Iz izvještaja evaluatora o zagrebačkom sveučilištu
U petak, 29. travnja, 2011., doc. dr. sc. Vesnica Garašić prisustvovala je u auli Rektorata prezentaciji evaluacije Sveučilišta u Zagrebu, čiji izvještaj ovdje dostavljamo. Evaluaciju provodi IEP (Institutional Evaluation Programme) tim stručnjaka koji djeluju kao servis u okviru EUA (European University Association). Iako su poziv na prezentaciju dobili svi članovi Senata, aula je „zjapila“ neugodno […]
U petak, 29. travnja, 2011., doc. dr. sc. Vesnica Garašić prisustvovala je u auli Rektorata prezentaciji evaluacije Sveučilišta u Zagrebu, čiji izvještaj ovdje dostavljamo. Evaluaciju provodi IEP (Institutional Evaluation Programme) tim stručnjaka koji djeluju kao servis u okviru EUA (European University Association). Iako su poziv na prezentaciju dobili svi članovi Senata, aula je „zjapila“ neugodno poluprazna.
IEP-tim je svjestan činjenice da je Hrvatska u prijelaznom razdoblju pripojenja EU i u dokumentu će opisati kako oni vide Sveučilište, s naglaskom da će pristup biti prije svega prijateljski sa željom da se podupru promjene na bolje. Oni će se koncentrirati na Sveučilište kao cjelinu, a ne na pojedine sastavnice (koje su u međuvremenu posjetili). Voditelj tima je dao zatim nekoliko informacija o samom IEP-u, naglasio da je dosada već provedeno 260 evaluacija raznih sveučilišta, i to u 35 zemalja Europe.IEP-tim je zaključio da je Sveučilište u Zagrebu unutar Hrvatske tzv. „flagship university“ (flagship = najbolji brod u floti) koje ima specijalne odgovornosti. Ono je karakterizirano velikom autonomijom, slabom svjesnošću o društvenoj odgovornosti, vrlo je fragmentirano i djeluje kao konfederacija fakulteta.
Kao pozitivne strane Sveučilišta IEP-tim je naveo da je Sveučilište napravilo otvoreno i kritično samoevaluacijsko izvješće, da postoji pohvalna ambicija rektora i njegovog tima za promjenama, da postoji spremnost za implementacijom istraživačke strategije kao i okvir za uvođenje osiguranja kvalitete, da postoji razvijen „e-learning“, da su neke istraživačke grupe unutar Sveučilišta dobro utemeljene i izvode međunarodno kvalitetna istraživanja.U okviru uprave i menadžmenta, kao negativne strane IEP-tim ističe da su vizija i misija Sveučilišta neelaborirane i neusuglašene, da ne postoji dobar strateški plan, da je Sveučilište karakterizirano neintegriranom federalnom strukturom. IEP-tim preporučuje razviti takvo upravljanje koje će omogućiti poboljšanje integracije, minimalizirati birokraciju i delegirati funkcije na niže razine. Potrebno je razviti Područna vijeća i raditi u skupinama („clusters“).
U okviru nastave, IEP-tim naglašava da ako se i provodi kakav proces ispitivanja kvalitete na Sveučilištu u Zagrebu, on se provodi prije svega kao proces kontrole, a ne u cilju poboljšanja, npr. rada naših profesora. Pravi „feedback“ od strane studenata na rad profesora zapravo ne postoji. IEP-tim ističe mnogobrojnost pritužbi na proces implementacije Bologne, koja se reflektira i u kompliciranoj proceduri za studente.IEP-tim preporučuje da primjena Bologna principa mora biti vrlo stroga i konzekventna i da treba osigurati bolje informacije o studijskim programima. U okviru istraživanja, IEP-tim ponovno uočava fragmentiranost, nestrukturiranost, neslijeđenje vizije, slabu internacionalnu vidljivost, a rezultati istraživanja nisu u skladu sa oznakom Sveučilišta u Zagrebu kao „flagship university“. IEP-tim preporučuje razvijanje istraživačke strategije sa naglašenim ključnim prioritetima, moderniziranje pristupa doktorskim studijima, te natjecanje i dobivanje više internacionalnih kompetitivnih sredstava.
Dodatno, IEP-tim naglašava da postoji vrlo nizak nivo mobilnosti kako nastavnog kadra tako i studenata. Rijetka su istraživanja koja su multidisciplinarna, a količina inovacijskih studijskih programa je jednostavno premalena. Sveučilište u Zagrebu ima velik broj zaključenih međusveučilišnih ugovora, ali koji su neaktivni.IEP-tim preporučuje sveobuhvatnije planiranje mobilnosti zaposlenika, kako bi ono postalo više usmjereno cilju Sveučilišta. Potrebno je dozvoliti veću mobilnost zaposlenika osobito korištenje sabatikala, reducirati preklapanja studijskih programa i uvesti godišnja izvješća o radu, a internacionalne aktivnosti Sveučilišta i njegovih zaposlenika moraju biti diskutirane na Senatu i evaluirane.Na kraju IEP-tim je ocijenio da postoji hitna potreba za promjenama na Sveučilištu u Zagrebu, jer se vanjski svijet mijenja mnogo brže. Sveučilište u Zagrebu mora izabrati više orijentirani proaktivni pristup, razviti veću razinu povjerenja i transparentnosti unutar samog sebe.
Nakon ovog izvješća postavljeno je dva, tri pitanja iz auditorija, o načinu rangiranja sveučilišta u svijetu, te o načinima upravljanja sveučilištima, osobito s obzirom na prijedloge novih zakona. Voditelj IEP-tima je odgovorio da postoje različite metodologije rangiranja, ali po mnogima je Sveučilište u Zagrebu nisko rangirano. Na pitanje o tome da li i u drugim sveučilištima u Europi Senat više nije ključan u donošenju najvažnijih odluka Sveučilišta i da li je to u redu, voditelj IEP-tima je rekao da im zakone zemalja u kojima evaluiraju sveučilišta nije dozvoljeno komentirati. Vidjevši razočaranost u auditoriju, jedan od mlađih članova tima nadopunio je voditelja komentiravši da se u većini europskih zemalja tradicionalni način upravljanja sveučilištima duboko promijenio.Izvještaj gđa Garašić zaključuje s ovim riječima. „Moj zaključak bi bio da većinu onoga što smo čuli od evaluatora znamo i sami, poznajemo i prednosti i nedostatke Sveučilišta u Zagrebu, pitanje je kako razviti učinkovite mehanizme, i zaobići otpore unutar same akademske zajednice, da do promjena na bolje zaista i dođe“.
