom Odbora za proračun, profesorom Nakićem. Senat je, bez velikog protivljenja (6 glasova protiv i 13 suzdržanih) smijenilo čestitog čovjeka koji se odgovorno ponašao prema zaduženju kojeg se prihvatio.

Još jedna problematična točka bilo je davanje suglasnosti na program rada predloženika za dekana Fakulteta hrvatskih studija. Sindikat je ranije upozorio rektora Borasa pisanim putem da se izbor dekana na FHS-u provodi protivno odredbama Zakona, Statuta Sveučilišta i Statuta FHS-a, jer redovnog dekana ne biraju zaposlenici fakulteta, odnosno njihovi izabrani predstavnici, već oktroirano privremeno fakultetsko vijeće imenovano od Senata, a koje za to nije ovlašteno. Kada je na to upozorila predstavnica Sindikata, izvanredna profesorica Vesnica Garašić, uslijedila je lavina osobnih uvreda od strane rektora Borasa i prorektora Čovića na njezin račun. Žalosti nas što je profesorica Garašić braneći prava svojih kolega na FHS-u bila izložena takvom brutalnom osobnom napadu, a s neskrivenom razočaranjem se suočavamo sa činjenicom da nitko od članova Senata nije stao u obranu barem kulture dijaloga na sjednicama Senata.

I ovog puta su visoko obrazovani ljudi, dekani, bez posebnog interesa za cijeli slučaj, bez želje da prethodno čuju savjet svojih pravnih službi, glasali za nezakonit postupak.

Pitamo se do koje mjere u brizi za svoje ustanove može ići nebriga dekana za sudbine drugih, drugih fakulteta, drugih dekana, drugih profesora istog sveučilišta. Može li ići do nebrige o zakonitosti vlastitog postupanja zato jer bi propitivanje rektorovih prijedloga moglo dovesti u pitanje financiranje njihovih ustanova? To je važno pitanje na kojem će se lomiti i odluke o mogućem proširenju sveučilišne autonomije. Odgovornost sveučilišta sveukupnoj zajednici za svrhovito korištenje javnih resursa je u temelju svake sveučilišne autonomije, takve autonomije koju će Sindikat zastupati na svakom koraku. Ali autonomija nije samovolja. Autonomija u kojoj se Sveučilištem upravlja na način koji to rade Boras i Čović je besmislena i štetna autonomija.

A primjera ima na svakom koraku. Odluka rektora Borasa i njegovog Rektorskog kolegija da će plaću, koju je Ministarstvo znanosti i obrazovanja uskratilo prorektoru Čoviću zbog nezakonitog radnog odnosa nakon 70. godine života, isplaćivati Rektorat Sveučilišta u Zagrebu zasigurno ne spada u kategoriju odgovornog korištenja javnih sredstava. A ni tu odluku ni na koji način dekani nisu doveli u pitanje.

Štoviše, da bi svoj nezakoniti radni odnos zaštitio odlukom Senata, prorektor Čović je Senatu predložio na verifikaciju novu odluku, po kojoj će ubuduće Senat, a ne Nacionalno vijeće kako je to Zakonom predviđeno, odlučivati jesu li ispunjeni svi zakonski uvjeti za produljenje radnog odnosa iza 65. godine života, npr. istom tom prorektoru Čoviću. Na ovaj prijedlog je komentar imala jedino profesorica Garašić ukazavši na protuzakonitost odluke. Ni ovog puta profesorica Garašić nije bila pošteđena osobnih uvreda od strane dvaju prorektora, Čovića i Šimprage, te rektora Borasa. Ni ovog puta nitko od članova Senata nije stao u zaštitu profesorice. I ovog puta je svima duboka šutnja bila najpragmatičnija odluka. I usprkos savjetu dekana Pravnog fakulteta profesora Glihe da se odluka odgodi, Senat je s 11 suzdržanih i 55 glasova ZA usvojio i ovu, nesumnjivo protuzakonitu odluku.

Za Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja,

prof. dr. sc. Petar Pervan,
predsjednik Sindikata, v.r.

Ključne riječi:

Ante Čović, autonomija sveučilišta, Damir Boras, senat sveučilišta, sjednica Senata