Odgovor na podle neistine iz Ministarstva znanosti

Objavljujemo detaljan odgovor Sindikata znanosti na smiješne optužbe iznesene u pismu ministra Jovanovića upućenom svim zaposlenicima u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Uz naš odgovor prilažemo i zapisnik s mirenja, a one koji žele dodatnu pravnu analizu naše pozicije upućujemo na paralelno objavljeni Osvrt na nezakonito umanjenje prava u našem sustavu.

Poštovane kolegice i kolege!

Uhvatila nas je depresija kada smo u četvrtak pročitali pismo koje je ministar Jovanović poslao svim zaposlenicima u sustavu. Zar je moguće da je u našoj maloj zemlji ministar prosvjete osoba koja iznosi neistine, podmeće i manipulira? Ne bi li ministar prosvjete i znanosti morao brinuti o svome dostojanstvu, ne bi li trebao živjeti i raditi u istini, radi resora koji brine o odgoju i obrazovanju mladih ljudi? U ime Pregovaračkog tima¹ Sindikata odgovaramo na sve objede ministra.

Tko doista krši pravni poredak

Što je stvarni razlog odbijanja potpisivanja Kolektivnog ugovora

Lako je razotkriti i dokazati naše stvarne namjere

Kako smo se bili odrekli sredstava za rad sindikalnih povjerenika

Što je istina o 2,5 milijuna kuna i plaćanju rada sindikalnih povjerenika

„Usuglašavanje“ i usuglašavanje odredbi Kolektivnog ugovora

Ministrove proračunske radosti u funkciji jedne propale politike

                                                          

1         Tko doista krši pravni poredak

Za početak, netočno je da je Sindikat tražio bilo kakve protuzakonite ustupke u procesu pregovaranja, a pogotovo vezano za dodatak 4, 8 i 10%. Sindikat je tražio da taj dodatak ostane u ugovoru. Zakonom o uskrati isplata tog dodatka suspendirana je samo u 2014. godini. Da je ostao u ugovoru, on se u ovoj godini ne bi primjenjivao zbog tog Zakona, ali bi se počeo primjenjivati u 2015. godini u skladu s navedenim zakonom. Međutim, naše Ministarstvo na to nije htjelo pristati ni pod koju cijenu, iako smo mi tražili onu istu odredbu koja se nalazi u Kolektivnom ugovoru za zdravstvo. Nismo htjeli pristati na nejednaki tretman znanosti u odnosu na zdravstvo, a pogotovo kada je posljedica toga drastično smanjivanje plaća naših ljudi. Da je Ministarstvo pristalo na naš zahtjev, mi bismo tada ugovor dali članovima na referendum, a borbu za isplatu tog dodatka u ovoj 2014. godini nastavili bismo voditi na Ustavnom sudu. Naime, spomenuti je Zakon ne samo jedno pravno divljaštvo, već je i protuustavan, jer derogira potpisane ugovore i narušava međunarodne konvencije pa smo protiv njega već digli ustavnu tužbu.

Dakle, bili bismo maloumni kada bismo tražili nešto što je protuzakonito, jer ono što je protuzakonito ne bi bilo primjenjivo. Nama se čini da mi maloumni nismo, ali ne znamo što da mislimo o onome koji misli da će u tu laž itko povjerovati. Dakle, mi poštujemo pravni poredak i u okviru njega artikuliramo svoje zahtjeve. Onaj tko drastično krši pravni poredak s pozicije državne moći je Vlada RH, a užase koje proizvodi upoznajte u prilogu ovoga teksta pod nazivom Nezakonito umanjenje prava u sustavu znanosti i visokog obrazovanja koji je pripremila naša pravna služba.

2         Što je stvarni razlog odbijanja potpisivanja Kolektivnog ugovora

Od prethodne, u pismu ima još jedna veća glupost. Ona se odnosi na tvrdnju da je Sindikat znanosti inzistirao na protuzakonitom uređenju prava sindikalnih povjerenika i da zbog toga nije potpisao Kolektivni ugovor. Rastvorimo sloj po sloj ovu podvalu.

Razlozi zašto ugovor ne potpisujemo glase: prvo, ne pristajemo na drakonsko smanjenje plaća starijih kolega i ne možemo potpisati niti jedan dokument kojim bismo to smanjenje prihvatili sve dok imamo procjene da to pravo ljudima možemo vratiti nizom sudskih postupaka. Drugi razlog je nejednaki tretman našeg sustava u odnosu na zdravstvo. U zdravstvu su dodaci na posebne uvjete rada do 25%, a nama su ih smanjili s 15 na 10% i mi smo na to već bili pristali samo da zadržimo ugovor. Kada smo čuli što je potpisalo zdravstvo, tu smo temu ponovno otvorili. Ako biste vi, dragi naši članovi, pristali na ono što mi nismo, hitno nam javite pa ćemo se mi sjuriti i to potpisati.

3         Lako je razotkriti i dokazati naše stvarne namjere

Niska je podvala tvrdnja da je razlog našeg nepotpisivanja 2,5 milijuna koje smo navodno protuzakonito primali za rad sindikalnih povjerenika. Takva optužba služi samo tome da poljulja vjeru ljudi u Sindikat. A koliko je plitka, uvjerite se ovdje. Naime, lako je razotkriti naše stvarne namjere. Predlažemo ministru da nas pozove na potpisivanje Kolektivnog ugovora u kojem nema tih naknada za rad sindikalnih povjerenika, ali u kojem je ostavljen dodatak od 4, 8 i 10 posto i plaćanje posebnih uvjeta rada u iznosu do 25 posto. I onda neka provjeri hoćemo li mi doći na potpisivanje. Što mislite, dragi članovi, hoćemo li doći? Ne sumnjajte. Sindikat radi 24 godine predano u vašem interesu. Nismo vas nigdje iznevjerili i nikada prevarili. Prije krize gradili smo kuću vaših prava, danas kočimo njihovu eroziju u režiji ovih karijerista u Ministarstvu. Lako možemo dokazati da bismo doista i potpisali ugovor. Pogledajte u Zapisniku mirenja stajalište našeg predstavnika u mirenju, potpredsjednika Sindikata, prof. dr. sc. Igora Radeke. Dostavljamo vam skenirani zapisnik u prilogu.

Nadalje, ako su te naknade za rad povjerenika protuzakonite, onda vrijedi što smo gore već rekli. Pa nismo valjda poremećeni da unosimo u Kolektivni ugovor nešto što se i ovako neće primjenjivati. I onda zbog toga riskirati gubitak kolektivnog ugovora. Što će nam tako nešto? A ako je to protuzakonito, onda ministar nema s time nikakav problem, bilo ili ne bilo u kolektivnom ugovoru ili bilo kojem ugovoru, neće se primjenjivati.

4         Kako smo se to bili odrekli sredstava za rad sindikalnih povjerenika

Kolektivnim ugovorom se može ugovoriti sve što nije izričito zabranjeno zakonom ako to žele ugovorne strane. Na ministrovu žalost, zakonom nije zabranjen plaćeni sindikalni rad, već štoviše Zakon zakon na to upućuje.

Međutim, nota bene, krajem studenog mi smo bili pred potpisivanjem kolektivnog ugovora. Štoviše, već smo sve i dogovorili, te popili whiskey koji je donio Jovanović na kraju pregovora. Dogovorili smo sljedeće: ostaje u našem ugovoru odredba o tome da asistenti ne smiju sebi sami plaćati školarine za poslijediplomske studije, a mi za uzvrat izbacujemo iz Kolektivnog ugovora odredbe o plaćenom radu sindikalnih aktivista i pristajemo na smanjenje naknade za posebne uvjete rada. O tome postoje zabilješke i mnogobrojni svjedoci. Tada uopće 4, 8 i 10 posto nije bilo predmet sporenja. Međutim, nakon tog whiskeya, idućih dana na naše zaprepaštenje Saša Zelenika se predomislio i nastavio inzistirati da prihvatimo njegove nesuvisle odredbe na štetu asistenata. Mi to nismo mogli prihvatiti, jer znamo da to ni vi ne biste prihvatili. Mjesec dana nakon toga Vlada donosi zaključak da plaće treba dalje smanjivati, i oni dobivaju naputak da otkazuju sve kolektivne ugovore radi ukidanja 4, 8 i 10 posto. Nakon toga protupravno otkazuju kolektivni ugovor i zakazuju nove pregovore kojima smo pristupili i koji su propali u travnju mjesecu, jer mi ne želimo staviti svoje potpise na smanjenje plaća naših članova, a niti jednog trenutka nismo uvjetovali potpis ugovora dogovorom o sredstvima za rad sindikalnih povjerenika.

5         Što je istina o 2,5 milijuna kuna i plaćanju rada sindikalnih povjerenika

Što se naknade za rad povjerenika tiče, to pravo je na snazi i uredno se isplaćuje još od 1991. godine, dakle pune 23 godine. Ono je utemeljeno na odredbi Zakona o radu koji određuje pravo na 6 sati tjedno plaćenog rada za sindikalni rad u radničkim vijećima. To pravo proizlazi iz međunarodnih konvencija i demokratske prakse, jer se smatra da demokratska država treba podupirati sindikalni rad. To pravo koriste svi sindikati u zemlji. Ono se uglavnom provodi tako da aktivisti sindikata obavljaju 6 sati sindikalnog posla u vrijeme radnog vremena i za to im se ne umanjuje plaća. Dakle, to je plaćeni rad. U znanosti i visokom školstvu takva primjena zakonske odredbe moguća je za nenastavno osoblje, ali nije moguća za nastavno i znanstveno osoblje, jer ono sebi ne može umanjiti obaveze na tjednoj bazi. O ovome vidi dalje na kraju ovog teksta.

Još 1991. godine upoznali smo s time akademika Vlatka Pavletića, gospodina na čelu ministarstva prosvjete, i on je naložio stručnim službama da s nama pronađu pravedno rješenje. Donijeta je Odluka, a 1998. godine za vrijeme Vlade Zlatka Mateše potpisan je i Sporazum po kojem je Sindikat primao sredstva u iznosu od 3 sata tjedno po čovjeku za rad aktivista u znanstveno-nastavnom i suradničkom zvanju. Drugih 3 sata tjedno nije plaćeno Sindikatu jer pripadaju povjerenicima u nenastavnom osoblju kojima se može umanjiti tjedna satnica. Svi prethodni ministri zvali su nas na razgovor oko toga pitanja i nakon obrazloženja svi su shvatili da nema boljeg zakonitog načina da bi znanstvenici i nastavnici mogli konzumirati svoje pravo. Nudili smo nekoliko puta vlastima da pronađu neki drugi način. Nudili smo to i Jovanoviću. Sindikatu ta strogo namjenska sredstva ne trebaju, mi s njima imamo samo suvišnog posla u transferu do naših podružnica. Nikada nitko, pa ni Jovanović, nije našao drugo rješenje. Umjesto pronalaska rješenja, on je odlučio brutalno uskratiti konzumaciju zakonskog prava nastavnicima i znanstvenicima.

Nejednaki tretman prema našem sustavu vidi se i po tome što su zdravstvu u novom kolektivnom ugovoru povećali pravo na plaćeni rad sindikalnih aktivista s 6 sati tjedno na 12 sati tjedno, što nama djeluje suludo. Ali zato je njima sporno naših 3 sata tjedno. Mi smo u pregovorima dužni zastupati sva naša zakonska prava pa i prava sindikata, jer je rad organizacije uvjet zaštite radnih prava. Međutim, Sindikat je bio spreman i toga se odreći, pod uvjetom da se zaposlenicima zauzvrat ne umanjuju plaće.

Sindikat ima 23 registratora, po jedan za svaku godinu, sa svim rješenjima o transparentnoj raspodjeli sredstava našim podružnicama koje su ta sredstva ili davala kao honorar svojim aktivistima ili su ostavljali za zajedničke potrebe podružnice.

Neutemeljeno prozivanje čelnika Sindikata znanosti i inzistiranje na personifikaciji sukoba ne samo da pokazuje nemoć ministra da diskurs zadrži na meritumu stvari, već u sebi ima i elemente kaznenog djela klevete, o čemu će se Sindikat očitovati naknadno.

6         „Usuglašavanje“ i usuglašavanje odredbi Kolektivnog ugovora

Što se usuglašavanja odredbi Kolektivnog ugovora tiče, krajnje je licemjerno od ministra da listu navodno usuglašenih pitanja pokušava prikazati kao dokaz svoje predanosti uspješnom zaključenju pregovora, jer sve nabrojano su ili odredbe oko kojih je Sindikat kroz postupak pregovora učinio bitne ustupke kako bi obranio druga ključna prava, ili se o njima uopće nije ozbiljno raspravljalo. Naime, odredbe koje Ministarstvo, nakon konstantnih pokušaja brisanja ipak nije ukinulo, već ih je ostavilo nepromijenjenima, ne smatramo dogovorenima. Za nas takvo „usuglašavanje“ predstavlja iznuđeni pristanak, a ne dogovor. Evo što smo to „dogovorili“ i kako.

• Obveze zaposlenika u radnom vremenu i sistematske preglede uspjeli smo spasiti od brisanja pa su ista prava ostala uređena na način kao što su to bila i prije.
• Godinu dana je Ministarstvu trebalo da shvati zašto je važno zadržati odredbu o dodatku za akademski stupanj i to u postojećoj formulaciji.
• Pravo na naknadu troškova za izradu doktorata i visina dodatka za posebne uvjete rada dogovoreni su tako da je Sindikat morao popustiti nepovoljnijoj ponudi Ministarstva.
• Normiranje rada, odnosno nastavna opterećenja, obračun rada u nastavi i nastavne grupe nisu dogovorene već je rečeno da ćemo se naknadno trebati usuglasiti.
• „Usuglašena“ pitanja poput naknade za odvojeni život, produljenja ugovora o radu suradnicima koji ne obrane doktorski rad u propisanom roku, kriteriji za uvećanje godišnjeg odmora, plaćeni dopust za usvajanje novih metoda rada uopće nisu bila predmet pregovora jer niti u jednom trenu nisu bila sporna.
• Plaćanje troškova poslijediplomskih studija izvan mjesta rada niti nakon dva postupka pregovora nije se uspjelo ispregovarati.

Ukratko, niti jedno pravo nisu htjeli uvećati, već smo na svim stavkama ostali isti ili doživjeli smanjenje.

7         Ministrove proračunske obmane u funkciji jedne propale politike

Veselo je u pismu pročitati kako za jadno stanje u proračunu odgovornost snosi globalna kriza i prethodna vlast, što je točno, ali ministar nigdje ne spominje svoju vlast koja je na tom planu stvari samo pogoršala.

No tek kad se dotaknemo proračunskih pokazatelja navedenih u pismu, razotkrivamo pravu dubinu manipulacije kojom se služi Ministarstvo kako bi sebe prikazalo u povoljnom svjetlu, a ocrnilo Sindikat. Da bi se stvorila iskrivljena slika stvarnosti ponekad je dovoljno samo zlorabiti istinite podatke, interpretirajući ih na poželjan način.

Točni su podaci Ministarstva koji pokazuju da se ukupni proračun MZOS-a u odnosu na 2008. smanjio neznatno. Međutim, u istom tom periodu stopa inflacije je iznosila 13,6 posto. To znači da je cijeli proračun MZOS-a i sve one njegove stavke koje su u proteklim godinama uspjele ostati približno iste, vrijede 2014. godine 13,6 posto manje. Istinit je i podatak o rashodima za znanost i visoko školstvo, međutim, s obzirom da je u 2010. manja javna izdvajanja za visoko obrazovanje od Hrvatske imala jedino Bugarska, rast je trebao biti znatno veći. Prema tome, ovo doista nisu informacije koje bi itko razuman trebao isticati kao dostignuće, posebice ako uzmemo u obzir da je i izdvajanje za istraživanje i razvoj u Hrvatskoj daleko ispod EU prosjeka od 2 posto (manje od 0,8 posto BDP-a!).

Točno je i da je broj zaposlenih u periodu 2008.-2014. znatno porastao, što se u velikoj mjeri treba pripisati implementaciji bolonjskog procesa, kao i činjenici da imamo jedan od najmanjih udjela istraživača i znanstvenika u ukupnom broju stanovnika (Eurostat, 2012). U Europskoj uniji manje istraživača imaju jedino Portugal i Rumunjska. Ako je broj zaposlenih eksponencijalno povećan, a ukupan proračun MZOS-a (od kojeg na rashode za zaposlene otpada 80%) čak nešto i smanjen, sasvim je jasno da je Ministarstvo „posebnu pažnju o ljudima u sustavu“ vodilo kroz smanjenja plaće i materijalnih prava. Dakle, povećanje broja zaposlenih platili su svi zaposleni u sustavu ukupnom nižom cijenom rada. Takvu politiku Ministarstvo sada pokušava prikazati kao svoje postignuće.

Uz sve navedeno, Ministarstvo svjesno manipulira i proračunskim podacima u pismu i to na način da selektivno koristi podatke ili iz plana proračuna, ili iz rebalansa ili iz izvršenja proračuna, ovisno o tvrdnji koju želi potkrijepiti. Ti se podaci međusobno bitno razlikuju. Vlada krajem jedne godine donosi plan proračuna za iduću godinu. Kada postane jasno da plan koji je prethodne godine donijela neće uspjeti ostvariti u tekućoj onda ga korigira, odnosno provodi rebalans, a izvršenje proračuna je konačni saldo onoga što Vlada konačno realizira.

Brojke u planovima i rebalansu mogu se mnogo razlikovati, a brojke iz plana proračuna i izvršenja u Hrvatskoj se tradicionalno vrlo mnogo razlikuju.

Tako ministarstvo ističe kako su rashodi za MZOS u 2012. povećani za 436,7 milijuna, a rashodi za plaće povećani za 578,5 milijuna kuna, no ti se podaci ne odnose na izvršenje proračuna, odnosno ono što je Vlada zaista potrošila, već na ono što je planirala potrošiti. Podaci iz izvršenja proračuna pokazuju kako je proračun MZOS-a u 2012. stvarno porastao samo za 48 milijuna kuna, dok su rashodi za zaposlene ostali nepromijenjeni. Ista analogija može se primijeniti i na 2011. godinu koju Ministarstvo spominje.

Još je goru manipulaciju Ministarstvo pokušalo izvesti na podacima za 2013. Iako je nesporno da su prvim rebalansom proračuna u 2013. rashodi MZOS-a povećani za 42 milijuna kuna u odnosu na plan za 2013. godinu, a naknadnim rebalansom za dodatnih 580 milijuna kuna, ministar Jovanović je prigodno zaboravio spomenuti da je već u planu proračuna za 2013. samoinicijativno predložio bivšem ministru Liniću uštede od 658 milijuna kuna, što je Linić usvojio!

Izvor: Ministarstvo financija

Dakle, u odnosu na 2012. ukupni rashodi MZOS-a ne da nisu povećani za 620 milijuna, kako to Ministarstvo želi prikazati, već su smanjeni za 36 milijuna, kao što je vidljivo na priloženom grafikonu. Pri tome su i rashodi za zaposlene „lakši“ za netrivijalnih 256 milijuna kuna. Toliko o „posebnoj pažnji“ prema ljudima u sustavu.

Nažalost, pravu istinu znaju svi zaposlenici u sustavu znanosti i obrazovanja kojima nije povećana osnovica za 6 posto u 2009., kojima u 2012. nije isplaćena božićnica, a u 2013. i 2014. ni božićnica ni regres, kojima je 2013. smanjen koeficijent za 3 posto, a sada će i oni najiskusniji izgubiti 4, 8 i 10 posto dodatka te će zbog promjene obračuna plaća ona dodatno pasti za 1-2 posto svima koji ostvaruju dodatak na doktorat i magisterij te posebne uvjete rada. Tome treba dodati i smanjenje naknada za prijevoz, smanjenje dnevnica i smanjenje osnovice za jubilarne nagrade. Sve to dovoljno govori o „posebnoj pažnji“ i nikakvo manipuliranje podacima ne može to osporiti.

Posebno nas je razveselila izjava da je „Vlada RH u teškim gospodarskim okolnostima uspjela ulagati u znanost“. Stagnantno financiranje i održavanje baznog metabolizma na aparatima oni nazivaju ulaganjem. Od depresije do veselice. Ovaj ministar, za razliku od svih prethodnih s kojima smo u zadnjih dvadesetak godina pregovarali, na žalost i dalje inzistira na razgovoru s pozicije moći, bez uvažavanja argumenata druge strane, i uz nevjerojatnu količinu kreativnosti u rastezanju (ne)istine kako bi se prilagodila njegovim zahtjevima.

Zagreb, 17. svibnja 2014.

Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća Sindikata znanosti

u suradnji sa suradnicima:

Matija Kroflin, makroekonomist,
Martina Rukavina, pravnica
Robert Brozd, politolog

 

 

¹ Veliko vijeće Sindikata imenovalo je Pregovarački odbor koji je u ime Sindikata vodio pregovore o Kolektivnom ugovoru s Pregovaračkim odborom MZOS-a s ministrom Jovanovićem na čelu. Članovi Pregovaračkog odbora Sindikata znanosti bili su: Vilim Ribić, prof. dr. sc. Krunoslav Pisk (predsjednik Sindikata – Sveučilište u Dubrovniku), prof. dr. sc. Zvonimir Šikić (Fakultet strojarstva i brodogradnje), prof. dr. sc. Igor Radeka (potpredsjednik Sindikata – Sveučilište u Zadru), dr. sc. Tvrtko Smital (Institut Ruđer Bošković), prof. dr. sc. Miljenko Šimpraga (Veterinarski fakultet), doc. dr. sc. Vesnica Garašić (Rudarsko-geološko-naftni fakultet), dr. sc. Darko Orešković (Institut Ruđer Bošković), prof. dr. sc. Šandor Dembitz (Fakultet elektrotehnike i računarstva), Ivo Šušak (Hrvatski institut za povijest), Heli Hajdić-Nikolić (Fakultet političkih znanosti). Dodatnu pravnu potporu pružile su pravnice Sindikata znanosti Ana Petošić i Martina Rukavina.

Ključne riječi:

kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje, materijalna prava, MZOS, odgovor, otvoreno pismo, Željko Jovanović