Priopćenje povodom članka u Nedjeljnom Jutarnjem
U Nedjeljnom Jutarnjem ponovno je objavljen jedan neobjektivan prikaz vezano za probleme plaćanja rada u javnim i državnim službama.
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
U Nedjeljnom Jutarnjem ponovno je objavljen jedan neobjektivan prikaz vezano za probleme plaćanja rada u javnim i državnim službama.
Tvrdi se da je točno 387 predavača na fakultetima i u srednjim školama punih deset godina primalo plaće više od dopuštenih.
Kada je 2001. godine na jedan nesuptilan i bahati način (baš poput sadašnjeg postupanja SDP-ove vlasti) srušen sustav platnih razreda prelaskom na koeficijente, došlo je do pogreške u renumeraciji koeficijenata za predavače i lektore. Ta pogreška je veoma brzo ispravljena za predavače (ne i za lektore) tako što je 2003. godine Ministarstvo poslalo upute o višem koeficijentu za predavače svim ustanovama. Ni tadašnje SDP-ovo Ministarstvo niti kasnije HDZ-ovo Ministarstvo nije prilagodilo Uredbu toj ispravnoj uputi i ispravnoj praksi, unatoč višekratnom upozorenju od strane Sindikata znanosti.
Dakle, potrebno je istaknuti sljedeće. Svi predavači u prosvjeti primaju plaće koje im pripadaju sukladno složenosti njihovih poslova i sukladno zajedničkom zaključku Ministarstva i Sindikata.
Tekst u Jutarnjem je opet intoniran pristrano i paranoidno. Opet se traži nekakva zavjera, intencionalni nered, i sugerira navodna preplaćenost radnih ljudi.
Da stvar bude sasvim apsurdna, iako se spominje uputa SDP-ove vlasti iz 2003. godine, u članku se za ovaj nered optužuje bivša HDZ-ova vlada.
Prava je istina da je nered proizveo SDP, a da ga je održavao HDZ sasvim sukladno vilajetskom mentalitetu obje stranke.
U svakom slučaju podržavamo da se uvodi red, ali ne tako da se uvođenje reda koristi kao izlika za smanjenja plaća, već tako da se koeficijent predavača unese u Uredbu kako odgovara stvarnoj složenosti njihovih radnih mjesta.
Potrebno je da se napokon prestane stvarati psihoza optužbi na račun svih i svakoga, koja odgovara bolesnom mentalitetu umišljenih osvetnika i samoproglašenih pravednika, koji tragaju za situacijama koje potvrđuju njihove samoidealizacije, a koji nemaju niti toliko poštenja da istraže stvarne činjenice prije nego li ih puste u svoje omiljeno glasilo.
Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća