Odluka suda o Hrvatskim studijima ne može se smatrati potvrdom zakonitosti osnivanja
U predmetnoj odluci Visoki trgovački sud je zauzeo stav da prilikom provedbe upisa u registar nije dužan provjeravati okolnost je li osnivač fakulteta kao javne ustanove od nadležnog ministarstva zatražio i dobio ocjenu o sukladnosti osnivačkog akta ustanove sa zakonom. Posljedica ovakvog stajališta suda jest da je u konkretnom slučaju Fakultet hrvatskih studija upisan u sudski registar, a da nitko nije provjerio zakonitost njegovog akta o osnivanju.
U vezi odluke Visokog trgovačkog suda RH (VTS) kojom je odlučeno o žalbi Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH) na upis Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar, važno je istaknuti da se predmetnu odluku VTS-a ne može uzeti kao potvrdu zakonitosti osnivanja Fakulteta hrvatskih studija niti zakonitosti njegovog osnivačkog akta. Naime, u predmetnoj odluci sud je zauzeo stav da prilikom provedbe upisa u registar nije dužan provjeravati okolnost je li osnivač fakulteta kao javne ustanove od nadležnog ministarstva zatražio i dobio ocjenu o sukladnosti osnivačkog akta ustanove sa zakonom, nego da je dužnost suda ispitati samo „formalne pretpostavke“ upisa Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar, a jedna od njih, po stajalištu tog suda, nije i postojanje pozitivne ocjene ministarstva o sukladnosti akta o osnivanju sa zakonom. Ovaj stav je sud zauzeo unatoč tome što Zakon o ustanovama, koji se temeljem članka 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (ZZDVO) također primjenjuje i na postupak osnivanja visokih učilišta (u svim svojim verzijama), nesporno predviđa dužnost osnivača da odluku o osnivanju podnese Ministarstvu na ocjenu usklađenosti sa zakonom. Tek se nakon tako provedenog postupka akt o osnivanju može smatrati zakonitim. U svojoj odluci sud nije rekao ništa o samoj zakonitosti Odluke o osnivanju Fakulteta hrvatskih studija, jer se tim pitanjem nije ni bavio.
Posljedica ovakvog stajališta suda jest da je u konkretnom slučaju Fakultet hrvatskih studija upisan u sudski registar, a da nitko nije provjerio zakonitost njegovog akta o osnivanju. A taj akt i dalje sadrži niz nezakonitosti na koje je Sindikat ranije ukazivao i opširno ih argumentirao.
U svjetlu ovog stvarnog sadržaja donesene odluke VTS-a, koju „instalirani“ dekan Barišić neosnovano nastoji javnosti prikazati kao nekakvu pravnu pobjedu u njegovom duelu s Ministarstvom i Sindikatom, iznoseći pritom teorije o zavjeri Sindikata protiv Hrvatskih studija iz ideoloških razloga (koje pripadaju nekom drugom vremenu u kojem g. Barišić očito još živi ili ih samo dobro koristi), treba istaknuti sljedeće.
Na štetu Fakulteta hrvatskih studija u cijeloj priči jedino djeluje uprava Sveučilišta u Zagrebu zajedno s profesorom Barišićem koja je u postupku njegova osnivanja učinila brojne pogreške i propuste koje iste te osobe ne demantiraju argumentima, nego javnim širenjem neistina o tome kako postoji neka tajna agenda da se iz neobjašnjivih razloga našteti Hrvatskim studijima.
Sindikat znanosti na nezakonitosti u osnivanju i upravljanju Hrvatskim studijima upozorava radi zaštite interesa zaposlenika te sastavnice, a eklatantan primjer toga je upozoravanje Sindikata na nezakoniti sadržaj Odluke o osnivanju Fakulteta HS-a u kojoj se, suprotno Zakonu o radu, predviđa sklapanje novih ugovora o radu sa zaposlenicima umjesto njihov prijenos. Također, jedan od ključnih interesa zaposlenika jest da institucija u kojoj rade funkcionira zakonito i kao istinska nastavna i znanstvena ustanova posvećena studentima, a ne kao smokvin list za nezakonito djelovanje i pribavljanje koristi uskoj skupini zaposlenika koji su za svoje osrednje znanstvene karijere izgubili perspektivu na bilo kojoj drugoj visokoobrazovnoj ustanovi koja u obrazovnom, znanstvenom i etičkom smislu drži do sebe.
Ističemo da u ovom postupku Sindikat znanosti nije bio stranka, nego je žalba protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu podnesena od strane DORH-a temeljem njihove procjene osnovanosti i potrebi njena ulaganja. Neovisno o tome, „instalirani“ dekan Barišić ovom odlukom suda povećava svoj score u sporovima protiv Sindikata pozivajući se (valjda jedini u zemlji) na kompetentne i neovisne sudove. Pri tome je stvarno „začudno“ kako Sindikat u pravilu uspijeva u sporovima koje vodi u drugim pitanjima u kojima štiti interese svojih članova, ali u pitanjima povezanima s osnivanjem i radom Hrvatskih studija i Sveučilištem u Zagrebu to mu ne uspijeva. Tako treba istaknuti da je u vezi Hrvatskih studija donesena još jedna odluka tog „kompetentnog“ i „neovisnog“ sudstva, i to odluka Upravnog suda u Zagrebu, u postupku u kojom su zaposlenici Hrvatskih studija osporavali zakonitost osnivanja Odjela hrvatskih studija, za koji je već općepoznata činjenica da je 2017. godine osnovan suprotno izričitoj odredbi ZZDVO-a, dakle nezakonito. Nakon tri godine čekanja na donošenje odluke koju bi po svojoj složenosti mogao donijeti, napisati i otpremiti malo sposobniji student prava u jednom danu, donesena je odluka suda za koju bi isti taj student prava također lako mogao utvrditi da je apsolutno protivna zakonu. Naime, Upravni sud u Zagrebu odbacio je tužbu radi pobijanja odluke o statusnoj promjeni Hrvatskih studija s obrazloženjem da se o toj stvari ne može voditi upravni spor. Istovremeno čl. 54. st. 5. ZZDVO-a sadrži nedvosmislenu i izričitu odredbu temeljem koje se protiv odluke o statusnoj promjeni jedino i može pokrenuti upravni spor. Dakle, očito se radi o potpuno „kompetentnom“ sudu koji sa zakašnjenjem od tri godine (u međuvremenu je Odjel ukinut, a postupak o kojoj se vodio upravni spor postao bespredmetan), donosi odluku suprotnu izričitoj zakonskoj odredbi. A kome ovakva „brzina“ rada i ovakva vrsta „kompetentnosti“ odgovara? Sindikatu i svima onima koji nastoje rasvijetliti stvari očito ne, za razliku od profesora Barišića koji je svojom slavljeničkom izjavom stao u obranu ovakvog načina rada suda.
Međutim, treba primijetiti da, mimo sudskih postupaka iza kojih se g. Barišić skriva, on nije u stanju javno i argumentirano odgovoriti zašto uprava Sveučilišta u Zagrebu odnosno uprava Hrvatskih studija nije postupila sukladno svojim zakonskim obvezama iz Zakona o ustanovama i nikada nije Ministarstvu dostavila osnivački akt u svrhu izdavanja ocjene zakonitosti osnivačkog akta Fakulteta hrvatskih studija? Ako i prihvatimo stajalište trgovačkog suda da on ne mora utvrđivati je li navedena ocjena izdana od strane Ministarstva, još uvijek postoji nesporna pravna i moralna obveza dekana jednog visokog učilišta da postupa po zakonu. Profesor Barišić zna zašto se, umjesto zakonitim postupanjem koje mu je na raspolaganju, u ostvarenju svojih ciljeva radije koristi optužbama i političkim pritiscima.
Zaključno, slučaj Hrvatskih studija jasno pokazuje u kakvom je stanju hrvatsko pravosuđe, tko u njemu dobiva „pravdu“, a za koga pravda ne postoji te kamo sve sežu pogubni pipci na osobni interes orijentirane akademske vlasti.
U Zagrebu, 18. veljače 2020. godine.
Za Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja,
prof. dr. sc. Igor Radeka,
predsjednik Velikog vijeća, v. r.
izv. prof. dr. sc. Vesnica Garašić,
predsjednica Regionalnog vijeća Zagreb, v. r.
Ana Petošić, dipl. iur., v. r.
