Žele li asistenti ostati u sustavu?
Svaki asistent nada se nastavku karijere u sustavu, no kakva je to budućnost ako su plaće niske, a okolina nije poticajna…
Kada usporede opseg posla koji obavljaju, pritiske kojima su izloženi i plaću koju je nagrizla inflacija i koja je danas realno manja nego je bila kada su se upustili u asistentske vode, asistenti s kojima smo razgovarali nisu sigurni da u sustavu postoji budućnost za njih.
Na naša pitanja odgovarali su anonimno jer im nije ugodno nastupati otvoreno i smatraju da bi im to moglo našteti u daljnjem napredovanju.
‘Nemam trenutno želju nastaviti s radom u znanosti’
„Nakon što doktoriram, vjerojatno ću tražiti posao u privatnom sektoru. Nemam trenutno želju nastaviti s radom u znanosti“, kaže jedna 32-godišnja asistentica iz Zagreba koja ističe da je na svom radnom mjestu opterećena obvezama u nastavi. Do sada je svake dvije godine mijenjala jedan predmet, a to znači da je morala usvajati potpuno novo gradivo u sklopu priprema za vježbe.
Očigledno se u njenom slučaju, na adekvatan način, ne primjenjuje ni Kolektivni ugovor za znanosti i visoko obrazovanje kao zaštitni mehanizam za asistente.
„Nekada se opterećenje računalo po jednom sustavu pa sam prema tom proračunu preuzela određenu količinu nastave na različitim predmetima, a onda se prije dvije godine prešlo na novi obračun nastavne norme prema kojem je ispalo da sve što sam odrađivala za tri predmeta nije ni 50 posto očekivane norme“, kaže.
Uz veće plaće, koje promjene očekuju mladi u znanosti? Govore nam Mitja i Bruno
‘Iskorištavanje od strane drugih kolega’
„Interes asistenata nije visoko na listi prioriteta drugih kolega. Profesori većinu sredstava koriste za sudjelovanja na konferencijama (plaćanje kotizacije, putovanja, dnevnica), dok se asistentima govori da se za njih mogu pokriti samo troškovi kotizacije jer nema dovoljno sredstava. Često osobe koje prijavljuju projekte uključuju i asistente, odnosno doktorande, kako bi na temelju njihovih napredovanja dobili bolju ocjenu za realizaciju projekta i time povećavaju svoje šanse da se projekt provede. Asistenti od toga često nemaju nikakve koristi za svoj razvoj“, tvrdi jedan od naših sugovornika.
Što muči mlade ljude u znanosti? Govore nam Tana, Luka i Jakov
Plaća niža od konobarske
Jedan naš sugovornik kaže da asistenti u Hrvatskoj često rade vrlo širok obujam poslova u nadi da će im se to jednog dana vratiti kroz sigurnost položaja i više vremena za istraživanje, ali stvarnost je nešto drugačija.
„Sve veći broj asistenata radi na projektima i nema naznake sigurnosti zaposlenja na instituciji u kojoj rade kao što je to bilo nekad. Na većim fakultetima, bavljenje studentima i nastavom, ispitnim rokovima i birokracijom oko istih ne ostavlja puno vremena za bazična istraživanja, što unosi frustraciju i nervozu“, govori.
Kada se zapošljavao, priznaje, plaća mu nije bila temeljni faktor. Ipak, ona je sada realno niža nego je bila na početku.
„Fakulteti već sad potencijalno imaju značajnih problema u privlačenju najboljeg kadra. Plaća dakako ne mora i ne treba biti astronomska niti veća od one u privatnom sektoru, ali uz poštovanje svim profesijama i djelatnostima, nije optimalno da bude niža od konobarske primjerice“, tvrdi.
