Uz veće plaće, koje promjene očekuju mladi u znanosti? Govore nam Mitja i Bruno

Mladi u sustav znanosti i visokog obrazovanja ulaze s entuzijazmom koji se rijetko viđa. Imaju želju učiti, inovirati i mijenjati društvo nabolje. No, njihova pozicija, u svim svojim prednostima i manama, zacementirana je prvih šest godina. Nema opipljive nagrade za izvrsnost, kontinuiranog povećanja plaća niti bržeg sustava napredovanja za one koji su nadmašili sva očekivanja. Ovo je drugi tekst u seriji naših razgovora s mladim znanstvenicima, a prvi – s Tanom, Lukom i Jakovom – možete pročitati ovdje.

Brže napredovanje onima koji su izvrsni

O tome svjedoči i Mitja, 34-godišnji viši asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U znanost ga je privukao stupanj autonomije koji ima u radu. Novac mu nikad nije igrao veliku ulogu i oduvijek je znao da u privatnom sektoru može zaraditi puno više. Najveći problem je nesigurnost pozicije asistenta i višeg asistenta, kaže, ali i činjenica da se ni na koji način ne nagrađuje izvrsnost.

„Mnogi ljudi ne znaju da asistenti i viši asistenti imaju ugovore na određeno vrijeme i da nemaju nikakvu garanciju da će moći napredovati na višu poziciju docenta ako su izvrsni u svom poslu. Izvrsnost se ni na koji način ne vrednuje u sustavu visokog obrazovanja i čini se da se odluke o tome koji asistent i viši asistent će dobiti priliku za napredovanje donose po slučaju, bez ikakvih kriterija koji bi nagrađivali one osobito uspješne“, ističe.

To je izrazito demotivirajuće jer šalje poruku da to koliko netko naporno radi i koliko je uspješan – zapravo nije bitno. Niz stvari, kaže, treba mijenjati kada je u pitanju pozicija. Kao i naši ostali sugovornici, asistentima i višim asistentima prvo bi povećao plaće.

„Omogućio bih brže napredovanje onima koji su izvrsni te bih smanjio nastavno opterećenje kako bi više vremena mogli posvetiti znanstvenom radu. Iako smatram da ugovori na određeno dovode do veće nesigurnosti, mislim da bi se ta nesigurnost smanjila kada bi asistenti znali da će im se upornost i rad isplatiti“, zaključuje Mitja.

Veće plaće i subvencionirani najam stana

Velika osobna znatiželja i sreća pri otkrivanju nečeg što se ranije nije znalo. Upravo to, kaže nam Bruno, 28-godišnji asistent na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, njega je povelo u znanost i visoko obrazovanje. Pozicijom asistenta je zadovoljan koliko može biti. Uvjeti su takvi kakvi jesu, nesigurnost je uvijek prisutna, a problem je, ističe, i što nije kreditno sposoban.

„Mnogo mojih prijatelja, kako iz studentskih dana, tako i iz srednjoškolskih dana ima bolje plaćene poslove. Teško je uspoređivati cijenu rada različitih poslova koji nose i različite razine odgovornosti, ali plaćom asistenta nisam zadovoljan u dugoročnom pogledu. Kao početna plaća, ona je dostatna, no također se mora uzeti u obzir da je to plaća koju će osoba primati 4 ili 6 godina te da će ona rasti isključivo dizanjem osnovice svima u državnim tijelima ili promjenom koeficijenta. Naime, nećete ju moći povećati vlastitim trudom i radom što nije slučaj u privatnom sektoru“, naglašava.

Rad u nastavi ga oplemenjuje, vrijedno je to iskustvo za mladu osobu, no tomu je tako jer sudjeluje točno onoliko koliko se od njega traži u sklopu doktorskog studija. Dugotrajniji projekti bolji su za asistente jer daje veću stabilnost.

„Proces prijave teme doktorske disertacije, pisanje i obrana iste je dosta dugotrajan i do određene granice stresan proces pa smatram da bi upoznavanje s novim projektom navedeni proces produžilo i nepotrebno stavljalo dodatni stres na asistenta. Nakon obrane doktorata, smatram da bi poslijedoktorand imao koristi od rada na većem broju raznolikih projekata jer bi tako dobio više iskustva iz različitih metoda“, zaključuje.

Uz rast plaće, asistentima je poželjno, kaže, dati priliku za subvencionirani najam stana.

Ključne riječi:

#mladiuznanosti, asistenti, mladi u znanosti, viši asistenti