Nitko u RH nije iznad zakona osim Uprave Sveučilišta u Zagrebu

Odluka o uskrati suglasnosti Senata Sveučilišta u Zagrebu na program predloženika za dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu, donesena na sjednici Senata 28. travnja, 2020. godine sadržajno i pravno neutemeljeni je akt Sveučilišta u Zagrebu, suprotan Statutu Sveučilišta u Zagrebu i autonomiji njegovih sastavnica, kao što je to Pravna služba Sindikata znanosti već pokazala (na mrežnim stranicama).

U obrazloženju navedene Odluke, namijenjene Senatu, dano je obilje pogrešnih tvrdnji i upotrijebljena argumentacija koja ne odgovara nivou akademskih standarda, a među kojima je i jedna koja se Sindikata posebno tiče. Tako u Odluci piše da predloženik za dekana Filozofskog fakulteta „nekritički prihvaća činjenicu da je na snagu stupio novi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje“. Postavlja se pitanje kako se to kritički treba prihvaćati činjenica da je na snagu stupio pravno obvezujući dokument? Očito, jedino tako da je predloženik za dekana napisao da on neće poštivati Kolektivni ugovor. Da je tako napisao, ne bi li upravo to bio važan razlog za uskratu suglasnosti, budući je rektor dužan brinuti o poštovanju pravno obvezujućih dokumenata na Sveučilištu?

U Odluci se također neistinito tvrdi kako Kolektivni ugovor stavlja u nepovoljni položaj znanstvenike i nastavnike iz područja humanističkih i društvenih znanosti, jer da postoji nekakav diktat kompetitivnih projekata. Upravo suprotno, Kolektivni ugovor je uvođenjem institucijskih projekata zaštitio sveučilišne nastavnike od „diktata kompetitivnih projekata“.

Sveučilište u Zagrebu je ovakvom argumentacijom u svom službenom dokumentu istaknulo da se protivi poštivanju ugovora utemeljenog na pozitivnim propisima, i to ugovora koji je stupio na snagu, koji štiti interese nastavnika i znanstvenika, koji omogućuje ravnomjernija opterećenja nastavnika u sustavu, koji uvodi transparentnost u radna opterećenja, koji omogućuje plaćanje prekovremenog rada, i što je najzanimljivije, omogućuje efikasno uređenje radnih odnosa, što je najizravniji interes svakog poslodavca, pa i onih u znanosti i visokom obrazovanju. Teško je razumljivo da Uprava Sveučilišta u Zagrebu nema interes da njeni nastavnici budu ravnomjerno opterećeni, da njeni dekani mogu ravnomjerno i pravedno disponirati radnim opterećenjima, da nema interes izbjeći sudske sporove koji će sigurno nastati zbog neizvršavanja odredbi Ugovora. Važno pitanje je tko će to platiti? Uprava Sveučilišta sigurno ne, već građani, radnici, poduzetnici i porezni obveznici. Uprava Sveučilišta u Zagrebu dovodi u ozbiljnu zabludu dekane i cijelo Sveučilište i navodi ih na stvaranje financijskih obaveza prema zaposlenicima koji će podići sudske tužbe temeljem prava iz Kolektivnog ugovora. Kakva se to razina odgovornosti može iščitati iz ovakvog stava Uprave Sveučilišta u Zagrebu?

Sukob između Uprave Sveučilišta iz Zagreba i Filozofskog fakulteta, ili preciznije rečeno obračunavanje prorektora Ante Čovića i rektora Damira Borasa sa svojim nekada matičnim fakultetom, ima izuzetno visoku cijenu i u položaju radnih ljudi i šikaniranju istaknutih nastavnika i znanstvenika s Filozofskog fakulteta. Neki čekaju godinama da budu potvrđeni za izbor u više zvanje. Tako bivši sindikalni povjerenik FF-a, izv. prof. dr. sc. Predrag Marković zbog svog sindikalnog angažmana, unatoč tome što ima sve uvjete, već dvije godine ne može biti izabran u zvanje redovitog profesora, jer prorektor Ante Čović njegov predmet jednostavno ne postavlja na sjednicu Senata. Neistinama i ucjenama Uprava Sveučilišta diskriminira sindikalnog aktivistu zbog sindikalne aktivnosti, što bi u svim zapadnim zemljama imalo za posljedicu zatvorsku kaznu. Sindikat protiv ovog nedostojnog akademskog postupanja vodi sudski postupak na Općinskom radnom sudu u Zagrebu. Pored našeg sindikalnog aktiviste, još desetak nastavnika neopravdano dugo, bez ikakvih akademski prihvatljivih razloga, čeka na odluke o napredovanju. Živimo u 21. stoljeću i teško je razumjeti i prihvatiti činjenicu da itko ima pravo tako teško zloupotrebljavati moć, kao što to čini prorektor Ante Čović, a da sveučilišna zajednica, a osobito Senat koji bi trebao biti korektiv bilo kakvim pogrešnim postupanjima Uprave Sveučilišta, na to ne reagira.

Budućnost naše zemlje ovisi o osobama koje vode najvažnije institucije u društvu. U takve institucije svakako pripada i Sveučilište u Zagrebu. Te osobe moraju moći služiti zajednici, imajući na umu uvijek opći, a ne subjektivni interes, biti odgovorne u smislu zakonitog postupanja u svakoj prilici, braniti prava svih zaposlenika, poštivati ugovore utemeljene na pozitivnim propisima, brinuti se za razvoj najviših akademskih standarda na putu prema traženju istine i povećanju znanja. Donesena Odluka o uskrati suglasnosti Senata Sveučilišta u Zagrebu na program predloženika za dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu ne zrcali niti jednu od ovih potrebnih vrlina za čelnike sveučilišta.

U pozivu za predstojeću elektronsku sjednicu Senata Sveučilišta u Zagrebu, koja će se održati 26. svibnja, 2020., uputa rektora Damira Borasa da primjedbe i komentare uz pojedine točke dnevnog reda mogu poslati samo članovi Senata koji sudjeluju u glasovanju, već po drugi puta protuzakonito onemogućuje sudjelovanje Sindikata u radu ovog Senata. Aktualni Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (čl. 58. st 4.) propisuje da predstavnik sindikata u djelatnosti znanosti i visokog obrazovanja sudjeluje u radu senata na hrvatskim sveučilištima, bez prava glasa. Iz ovih naših stajališta vidljivo je zašto se čak krši i Zakon ne omogućavajući pravo sindikatu da sudjeluje u radu Senata. Na žalost, kršenje zakonitosti postalo je uobičajeno stanje na Sveučilištu u Zagrebu.

U Zagrebu, 25. svibnja 2020. godine

izv. prof. dr. sc. Vesnica Garašić,
predsjednica Regionalnog vijeća Zagreb Sindikata

Vilim Ribić,
glavni tajnik Sindikata

Ključne riječi:

filozofski fakultet, izbor dekana, kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje, Sveučilište u Zagrebu