Trebaju li zaposleni u visokom obrazovanju strahovati za svoja radna mjesta?

Hrvatska se već niz godina suočava s negativnim demografskim trendovima, a od ulaska u Europsku uniju naše društvo, kojeg političke elite nisu pripremile za liberalizaciju tržišta rada, pogodio je snažan val iseljavanja. Navedeno se manifestira i na smanjenom broju upisa na visokoškolske ustanove.

Zabrinuti smo činjenicom kako ove trendove dio naše akademske zajednice ignorira, baš kao i naznakama kako se naša politika namjerava nositi s istima.

Na pojedinim ustanovama već sada, a na većem broju u skoroj budućnosti, nastavni rad iz tog razloga neće biti u tolikoj mjeri prisutan kao dosad, što znači da je nužna promjena uloge koju visokoškolske ustanove i njihovi zaposlenici trebaju ispunjavati u ovom društvu. Navedeno stavlja ogromnu odgovornost pred sve dionike sustava i nameće potrebu za promišljenim, ali i promptnim djelovanjem. Sustav treba početi prilagođavati što prije.

Krajem listopada održana je sjednica Gospodarsko socijalnog vijeća (GSV) na kojoj se raspravljalo o visokom obrazovanju i navedenim izazovima. Razina te rasprave i sadržaj predloženih zaključaka sa strane Hrvatske udruge poslodavaca nas nisu iznenadili, ali su jasno pokazali da hrvatski poslodavci ne razumiju adekvatno ulogu visokobrazovnih ustanova u društvu. Oni ih svode isključivo na „proizvođače“ kvalificirane radne snage, dok ostale uloge, kao što su znanstvena i stručna te uloga na razvoju društva i zajednice, za njih kao da ne postoje. To se najbolje vidjelo iz zaključka koji je HUP predložio na sjednici GSV-a. Ono što žalosti i zabrinjava jest da se istom površnom načinu razmišljanja o problemima visokog školstva priklonilo i Ministarstvo znanosti i visokog obrazovanja. Tako da su se HUP i MZO složili oko sljedećeg zaključka: „Predstavnici poslodavaca i Ministarstva znanosti i obrazovanja usuglasili su se o potrebi veće financijske efikasnosti sustava javno financiranog visokog obrazovanja kroz primjenu programskih ugovora i preispitivanje potreba za javnim financiranjem provedbe studija za studijske grupe koje nisu optimalno popunjene. U tom svjetlu preispitati i potrebu javnog financiranja čitavih ustanova koje nemaju studenata.“

Naš sindikat je u procesu dogovaranja zaključaka ove sjednice GSV-a inzistirao na potpuno drugačijem pristupu. Smatramo da krizu broja studenata treba shvatiti kao priliku za reorganizaciju rada i promjenu uloge visokih učilišta, tako da se iskoriste njihovi kadrovski potencijali za snažniju suradnju s gospodarstvom, javnom upravom i civilnim društvom kroz koju bi se proveo transfer znanja za potrebe rješavanja različitih društvenih problema i ubrzavanje gospodarskog razvoja. Uz podršku sve tri reprezentativne sindikalne središnjice predložili smo GSV-u bitno drugačiji zaključak, koji je na kraju prihvaćen kao izdvojeno mišljenje sindikata: „Sindikalne središnjice smatraju da se uloga javnih visokih učilišta, posebice sveučilišta, ne svodi samo na obrazovanje te da ona imaju jednako važnu ulogu u znanstvenim istraživanjima, tehnološkom i društvenom razvoju te razvoju zajednice. Potrebno je razvijati mjere i politike koje će oslobođeni kadrovski potencijal, uslijed nedovoljnog upisa studenata, adekvatno usmjeriti na još veći doprinos znanstvenom, tehnološkom i društvenom razvoju.“.

Sindikat se zalaže za društvenu odgovornost i svrsishodno trošenje novca poreznih obveznika, ali upravo zbog toga smatramo kako Hrvatska nema luksuz olako odustati od ljudi u koje je ovo društvo uložilo ogromne resurse te ih prepustiti drugim razvijenijim EU zemljama ili dopustiti da njihove specifične vještine i znanja ostanu neiskorištene.

Stoga, posljednjih mjeseci Sindikat intenzivno radi na rješenjima kojima bismo kroz Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje fleksibilizirali normu zaposlenika i, tamo gdje je to moguće, omogućili ustanovama da u većoj mjeri angažiraju svoje zaposlenike u znanstvenom i stručnom radu, ako već nemaju dovoljno upisanih studenata.

Sindikat će svoje prijedloge uskoro iznijeti i resornom Ministarstvu te se truditi da Kolektivni ugovor što prije stupi na snagu. Svim snagama zalagat ćemo se za očuvanje kadrovskih resursa u sustavu sve dok je to produktivno i smisleno za cjelokupno društvo te se nadamo da ćemo u vezi s ovim pitanjem imati potporu u cjelokupnoj akademskoj zajednici.

Za Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja,

prof. dr. sc. Predrag Marković,
predsjednik Velikog vijeća

dr. sc. Tvrtko Smital,
predsjednik Sindikata

Matija Kroflin,
glavni tajnik

Ključne riječi:

broj upisanih studenata, demografski trendovi, iseljavanje, reforma znanosti i visokog obrazovanja, uloga države na sveučilištu