Najnovije izmjene uredbe o koeficijentima

U prosincu je Vlada RH donijela izmjene i dopune Uredbe o koeficijentima (NN-156/02). Izmjene su napokon unijele malo više logičnosti u koeficijente položajnih radnih mjesta, ali su zbog tehničke greške dovele i do smanjenja koeficijenata nekim kategorijama. Prije objašnjenja glavnih izmjena Uredbe dajemo informaciju o nastalom smanjenju.

TEHNIČKA POGREŠKA. Zahvaljujući promptnoj intervenciji Sindikata, Ministarstvo je upozoreno da su Uredbom, objavljenom u Narodnim novinama, smanjeni koeficijenti predavača, lektora, korepetitora (sa 1,40 na 1,25), knjižničara i pomoćnog knjižničara (sa 1,05 na 1,00 odnosno s 0,90 na 0,85) a povećani asistentu (sa 1,40 na 1,45) i višem knjižničaru (sa 1,55 na 1,65). U dogovoru s Ministarstvom, a zauzimanjem i samog ministra, odlučeno je da se odmah intervenira, pa ovih dana na sve ustanove stiže dopis u kojem se objašnjava da će ta tehnička pogreška biti uklonjena, a da će se za prvonavedenih pet radnih mjesta plaće isplaćivati onako kako je bilo i do sada, a asistentima i višim knjižničarima ostavit će se tako povećani koeficijenti jer za to ima razloga. Dakle, naši članovi mogu biti mirni….Ispravak odredbe čl.5. Uredbe..

UKLONJENE NELOGIČNOSTI ZA DEKANE I OSTALE. Zbog lošeg Zakona o plaćama, loše uredbe te stare aljkavosti Ministarstva znanosti nije postojala odgovarajuća razlika između znanstveno-nastavnih zvanja i položajnih radnih mjesta. Tako npr. ako je bio dekan, redovni profesor imao je tek 5% veću plaću nego da to nije; a ako je bio prodekan, imao je istu plaću kao da i nije prodekan što je nestimulativno za preuzimanje odgovornosti. Još zanimljivije bilo je rješenje za višeg asistenta kao predstojnika zavoda koji je kao predstojnik imao niži koeficijent nego da je ostao samo viši asistent (čista aljkavost). čelna mjesta u institutima i na fakultetima nisu bila uređena po istom principu, a postojao je i niz drugih nelogičnosti i nepravdi.

GLAVNE PROMJENE. Sada je sustav ipak logičnije i cjelovitije uređen, a doveo je i do manjeg rasta plaća dijelu naših ljudi na odgovornijim mjestima. Da bi se te promjene mogle učiniti, bilo je potrebno izdvojiti rektore sveučilišta izvan sustava plaća javnih službenika, kako bi se otvorio raspon za porast koeficijenata. To što su oni sada proglašeni državnim dužnosnicima suprotno je načelima autonomije sveučilišta, ali to je zasebna priča. Koeficijent dekana i rektora veleučilišta, te prodekana i prorektora veleučilišta sada se veže za veličinu ustanove, a za prodekana i prorektora veleučilišta više ne ovisi o znanstveno-nastavnom zvanju. Ovakvo rješenje je pravedno jer posao dekana potpuno je isti neovisno o tome obavlja li ga netko kao znanstveni savjetnik ili kao docent. Međutim, njegov ukupni koeficijent sastoji se od 80% koeficijenta dekana i 20% koeficijenta znanstveno-nastavnog zvanja u kojem se nalazi, zato jer 20% mora raditi u nastavi prema sustavu normativa iz Kolektivnog ugovora za znanost. Sličan princip vrijedi za prodekane samo s drugim postocima. Tako je npr. za prodekana docenta na vis.učilištu s preko 500 zaposlenika predviđen koeficijent 3,30, no on se odnosi samo na 50% radnog vremena. Za drugih 50%, koje mora odraditi u nastavi, ima koeficijent svoga zvanja – 1,90. Tako bi njegov konačni koeficijent bio 2,60 (3,30×0.5 + 1,90×0,50). Koeficijenti predstojnika zavoda, pročelnika odsjeka, voditelja i šefova katedri u svezi su znanstveno-nastavnih zvanja. Koeficijent tog zvanja uvećava se za dodatak od 0,05 do 0,30 ovisno o veličini zavoda i o kategoriji znanstvenog zvanja.

ZALAGANJE SINDIKATA. Sindikat je dosadašnja rješenja smatrao nelogičnima i odmah poslije donošenja prve Uredbe (svibanj 2001.) upozorio na niz besmislica, a isto je napravio i krajem prosinca 2001. kada je donesena druga Uredba. Tada nas se nije poslušalo, no pri primjeni uredbi uočili su se problemi, pa je tadašnji ministar i potpredsjednik Vlade zamolio Sindikat da ponudi svoj prijedlog rješenja za ujklanjanje nelogičnosti. To smo i učinili točno prije godinu dana. Vladi je trebalo upravo toliko da te promjene razmotri i napokon usvoji. Na žalost, neke naše prijedloge nisu usvojili, a neke nelogičnosti nije bilo niti moguće izmijeniti, zbog ograničenja raspona koeficijenata. Razmišljalo se isključivo načelno i sustavno, pa su tako neki prošli lošije u odnosu na prijašnje stanje, što se na žalost nije moglo izbjeći. Sindikat zahtijeva da se ove promjene, ako su nepovoljnije, primjenjuju samo na one koji će tek preuzeti položajna radna mjesta nakon promjene Uredbe. Ipak treba istaknuti da će većina naših nastavnika i znanstvenika na položajnim radnim mjestima proći bolje.

Ključne riječi:

koeficijenti, uredba o koeficijentima