Doktorandima HRZZ-a u siječnju prekid radnog odnosa?

Predstavnici Sindikata znanosti su na konferenciji za medije upozorili na gorući problem oko 170 doktoranada Hrvatske zaklade za znanost, kojima se zbog nedostatka adekvatne zakonske regulacije u siječnju 2017. spremaju prekidi ugovora o radu.

Uvodno je Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća istaknuo kako Sindikat znanosti već jako dugo pokušava riješiti ovo pitanje, međutim ni nakon serije sastanaka s čelnim ljudima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Hrvatske zaklade za znanost nije bilo volje da se problem otkloni, unatoč uvjeravanjima u suprotno. Zatim su dr. sc. Tvrtko Smital s Instituta Ruđer Bošković, potpredsjednik Sindikata i Ana Petošić, pravnica u Sindikatu detaljno izložili problematiku ugovora o radu prve generacije doktoranada HRZZ-a (vidi cjeloviti tekst niže).

Smital je naglasio kako su temeljem tih razgovora s nadležnim institucijama ipak uspjeli ostvariti bolje uvjete za drugu generaciju doktoranada  koji bi s HRZZ-om uskoro trebali potpisati izmijenjeni ugovor. Oni će imati ugovor na četiri godine te radno mjesto i koeficijent asistenta, međutim za rješavanje statusa prve generacije doktoranada očito nedostaje političke hrabrosti. Ovaj problem koji je nastao još u vrijeme ministra Jovanovića nije riješen ni tijekom mandata ministra Mornara ni još uvijek aktualnog ministra Šustara. Grozim se situacije u kojoj će sad nekoj novoj administraciji opet trebati jednako toliko vremena da uđe u problem – na taj način mi nemamo šanse ovu banalnu, a za naš sustav prevažnu stvar riješiti do siječnja, istaknuo je Smital, naglasivši kako to nisu bilo koji ljudi, već najbolji studenti s naših sveučilišta koje smo odabrali kako bi na njima temeljili budućnost sustava znanosti i visokog obrazovanja.

Za više informacija poslušajte audio zapis konferencije i pročitajte popratni tekst:

Kolaps sustava zapošljavanja mladih znanstvenika na institutima i sveučilištima – hoće li početkom 2017. godine više od 170 doktoranada HRZZ-a ostati bez posla?

Doktorandi su mladi istraživači na početku znanstvene karijere koji se profesionalno razvijaju provodeći istraživanje. Osnovna svrha zapošljavanja doktoranda je da u okviru određenog projekta pod vodstvom svog mentora provodi znanstveno istraživanje i izradi doktorsku disertaciju odnosno doktorira. Po sadašnjem sustavu njihovo zapošljavanje u određenim ciklusima financira Hrvatska zaklada za znanost. Prvi krug zapošljavanja financiran od HRZZ-a proveden je u siječnju 2015. g. kad je zaposleno 179 doktoranada.

Nažalost, osim činjenice da je zaposleno 179 mladih ljudi u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, gotovo sve drugo vezano za njihovo zapošljavanje i radno pravni status je bilo pogrešno osmišljeno i neusklađeno sa zakonom. U cijelosti je izostala potrebna nova zakonska regulacija zapošljavanja doktoranada kao posebne kategorije zaposlenika odnosno posebnog radnog mjesta unutar sustava, a doktorande se pragmatično zaposlilo na pogrešna radna mjesta stručnih suradnika, kako bi sustavu bili što jeftiniji.

Međutim, doktorandi ne obavljaju stručni rad na projektu kao što to rade stručni suradnici, već znanstveni rad koji je najsličniji, odnosno istovjetan radu koji obavljaju asistenti. U uvjetima kad za doktorande kao potpuno novu kategoriju zaposlenika posebnim zakonom i pratećim propisima nije predviđeno novo radno mjesto, oni nisu smjeli biti zapošljavani na radna mjesta stručnih suradnika nego na radna mjesta asistenata, jer su poslovi koje obavljaju doktorandi po opisu, naravi i vrsti rada najsličniji poslovima koje obavljaju asistenti. Time im pripada i asistentska plaća koja se obračunava po većem koeficijentu nego plaća stručnog suradnika. Iz navedenog je jasno da su doktorandi neadekvatnim zapošljavanjem zakinuti po pitanju plaće te pravno gledajući imaju pravo tu razliku potraživati od poslodavca sudskim putem.

Takav neadekvatan model zapošljavanja predviđa i da se s doktorandima sklapaju dva uzastopna ugovora na određeno vrijeme za dva različita radna mjesta koji ukupno traju dulje od tri godine (bez da je takva mogućnost predviđena zakonom ili kolektivnim ugovorom) a to je:

• nedopušteno Zakonom o radu jer ako se sklope dva uzastopna ugovora, po Zakonu se smatra da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, a istovremeno zbog takvog postupanja ustanove mogu biti prekršajno odgovorne (teži prekršaj poslodavca po Zakonu o radu i sankcija od 30.000 – 60.000 kuna),

• neprovedivo jer ustanove po Temeljnom kolektivnom ugovoru imaju obvezu za drugi uzastopni ugovor ponovno raspisivati javni natječaj i ne mogu jamčiti doktorandu da će ponovno biti zaposlen.

Dakle, doktorandi su ovakvim modelom zapošljavanja zakinuti i po pitanju trajanja ugovora o radu; umjesto jednog cjelovitog ugovora na određeno vrijeme, dostatno za izradu doktorata, dobivaju dva ugovora na određeno vrijeme od po dvije godine.

Međutim, ono najgore za doktorande slijedi početkom 2017. godine; ti će višestruko zakinuti mladi istraživači, bivši najbolji studenti, ostati bez posla, ukoliko Ministarstvo znanosti i visokog obrazovanja (koje je jedino nadležno riješiti ovaj problem) ubrzo nešto ne poduzme.

Naime, stav Ministarstva u ovom trenutku je da je jedino ispravno rješenje ove situacije da se napravi prekid radnog odnosa s doktorandima na dva mjeseca kako bi se izbjegle zakonske negativne posljedice njihovog nedomišljenog zapošljavanja, a da se potom raspišu de facto fiktivni javni natječaji kako bi se te iste ljude ponovno zaposlilo na njihova radna mjesta.

Pri tome postoji realna opasnost da se neki od doktoranada neće ponovno vratiti na svoja radna mjesta, ne samo zbog toga što im nitko ne može jamčiti da će na javnom natječaju ponovno biti izabrani, već i zbog toga što se poneki od njih niti neće htjeti vratiti u ovakav nesiguran i nedomišljen sustav.

Rješavanje ovog pitanja preko leđa doktoranada koji ni na koji način nisu odgovorni za položaj u kojem su se našli Sindikatu je neprihvatljivo jer postoje zakonita rješenja koje je moguće primijeniti kako početkom 2017. g. ne bi došlo do prekida njihovih radnih odnosa. Dakle, Sindikat smatra da je imperativ ispraviti nezakonitost u odnosu na doktorande koji su inicijalno trebali biti zapošljavani na radna mjesta asistenata i to kroz aneksiranje njihovih ugovora o radu, odnosno njihovo zapošljavanje na radna mjesta asistenata, što podrazumijeva produljenje ugovora o radu na vrijeme koje im je dovoljno da izrade i obrane doktorate, te da im se za razdoblje u kojem su bili zaposleni na pogrešnim radnim mjestima isplati razlika plaće koja im temeljem toga pripada.

Pretpostavka provedbe ovakvog rješenja je ili izmjena zakona ili potpisivanje granskog kolektivnog ugovora temeljem kojeg bi to bilo moguće. Aneksiranju ugovora moguće je pristupiti i ranije pod uvjetom da do potpisa kolektivnog ugovora ili izmjene zakona dođe prije isteka tri godine od zaključenja prvog ugovora o radu s doktorandom, čime bi se izbjegla moguća prekršajna odgovornost ustanova.

Naravno, za to treba postojati politička volja i suradnja prvenstveno MZOS-a, u čijim rukama u cijelosti stoji rješenje ovog pitanja i sudbina doktoranada. U ovom trenutku te volje nema.

 

Prilog 1:

Razlika u izdvajanju za plaće 170 doktoranada
Mjesečna (bruto I) plaća stručnog suradnika – koeficijent 1,261	Mjesečna (bruto I) plaća asistenta – koeficijent 1,406	Mjesečna razlika po doktorandu	Godišnja razlika po doktorandu	Razlika za 170 doktoranada u 2 godine
6.442,20	7.183,00	740,80	8.889,40	3.022.389,70

 

Ključne riječi:

doktorandi, HRZZ, MZOS, otkaz ugovora o radu