Analiza Sporazuma o promjeni visine plaće zaposlenih u državnim i javnim službama
NSZVO neće potpisati Sporazum koji je u utorak 4. lipnja parafiralo 10 sindikata javnih i državnih službi. Pogledajmo razloge u kratkoj stručnoj i interesnoj analizi.
NSZVO neće potpisati Sporazum koji je u utorak 4. lipnja parafiralo 10 sindikata javnih i državnih službi. Pogledajmo razloge u kratkoj stručnoj i interesnoj analizi.
INTERESNI ASPEKTI Sindikati su u referendumskim materijalima napisali i od članova dobili potporu da traže:
- vraćanje oduzetih i umanjenih prava u dogovorenim rokovima;
- sprječavanje novih posezanja u naše plaće mimo naše volje;
- definitivno odustajanje od pritiska na smanjenje naših prava.
Referendumskom odlukom ovi su zahtjevi postali obavezni za svaki sindikat i svakog čelnika sindikata i oni vrijede sve dok se novim referendumom ne ponište. To je demokratsko načelo. Sindikati su izborili šest mjeseci odgode ukidanja dodatka 4, 8 i 10% za staž. Svakako je to pomak na bolje. Da nije bilo Sindikata i kampanje cijelog ovog proljeća, nema nikakve dvojbe da bi Vlada posegnula i za tim dodatkom jer joj u aktualnom Proračunu nedostaje upravo toliki iznos sredstava za plaće i jer su već imali Zakon u pripremi kojim derogiraju granske kolektivne ugovore u tim odredbama. Dakle, to je svakako siguran pomak.
Sindikati su htjeli da Vlada definitivno odustane od smanjenja naših prava. Šest mjeseci očito nije definitivno. Sindikati su dobili pisano obećanje Vlade da će pregovarati o podizanju koeficijenata kada se za to stvore ekonomski uvjeti. Koeficijenti se neće vratiti u dogovorenim rokovima, već će se o njima pregovarati.
U Sporazumu nije rečena brojka od 3% smanjenog koeficijenta. Dakle, pregovarat će se možda i na manje. Vlada RH nije se obvezala da će vratiti tih 3%.Pregovarati se može uvijek i nije potrebno to ugovarati u ugovoru, jer onda to postaje kontraproduktivno ograničenje, pogotovo onda ako se uvede kriterij da se prati visina deficita državnog proračuna. Taj je kriterij uvijek u Vladinim rukama i za njega je malo vjerojatno da će se ispuniti jer se u cijeloj Europi labave kriteriji za smanjenje deficita. Nakon napuštanja mjera štednje slijedi pojačano javno investiranje, a to sigurno neće smanjivati visinu deficita. Dakle, uvjeti za početak pregovora nisu postignuće. Dakle, referendumski zahtjevi nisu ispunjeni.3, 5, 7 i 9% te jubilarna nagrada, božićnica i regres za iduće godine, preispitivanje izrazito loših odredbi za prijevoz te ukidanje Zakona o uskrati, itd., sve to nije ostvareno ili je odgođeno za neko drugo razdoblje.Štoviše, svi drugi dodaci na plaće, primjerice, prosvjetni dodatak, dodatak na doktorat i sva druga prava nisu zaštićena niti u ovoj godini.
S druge strane, Vlada je uspjela ne samo anulirati prijetnju štrajkom svih državnih i javnih službi, nego se i osigurati od budućih takvih prijetnji uz objektivno doista nisku plaćenu cijenu. Osim što zadržavaju potpun manevarski prostor u kreiranju prijedloga proračuna za 2014. godinu, i dalje su u mogućnosti u pregovorima za granske kolektivne ugovore tijekom ove godine zagrabiti u pojedina prava koja nisu bazirana na radnom stažu, što je opasnost koju ne bi bilo pametno podcjenjivati.
KONZEKVENCE ODUSTAJANJA OD REFERENDUMA. Sindikati su procijenili da štrajk neće uspjeti. Valjanost te procjene ulazi u domenu odgovornosti sindikalnih čelnika. Naspram takve procjene, možda točne, stoji egzaktna izlaznost i opredjeljenje članova na referendumu. Naspram potonjeg čvrstog podatka arbitrarna procjena čelnika je manje pouzdana. Stoga su sindikati koji su parafirali taj Sporazum dužni prema svojim vlastitim članovima provjeriti referendumom stvarno raspoloženje članova. Ako referendumom članovi prihvate Sporazum, tek ga onda mogu ići potpisati. Ako im referendumom članovi Sporazum odbiju, onda otkazani štrajk može postati tek odgođeni štrajk za jesen.
PRAVNI ASPEKTI – U PITANJU PRAVO NA ŠTRAJK. Najdvojbeniji dio ovog Sporazuma vezan je uz pitanje prava na štrajk sindikata javnih i državnih službi u slučaju smanjenja visine plaća. Naime, člankom 4. Sporazuma određeno je da sindikati zadržavaju pravo na štrajk u slučaju kršenja ovog Sporazuma. Predmet Sporazuma su uvjeti promjene visine plaće u razdoblju od sljedećih 5 godina. Ne piše, uvjeti rasta, već promjene. Dakle, i smanjenjem plaće u 2014. godini Vlada neće prekršiti sporazum pa se bojimo da posljedično niti sindikati neće moći organizirati štrajk radi smanjenja plaća.Navedenu situaciju dodatno čini ozbiljnom sljedeće. Temeljni kolektivni ugovor definira plaću u javnim službama tako da plaću čini osnovna plaća (koeficijent i osnovica uvećani za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža) i dodaci na osnovnu plaću (stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanje plaća). Iz navedenog bi moglo proizaći da sindikati neće moći zakonito štrajkati niti u slučaju smanjenja bilo kojeg gore navedenog elementa koji čini osnovnu plaću.Potpisom ovog Sporazuma, sindikati su se za razdoblje od narednih 5 godina, bojimo se, odrekli štrajka u slučaju smanjenja razine plaća svojih članova. Ako bi se pronašlo i povoljnije pravno tumačenje, svakako je opasno da odredbe nisu uređene jednoznačno i nedvosmisleno.
EKONOMSKA ANALIZA – NESTRUČNI TEKST. Članak 2 Sporazuma koji definira uvjete za otvaranje pregovora o uvećanju koeficijenata nestručan je i kao takav dvosmislen te s aspekta ekonomske terminologije vrlo neodređen. U tom članku se kao uvjet za otvaranje pregovora ističe rast bruto društvenog proizvoda u tri uzastopna tromjesečja uz deficit državnog proračuna manji od 3 posto.Kao prvo, bruto društveni proizvod je ekonomska veličina koju Državni zavod za statistiku ne objavljuje već dva desetljeća. Umjesto nje koristi se bruto domaći proizvod.Također, nije jasno definirano da li je rast u tri uzastopna tromjesečja potrebno ostvariti u odnosu na prethodna tromjesečja ili u odnosu na ista tromjesečja prošle godine. Navedeno je bitno jer bi ovisno o tumačenju ovog dijela Sporazuma moglo doći do drugačijeg vremenskog perioda u kojem će se ostvariti uvjeti za pokretanje pregovora. Isto tako nejasno je promatra li se rast kao aritmetička sredina tri uzastopna tromjesečja (kao što je bilo pravilo do sada) ili je rast potrebno ostvariti u svakom od tromjesečja.Vrlo je neprecizno postavljen i uvjet koji se odnosi na deficit državnog proračuna. To je kao prvo veličina koja je direktno pod utjecajem Vladine politike i kao takva ne bi trebala biti dio uvjeta.Kao drugo, nije navedena metodologija prema kojoj deficit državnog proračuna mora biti manji od 3 posto, a što je nužno s obzirom na to da različite metodologije prikazuju i različite visine deficita. Na koncu i sam pojam državnog proračuna je dvosmislen i otvara mogućnost za različite interpretacije. U Hrvatskoj postoje tri razine proračuna: državni proračun, proračuni izvanproračunskih fondova te proračuni jedinica lokalne samouprave i uprave. Ta tri proračuna čine konsolidirani proračun opće države. Obično se promatra upravo proračun opće države i za njega se javno objavljuju podaci, međutim, iz Sporazuma bi se moglo zaključiti da je riječ samo o deficitu državnog proračuna kojeg objavljuje samo Ministarstvo financija.
ZAKLJUČNO PITANJE. Je li se u datim okolnostima moglo više ili ne, pitanje je koje zaslužuje detaljnu analizu u svakom od sindikata koji su pristali na ponuđene uvjete. Činjenica jest da bi bez djelovanja sindikata Vlada već odavno rezala te dodatke na staž, a možda i neka druga prava. Ostaje neodgovoreno, međutim, bi li u slučaju održanog štrajka i stvarne odgode državne mature kao posljedice tog pritiska bilo prostora i za veće Vladine ustupke. U Zagrebu, 5. lipnja 2013.
STRUČNE SLUŽBE SINDIKATA ZNANOSTI
