Nema većeg koeficijenta za zaposlene na projektima: zašto ih država tvrdoglavo ignorira?

Praznik rada, koji diljem svijeta obilježavamo 1. svibnja, prilika je i za osvrt na stanje radničkih prava i uvjeta rada u znanosti i visokom obrazovanju. Istraživačka radna mjesta na projektima u znanosti primjer su začaranog kruga nesigurnosti zaposlenja i izostanka karijerne perspektive uz plaće koje su često niže od razine zajamčene propisima i kolektivnim ugovorima. Ovu sivu zonu i ljude u njoj resorno ministarstvo već godinama tvrdoglavo ignorira, unatoč jasnim upozorenjima Sindikata.

Mladi znanstvenici su najizloženiji prekarnom radu jer sve više rade na privremene ugovore, često uz niže plaće od drugih kolega koji rade iste ili slične poslove. Iako su i jedni i drugi javni službenici, njihove pozicije su bitno različite.

Problem leži u činjenici da projektna radna mjesta nisu prepoznata ni definirana u Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Sindikat je Ministarstvu znanosti i obrazovanja višekratno ukazivao na ovu problematiku i sugerirao da ta radna mjesta regulira prilikom donošenja resornog zakona, međutim to se nije dogodilo.

Budući da većina zaposlenih na projektima ne može ostvariti pravo na uvećane koeficijente koje su dobili svi ostali zaposlenici, očigledno je da će sustav za ta radna mjesta ići u smjeru isplate manjih, a ne većih plaća.

Razina nebrige koju država iskazuje prema mladima u sustavu je teško objašnjiva i šalje katastrofalnu poruku svima koji razmišljaju o karijeri u znanosti i obrazovanju. Svojim nečinjenjem država sugerira da je prekarnost nešto normalno, a zakidanje zaposlenika sasvim prihvatljivo. Kako onda možemo od privatnih poslodavaca očekivati drugačiji odnos prema zaposlenicima?

Za Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja,

Matija Kroflin,
glavni tajnik, v. r.

Ključne riječi:

mladi u znanosti, mladi znanstvenici, plaća, projektna radna mjesta